Dokumentacija kao predmet istraživanja

Predavanje zapisao: Dominik Rajčević

Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.

KONZERVIRANJE I RESTAURIRANJE CARPACCIOVIH SLIKA IZ ZADARSKE KATEDRALE

Zadar je u Drugom svjetskom ratu potpuno razoren u savezničkom bombardiranju. Bombardiranje je trajalo od studenoga 1943. godine do listopada 1944. godine. Dio umjetnina iz zadarskih crkava sklonjen je u sklonište ispod zvonika crkve sv. Marije. Među njima je bilo i šest slika Vittorea Carpaccia.

Kad je rat završio, slike su izvađene iz skloništa. Uočeno je, naime, da je sklonište vlažno. Slike su prenesene u suhu prostoriju, no zbog nagle promjene mikroklimatskih uvjeta na njima su se pojavila velika oštećenja. Godine 1947. u Zadar je stigao restaurator Zvonimir Wyroubal, kojemu je povjeren posao konzerviranja i restauriranja Carpacciovih slika. Wyroubal je na licu mjesta podlijepio odvojene komadiće slikanog sloja. Restauratorski zahvat nije dovršio, jer se morao vratiti u Zagreb. Ubrzo su i slike prenesene u Zagreb. Wyroubal ih je restaurirao u Restauratorskom zavodu JAZU, a zahvat je nadgledalo stručno povjerenstvo.

Po dovršetku zahvata Wyroubal je kratko opisao stanje u kojemu je slike zatekao i sve što je na njima napravio. Iako je njegova dokumentacija vrlo štura, danas nam je od velike koristi, jer se zna što se na slikama radilo, a poznati su i neki materijali koje je Wyroubal koristio. Wyroubal je o restauriranju Carpacciovih slika pisao (i) u članku "Restauracija šest slika V. Carpaccia iz zadarske katedrale".

Fotografija iz članka "Na današnji dan: Savezničko bombardiranje Zadra", eZadar : zadarski Internet portal, 17. prosinca 2009.

ZANIMLJIVI PRIMJERI "DOKUMENTIRANJA" ZAHVATA

Restaurator je na poleđini slike zapisao kada je izveo restauratorski zahvat (snimila: S. M. Sunara)

Zapis o restauriranju slika Križnog puta u crkvi Marijinog rođenja u Muću (snimila: S. M. Sunara)

Ta se bilješka nalazi na poleđini jedne od ovih slika! (Snimila: S. M. Sunara)

MEĐUNARODNE POVELJE

Atenska povelja (1931.)

Konferencija izražava želju da:

1. Svaka zemlja, ili institucije koje su osnovane ili kompetentne da obave taj zadatak, objave inventar starih spomenika, sa fotografijama i objašnjenjima.

2. Svaka zemlja osnuje službeni arhiv koji će sadržavati sve dokumente vezane uz njezine povijesne spomenike.

Mletačka (Venecijanska) povelja (1964.)

Članak 16. U svim zahvatima očuvanja, restauratorskim radovima ili iskopima treba uvijek postojati jasna dokumentacija u obliku analitičkih i kritičkih izvješća, ilustriranih crtežima i fotografijama. Svaka faza čišćenja, učvršćivanja, preuređivanja dijelova i integracije, kao i tehničke i formalne značajke identificirane tijekom zahvata, trebaju biti uključene. Ove bi bilješke trebalo pohraniti u arhive javne ustanove i učiniti ih dostupnima istraživačima. Preporuča se objavljivanje izvješća.

Etički kodeks konzervatora-restauratora Europske konferederacije konzervatorsko-restauratorskih udruga / ECCO-a (2003.)

Dokumentiranje se sastoji od preciznih slikovnih i tekstualnih bilješki o svim provedenim radnjama i rezultirajućim spoznajama. Kopija izvješća mora se predati vlasniku ili zakonitom skrbniku kulturne baštine i mora ostati dostupna. Svi daljnji zahtjevi u svezi s uskladištenjem, odražavanjem, izlaganjem ili pristupom kulturnoj baštini trebaju biti specificirani u tom dokumentu.

Članak 10. ECCO-ovog Etičkog kodeksa propisuje da svaki tretman, dijagnostičko istraživanje ili druge relevantne informacije trebaju biti dokumentirane pisanim izvješćima i slikovnim zapisima. Izvještaji trebaju uključivati imena onih koji su odradili posao. U članku 25. stoji da su zabilješke koje je radio konzervator-restaurator njegovo intelektualno vlasništvo. Članak 28., pak, kaže da se restaurator treba služiti samo prikladnim i informativnim oblicima publiciteta svog rada.

DOKUMENTACIJA KAO PREDMET ISTRAŽIVANJA

Udruga Giovanni Secco Suardo (Associazione Giovanni Secco Suardo) pokrenula je projekt istraživanja arhiva europskih restauratora, Historic Archive of European Restorers (ASRE). Osobito su dobro istraženi talijanski restauratori (Archivio Storico Nazionale e Banca Dati dei restauratori Italiani, ASRI).

Nacionalna galerija portreta (National Portrait Gallery) na svojoj web stranici ima arhiv britanskih restauratora slika od 1630. do 1950. godine.

Sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća pokrenut je tzv. Oral History Project (Projekt usmene povijesti). Arhiv danas broji preko dvije stotine intervjua s istaknutim restauratorima, restauratorima-znanstvenicima i drugim stručnjacima. Veliki broj intervjua je transkribiran.