PIŠE: Katarina Cvrlje
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: Gorana Barišić Bačelić, muzejska pedagoginja (Muzej grada Splita)
Fotografije: S. M. Sunara
Početkom prosinca posjetili smo Muzej grada Splita. Domaćin nam je bila gospođa Gorana Barišić Bačelić, muzejska pedagoginja. Naprije nas je upoznala sa svojim zanimanjem i u kratkim nam crtama objasnila što njezin posao obuhvaća. Nakon toga nam je pričala o povijesti palače Papalić, u kojoj se muzej nalazi.
Povijest muzeja
Obitelj Papalić u Split je došla iz Poljičke republike u 14. stoljeću. Krajem 15. i početkom 16. stoljeća obitelj je sagradila gotičko-renesansnu palaču u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače, na mjestu nekoliko romaničkih kuća. Uz Papaliće vezujemo početke muzejske aktivnosti u Splitu. Dmine Papalić, jedan od najistaknutijih predstavnika obitelji, dao je u dvorište obiteljske palače uzidati nekoliko antičkih natpisa koje je prikupio u Saloni s Markom Marulićem, svojim prijateljem. Njegova zbirka kamenih spomenika nalazila se u dvorištu palače sve do 1885. godine, kada je veći dio prenesen u Arheološki muzej.
Muzej grada Splita, koji je osnovan 1946. godine, uselio se u Papalićevu palaču 1950. Predmeti i građa za taj muzej sustavno su se prikupljali od 1925. godine u okviru Gradske biblioteke, današnje Sveučilišne knjižnice. Zbirka se čuvala u palači Bernardi. Zanimalo nas je kako je došlo do preseljenja; gospođa Barišić-Bačelić nam je objasnila da je 1950. godine u Papalićevoj palači priređena izložba povodom proslave 500. obljetnice rođenja Marka Marulića. Nakon završetka izložbe, prostori palače trajno su dodijeljeni Muzeju grada Splita. Muzej je za javnost svečano otvoren 1952. godine, a novi stalni postav otvoren je 1992. godine.
Upoznavanje s Dioklecijanom i njegovom palačom
Obilazak muzeja započeli smo u prizemlju. Najprije smo pogledali dio prošlogodišnje izložbe dr. sc. Joška Belamarića Gaius Aurelius Valerius Diocletianus Pius Felix Invictus Augustus i njegova palača u Splitu, za koju je likovni postav potpisala dr. sc. Ana Šverko. Jedan dio predmeta s te izložbe sada je uključen u stalni muzejski postav.
Gospođa Barišić-Bačelić je istaknula da je u cijeloj Palači sačuvan samo jedan prikaz cara Dioklecijana: riječ je o njegovu portretu koji je uklopljen u friz u unutrašnjosti mauzoleja, današnje katedrale. Na izložbi je prikazan odljev tog reljefa, kao i odljev reljefa koji prikazuje Dioklecijanovu ženu Prisku.
Središnje mjesto u prostoriji zauzima mramorna mensa koju je, pretpostavlja se, Dioklecijan koristio sa svojim uzvanicima. Pronađena je u jugoistočnom dijelu Podruma, ispod blagovaonice (triklinija), razlomljena na nekoliko komada. Dva je puta bila restaurirana, posljednji put prije nekoliko godina u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Doznajemo da je mramorni stol bio uklopljen u veću konstrukciju, tzv. stibadij. Na obližnjem panou prikazane su fotografije luksuznog srebrnog antičkog posuđa koje je prošle godine pronađeno u Vinkovcima; posuđe datira s kraja 4. stoljeća pa je vjerojatno nalik posuđu koje je Dioklecijan koristio.
Sva lica grada Splita
Nakon što smo se upoznali s Dioklecijanom i njegovom palačom, pogledali smo prvi dio izložbe Portreti grada – Izbor splitskih veduta od 16. do 19. stoljeća iz likovnih zbirki Muzeja grada Splita. Autorice ove izložbe su gospođa Barišić-Bačelić i viša kustosica Nela Žižić.
Izložene umjetnine kronološki prate promjene lica grada. Sve imaju veliku dokumentarnu vrijednost, neke i likovnu, a ono što je svima zajedničko jest da pričaju jedinstvenu priču. Osobito su mi se dopali crteži mletačkog vojnog inženjera Giuseppea Santinija iz 17. stojeća. Jedan takav crtež uvećan je i isprintan tako da prekriva cijeli zid. Na označenim mjestima, skriveni ispod pomičnih krugova, postavljeni su fotografski prikazi današnjeg izgleda tih lokacija.
Drugi dio izložbe postavljen je u prizemlju Galerije Emanuel Vidović. Mlađim će se posjetiteljima jako svidjeti okrugli stol s pomičnom pločom od pleksiglasa; kad se ploča okrene, u jednom se polju otkrije slikovni prikaz grada, a u drugom se pojavi objašnjenje o tehnici kojom je slika rađena.
Pažnju nam je privukla velika veduta talijanskoga slikara – amatera M. Olivera. Profesorica Sunara nam je rekla da su studenti druge godine vidjeli ovu sliku u fazi čišćenja, o čemu su pisali i na ovom blogu. Najimpresivniji izložak svakako je knjižica s panoramom jadranske obale i otoka od Pule do Budve, koju je, prema narudžbi Austrijskog Lloyda, sredinom 19. stoljeća izradio slikar Giuseppe Rieger. Kada se presavinuti listovi razviju, panorama je duga 12 metara!
Natrag u muzej!
Vratili smo se u Papalićevu palaču i nastavili obilazak stalnog postava. Muzejski je fundus izrazito bogat, a sadrži predmete vezane uz prošlost Splita od prapovijesti do danas.
Već sam na početku spomenula da je palača obitelji Papalić podignuta na mjestu nekoliko romaničkih kuća. Jednu od njih posjetitelji muzeja i danas mogu vidjeti. U maloj prostoriji na prvom katu kuće izložen je stari namještaj: ormar, škrinje, čak i jedna zahodska školjka koja izgledom nalikuje na škrinju! Saznali smo da su ovi predmeti očuvani zato što su bili u funkciji.
Ispred ulaza u reprezentativnu gotičku dvoranu na prvom katu palače nalazi se vitrina u kojoj je izložena zbirka keramičkog posuđa pronađenog prilikom čišćenja substrukcija Dioklecijanove palače.
Dvorana je zidom podijeljenu u dva dijela. U lijevom se dijelu nalazi nekoliko vitrina s izlošcima, od kojih svakako valja izdvojiti prijepis Statuta grada Splita iz 1395. godine. Jedan od izloženih predmeta, željezna kuka za podizanje tereta, krije zanimljivu priču: predaja kaže da su tu kuku koristili mladi Marko Marulić i jedan pripadnik obitelji Papalić kako bi se popeli do svoje zajedničke ljubavnice! Na desnoj strani dvorane pogled nam ostaje prikovan uz gotičku kvadriforu i oslikani drveni strop. Gospođa Barišić-Bačelić kaže da je ova prostorija bila namijenjena druženju pa je velika sreća što se ta funkcija zadržana do danas. Tu se održavaju predavanja, sastanci i slična događanja.
Budući da nije bilo dovoljno vremena za obilazak cijelog muzeja, morali smo protrčati kroz prostorije na drugom katu. Soba s baroknim predmetima nas je očarala, a zbirka ukrašenog oružja iz mletačko-turskih ratova svakoga će ostaviti bez daha.
Posjet radionici za restauriranje slika
U konzervatorsko-restauratorskoj radionici za štafelajne slike primili su nas muzejski restauratori, gospodin Josip Miljak i gospođa Marija Marković Boko. Ispričali su nam ponešto o svom školovanju i radu u muzeju te objasnili da najčešće restauriraju umjetnine koje će biti prikazane na izložbama koje muzej organizira. Gospođa Marković Boko je upravo radila na jednom portretu pa nam je pokazala fotografiju slike prije zahvata.
G. Miljak nam je pokazao malu sliku na platnu koja je nedavno oštećena. Srećom, postoji fotografija na kojoj se vidi kako je slika nekoć izgledala, što će restauratorima značajno olakšati posao. Eto zašto je važna fotografska dokumentacija!
Muzejska dokumentacija
Nakon posjeta radionici, gospođa Barišić-Bačelić nam je održala kratko predavanje o muzejskoj dokumentaciji. Objasnila nam je da je svaki muzej dužan voditi temeljitu dokumentaciju o svakom predmetu koji kroz njega prođe. Postupak vođenja i pohranjivanja dokumentacije reguliran je posebnim pravilnikom. Muzejska dokumentacija dijeli se na primarnu (temeljnu), sekundarnu i tercijarnu. Evidencija o konzervatorsko-restauratorskim postupcima spada u sekundarnu dokumentaciju.
Saznali smo smo da većina muzeja u Hrvatskoj, pa tako i Muzej grada Splita, koristi specijalizirane računalne programe M++ za primarnu i S++ za sekundarnu dokumentaciju. Gospođa Barišić-Bačelić nam je pokazala elektronički obrazac koji popunjavaju muzejski restauratori i objasnila što on sve obuhvaća.
Na kraju posjeta oprostili smo se od nje zajedničkom fotografijom. Iz muzeja smo ponijeli puno zanimljivih priča i novih saznanja...
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: Gorana Barišić Bačelić, muzejska pedagoginja (Muzej grada Splita)
Fotografije: S. M. Sunara
Početkom prosinca posjetili smo Muzej grada Splita. Domaćin nam je bila gospođa Gorana Barišić Bačelić, muzejska pedagoginja. Naprije nas je upoznala sa svojim zanimanjem i u kratkim nam crtama objasnila što njezin posao obuhvaća. Nakon toga nam je pričala o povijesti palače Papalić, u kojoj se muzej nalazi.
Studenti prve godine s muzejskom pedagoginjom,
gospođom Goranom Barišić Bačelić
gospođom Goranom Barišić Bačelić
Povijest muzeja
Obitelj Papalić u Split je došla iz Poljičke republike u 14. stoljeću. Krajem 15. i početkom 16. stoljeća obitelj je sagradila gotičko-renesansnu palaču u jugoistočnom dijelu Dioklecijanove palače, na mjestu nekoliko romaničkih kuća. Uz Papaliće vezujemo početke muzejske aktivnosti u Splitu. Dmine Papalić, jedan od najistaknutijih predstavnika obitelji, dao je u dvorište obiteljske palače uzidati nekoliko antičkih natpisa koje je prikupio u Saloni s Markom Marulićem, svojim prijateljem. Njegova zbirka kamenih spomenika nalazila se u dvorištu palače sve do 1885. godine, kada je veći dio prenesen u Arheološki muzej.
Muzej grada Splita, koji je osnovan 1946. godine, uselio se u Papalićevu palaču 1950. Predmeti i građa za taj muzej sustavno su se prikupljali od 1925. godine u okviru Gradske biblioteke, današnje Sveučilišne knjižnice. Zbirka se čuvala u palači Bernardi. Zanimalo nas je kako je došlo do preseljenja; gospođa Barišić-Bačelić nam je objasnila da je 1950. godine u Papalićevoj palači priređena izložba povodom proslave 500. obljetnice rođenja Marka Marulića. Nakon završetka izložbe, prostori palače trajno su dodijeljeni Muzeju grada Splita. Muzej je za javnost svečano otvoren 1952. godine, a novi stalni postav otvoren je 1992. godine.
Upoznavanje s Dioklecijanom i njegovom palačom
Obilazak muzeja započeli smo u prizemlju. Najprije smo pogledali dio prošlogodišnje izložbe dr. sc. Joška Belamarića Gaius Aurelius Valerius Diocletianus Pius Felix Invictus Augustus i njegova palača u Splitu, za koju je likovni postav potpisala dr. sc. Ana Šverko. Jedan dio predmeta s te izložbe sada je uključen u stalni muzejski postav.
Pogled nam je odmah zapeo za veliku maketu Peristila
s mauzolejem koja datira iz 1912. godine
s mauzolejem koja datira iz 1912. godine
Središnje mjesto u prostoriji zauzima mramorna mensa koju je, pretpostavlja se, Dioklecijan koristio sa svojim uzvanicima. Pronađena je u jugoistočnom dijelu Podruma, ispod blagovaonice (triklinija), razlomljena na nekoliko komada. Dva je puta bila restaurirana, posljednji put prije nekoliko godina u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Doznajemo da je mramorni stol bio uklopljen u veću konstrukciju, tzv. stibadij. Na obližnjem panou prikazane su fotografije luksuznog srebrnog antičkog posuđa koje je prošle godine pronađeno u Vinkovcima; posuđe datira s kraja 4. stoljeća pa je vjerojatno nalik posuđu koje je Dioklecijan koristio.
Rekonstrukcija pretpostavljenog izvornog izgleda stibadija
Sva lica grada Splita
Nakon što smo se upoznali s Dioklecijanom i njegovom palačom, pogledali smo prvi dio izložbe Portreti grada – Izbor splitskih veduta od 16. do 19. stoljeća iz likovnih zbirki Muzeja grada Splita. Autorice ove izložbe su gospođa Barišić-Bačelić i viša kustosica Nela Žižić.
Izložene umjetnine kronološki prate promjene lica grada. Sve imaju veliku dokumentarnu vrijednost, neke i likovnu, a ono što je svima zajedničko jest da pričaju jedinstvenu priču. Osobito su mi se dopali crteži mletačkog vojnog inženjera Giuseppea Santinija iz 17. stojeća. Jedan takav crtež uvećan je i isprintan tako da prekriva cijeli zid. Na označenim mjestima, skriveni ispod pomičnih krugova, postavljeni su fotografski prikazi današnjeg izgleda tih lokacija.
Moja kolegica Nikolina Lovrić uspoređuje slike Marjana iz 17. i 21. stoljeća
Za oko nam je zapeo i ovaj citat o izgledu i ponašanju splitskih žena
Drugi dio izložbe postavljen je u prizemlju Galerije Emanuel Vidović. Mlađim će se posjetiteljima jako svidjeti okrugli stol s pomičnom pločom od pleksiglasa; kad se ploča okrene, u jednom se polju otkrije slikovni prikaz grada, a u drugom se pojavi objašnjenje o tehnici kojom je slika rađena.
U izložbu su uklopljeni didaktički materijali
Pažnju nam je privukla velika veduta talijanskoga slikara – amatera M. Olivera. Profesorica Sunara nam je rekla da su studenti druge godine vidjeli ovu sliku u fazi čišćenja, o čemu su pisali i na ovom blogu. Najimpresivniji izložak svakako je knjižica s panoramom jadranske obale i otoka od Pule do Budve, koju je, prema narudžbi Austrijskog Lloyda, sredinom 19. stoljeća izradio slikar Giuseppe Rieger. Kada se presavinuti listovi razviju, panorama je duga 12 metara!
Naslovnica knjižice s Riegerovom panoramom
Izložba će biti otvorena do kraja siječnja pa svima preporučam da je pogledaju.
Natrag u muzej!
Vratili smo se u Papalićevu palaču i nastavili obilazak stalnog postava. Muzejski je fundus izrazito bogat, a sadrži predmete vezane uz prošlost Splita od prapovijesti do danas.
Među brojnim srednjovjekovnim kamenim predmetima vidjeli smo
nekoliko skulptura koje potječu sa zvonika splitske katedrale.
Na slici su skulpture dobrog i zlog duha (13. st.)
nekoliko skulptura koje potječu sa zvonika splitske katedrale.
Na slici su skulpture dobrog i zlog duha (13. st.)
Ispred ulaza u reprezentativnu gotičku dvoranu na prvom katu palače nalazi se vitrina u kojoj je izložena zbirka keramičkog posuđa pronađenog prilikom čišćenja substrukcija Dioklecijanove palače.
Dvorana je zidom podijeljenu u dva dijela. U lijevom se dijelu nalazi nekoliko vitrina s izlošcima, od kojih svakako valja izdvojiti prijepis Statuta grada Splita iz 1395. godine. Jedan od izloženih predmeta, željezna kuka za podizanje tereta, krije zanimljivu priču: predaja kaže da su tu kuku koristili mladi Marko Marulić i jedan pripadnik obitelji Papalić kako bi se popeli do svoje zajedničke ljubavnice! Na desnoj strani dvorane pogled nam ostaje prikovan uz gotičku kvadriforu i oslikani drveni strop. Gospođa Barišić-Bačelić kaže da je ova prostorija bila namijenjena druženju pa je velika sreća što se ta funkcija zadržana do danas. Tu se održavaju predavanja, sastanci i slična događanja.
Reprezentativna dvorana na prvom katu Papalićeve palače.
Pored prozora je Meštrovićeva bista Marka Marulića,
dragog prijatelja obitelji Papalić koji se s njima često
družio upravo na ovom mjestu
Pored prozora je Meštrovićeva bista Marka Marulića,
dragog prijatelja obitelji Papalić koji se s njima često
družio upravo na ovom mjestu
Posjet radionici za restauriranje slika
U konzervatorsko-restauratorskoj radionici za štafelajne slike primili su nas muzejski restauratori, gospodin Josip Miljak i gospođa Marija Marković Boko. Ispričali su nam ponešto o svom školovanju i radu u muzeju te objasnili da najčešće restauriraju umjetnine koje će biti prikazane na izložbama koje muzej organizira. Gospođa Marković Boko je upravo radila na jednom portretu pa nam je pokazala fotografiju slike prije zahvata.
Gospođa Marković Boko govori o svom radu
G. Miljak nam je pokazao malu sliku na platnu koja je nedavno oštećena. Srećom, postoji fotografija na kojoj se vidi kako je slika nekoć izgledala, što će restauratorima značajno olakšati posao. Eto zašto je važna fotografska dokumentacija!
Gospodin Miljak pokazuje sliku koja je nedavno pretrpjela oštećenja;
lice slike zaštićeno je japanskim papirom (taj se zahvat na engleskom zove facing)
Muzejska dokumentacija
Nakon posjeta radionici, gospođa Barišić-Bačelić nam je održala kratko predavanje o muzejskoj dokumentaciji. Objasnila nam je da je svaki muzej dužan voditi temeljitu dokumentaciju o svakom predmetu koji kroz njega prođe. Postupak vođenja i pohranjivanja dokumentacije reguliran je posebnim pravilnikom. Muzejska dokumentacija dijeli se na primarnu (temeljnu), sekundarnu i tercijarnu. Evidencija o konzervatorsko-restauratorskim postupcima spada u sekundarnu dokumentaciju.
Gospođa Barišić Bačelić je predavanje održala u reprezentativnoj dvorani na prvom katu Papalićeve palače
Na kraju posjeta oprostili smo se od nje zajedničkom fotografijom. Iz muzeja smo ponijeli puno zanimljivih priča i novih saznanja...
Zajednička fotografija na stubištu koje vodi do prvoga kata Papalićeve palače
