Razmišljanja studenata

ZAŠTO JE VAŽNO ISTRAŽIVATI POVIJEST KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKIH ZAHVATA?

Frances Dragičević:

Povijest konzervatorsko-restauratorskih zahvata važno je istražiti, jer nam poznavanje materijala i tehnika koji su korišteni na umjetninama olakšava njihovo restauriranje. Dobro je da su dokumentacije opsežne, jer svaki zapis pomaže sljedećim generacijama restauratora. Osim toga, zapis postaje dio povijesti, koju je uvijek dobro sačuvati kako bismo znali što su prijašnje generacije znale o restauriranju, koje su materijale koristili, koje su metode poznavali i kako su se u njihovo vrijeme tretirala oštećenja na umjetnini.

Dominik Rajčević:

Istraživanje povijesti konzervatorsko-restauratorskih zahvata važno je jer nam otkriva opseg zahvata, a time i opseg oštećenja na umjetnini. Osim toga, poznavanje materijala koji su korišteni u ranijim zahvatima olakšava njihovo uklanjanje, kada se to ocijeni potrebnim. To je za umjetninu bolje, jer na njoj onda ne treba "isprobavati" razne kemikalije i dr.

Takvo je istraživanje također važno za dignitet i kredibilitet struke, jer pokazuje koliko je struka napredovala od svojih (ne tako davnih) početaka.

Filipa Sršen:

Kod upoznavanja konzervatorskih i restauratorskih zahvata moramo uzeti u obzir da se restauriranje, poput drugih stvari, mijenja i razvija. Istraživanje povijesti konzervatorskih i restauratorskih zahvata važno je za upoznavanje i shvaćanje teorije očuvanja kulturne baštine. Iz prethodnih zahvata vidimo kako su restauratori razmišljali i koliko su bili spretni, postaje nam jasniji njihov pogled na umjetničko djelo, koje su principe u radu slijedili, s kojim su materijalima radili i što su znali. Osim toga, možemo učiti na njihovim greškama.

Istraživanjem ranijih konzervatorsko-restauratorskih zahvata upoznajemo umjetničko djelo. Raniji nam zahvati, naime, otkrivaju kakvi su problemi postojali.

Ako izvodimo konzervatorsko-restauratorski zahvat na umjetnini, trebali bismo znati s čim su naši prethodnici radili i koliko je opsežan bio njihov zahvat. Ako ti podaci nisu dostupni, mi ih moramo prikupiti istraživanjem arhivskih izvora i(li) ispitivanjem umjetnine.

Smatram da je svaki restauratorski zahvat u nekoj mjeri devastacija, a svaki konzervator-restaurator ima svoj pogled na ispravnost zahvata. Iz toga je razloga potrebno dokumentirati svaki, pa i najmanji zahvat na umjetničkom djelu.

Dokumentacija mora biti temeljita i točna, jer može pomoći u spašavanju umjetničkog djela.

Josipa, Mateja i Francis

KAKO DOKUMENTACIJU UČINITI DOSTUPNOM ŠIROJ JAVNOSTI?

Ivana Vukadin:

Dokumentaciju o restauratorskim zahvatima moguće je približiti široj javnosti putem medija, koji su danas relativno lako dostupni.

Jedan od najbržih načina širenja informacija je internet. Članci na hrvatskom i stranim jezicima mogu se objavljivati na internetskim stranicama, gdje će biti dostupni velikom broju korisnika. Jednaka ideja, ali na malo "tradicionalniji način", može se provesti objavom stručnih članaka u časopisima koji se bave temama iz konzervacije i restauracije, ali i svakodnevnim tiskovinama u rubrikama rezerviranima za kulturu.

Kako velika većina kućanstava danas posjeduje televizor, otvara se mogućnost educiranja šire javnosti i kroz televizijske i radio emisije, koje možda pružaju i najosobniji način pristupa publici, budući da se služe govornom, a manje pisanom riječi.

Također, javnost bi trebalo upoznati s ustanovama koje se bave konzerviranjem i restauriranjem, na principe i raspon njihove djelatnosti i pristupačnost strankama.

Važno je da javnost zna da odgovori na njihova pitanja postoje i gdje ih valja tražiti.

Mateja Novaković:

Najbrži, najlakši i najučinkovitiji način kako svaku informaciju učiniti dostupnom jest putem interneta. Ipak, dokumentaciju o našem ili tuđem restauratorskom radu na nekoj umjetnini nećemo objaviti na bilo kojoj web stranici. (Postoje brojni blogovi, forumi i portali koje posjećuje "ciljana publika".)
Druga su mogućnost knjige i časopisi, no mislim da su dosta rjeđi i da ne može svaki restauratorski rad tamo biti objavljen. Naravno, radovi koji se smatraju većim i bitnijim vjerojatno će "osvanuti" u lokalnim ili nacionalnim novinama, tako da i ljudi koji nisu u restauratorskom poslu mogu čuti nešto više o tome.

Maja Đelalija:

S obzirom da se danas puno ljudi služi internetom, bilo bi dobro izraditi web stranicu na kojoj bi se objavljivali sažeti prikazi konzervatorsko-restauratorskih radova i konzervatorsko-restauratorska dokumentacija.

Također bi bilo lijepo imati prostor u kojemu bi se takve stvari mogle izložiti (uz objašnjenja).

Mogao bi se izraditi i specijalizirani časopis.

Držim da je najbolje rješenje serija TV-emisija koje bi se bavile tom problematikom.