Za čitanje i istraživanje (5. dio)

PIŠU Anja Mihotović i Ana Marija Šćepanović
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.

Paper Through Time
[Papir kroz vrijeme]

Između 2007. i 2010. godine profesor Timothy Barrett i njegov tim nedestruktivnim su metodama ispitali uzorke 1578 papira izrađenih u razdoblju od 14.  do 19. stoljeća. Papiri pripadaju zbirci Knjižnice Newberry iz Chicaga i Knjižnice Sveučilišta u Iowi, a ispitivani su tehnikom rendgenske fluorescentne analize (XRF) i uz pomoć UV-VIS-NIR spektrofotometra. Provedeno istraživanje imalo je nekoliko ciljeva: produbiti znanje o materijalima i tehnikama koji su se koristili za izradu papira, utvrditi kako promjene tih materijala i tehnika utječu na stabilnost i trajnost papira, odrediti treba li mijenjati materijale i metode koji se koriste u testovima ubrzanog starenja, kod tzv. mokrog čišćenja te u ručnoj i strojnoj proizvodnji "trajnih" papira i, naposljetku, pružiti konzervatorima-restauratorima nove informacije ili smjernice koje će im olakšati donošenje odluka o restauratorskom zahvatu i(li) čuvanju papirne građe. Rezultati istraživanja predstavljeni su na internetskoj stranici Paper Through Time.

Početna stranica

Sadržaj stranice strukturiran je poput znanstvenog rada. Izborna traka podijeljena je u 14 kategorija: početna stranica, pregled projekta i popis autora, ciljevi projekta, pozadina (europske tehnike izrade papira između 1300. i 1800. godine; prijelaz na tiskarske tehnike), metodologija rada (izbor uzoraka, instrumenti i tehnike, postupak analize, eksperimenti), rezultati, rasprava, zaključci, prijedlozi za daljnja istraživanja, rječnik, dokumentacija (podaci o uzorcima, fotografije itd.), zahvale, prolog i kontakt.

Ispitivanje knjižne građe XRF spektrometrom

Podaci prezentirani na ovoj stranici korisni su ne samo restauratorima papira i arhivske građe, već i proizvođačima arhivskih materijala, povjesničarima koji istražuju povijest knjiga i papira te konzervatorima-znanstvenicima.

Jedna od knjiga koje su obuhvaćene istraživanjem

Natural Fibres
[Prirodna vlakna]

Tekstili oduvijek zauzimaju važno mjesto u čovjekovu životu. U Pakistanu i Meksiku otkriveni su fragmenti pamučnog tekstila koji datiraju iz 5000. godine prije Krista. Najstarija vunena tkanina pronađena je u Danskoj, a potječe iz 1500. godine prije Krista. Prema kineskoj tradiciji, povijest svile započinje u 27. stoljeću prije Krista.

Godina 2009. bila je Međunarodna godina prirodnih vlakana. Tim je povodom pokrenuta internetska stranica Natural Fibres. Konzervatorima-restauratorima najzanimljiviji će biti dio naslovljen 15 prirodnih vlakana koji sadrži prikaz najvažnijih biljnih i životinjskih vlakana.

Početna stranica

Za svako je vlakno navedeno njegovo porijeklo te podaci o proizvodnji i trgovini. Tu su i mikrofotografije vlakna pod različitim povećanjem, kao i primjer njegove primjene.

Podaci o vlaknu svile

Fiber Reference Image Library 
[Referentna zbirka slika tekstilnih vlakana]

Referentna zbirka tekstilnih vlakana, skraćeno FRIL (prema: Fiber Reference Image Library), obuhvaća slike tekstilnih vlakana snimljene primjenom različitih tehnika mikroskopiranja.

Početna stranica

Tekstilna vlakna podijeljena su u tri kategorije: životinjska vlakna, biljna vlakna i vlakna koja su umjetno proizvedena. Unutar tih kategorija vlakna su grupirana prema zbirkama. Za svaku vrstu vlakna naveden je komercijalni naziv, rod i vrsta te porijeklo. Fotografije vlakana snimljene primjenom različitih tehnika mikroskopiranja (u svijetlom i tamnom polju, u polariziranom svjetlu itd.) dragocjena su građa za sve istraživače. Osobito su zanimljivi uzorci s povijesnih tkanina iz Zbirke povijesnih kostima i tekstila Državnog sveučilišta u Ohiu, od svilene haljine iz 18. stoljeća do haljine Y. Saint Laurenta iz sedamdesetih godina 20. stoljeća.

Ova baza podataka može biti od velike pomoći konzervatorima-restauratorima kod identifikacije tekstilnih nositelja. Zanimljiva će biti i drugim stručnjacima koji se bave istraživanjem tekstila i tekstilnih vlakana.

Za čitanje i istraživanje (4. dio)

PIŠE Dorotea Krstić
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.


Webexhibits: Pigments through the Ages
[Web izložbe: Pigmenti kroz povijest]

Prve boje dobivene su miješanjem zemlje i ugljena s pljuvačkom ili životinjskom masti. Pigmenti koji se danas koriste predstavljaju remek-djela kemijske industrije. Na stranici Pigmenti kroz povijest mogu se naći podaci o svim povijesno važnim pigmentima, njihovom porijeklu, kemijskom sastavu i primjeni.

Početna stranica

U uvodnom dijelu objašnjava se što je nositelj, kako se priprema podloga za slikanje, kako se radi skica, kako se priprema i nanosi boja, kako se slika lakira... Tu doznajemo da pigmenti u bojama mogu biti vezani različitim vezivima: žumanjkom, uljem, gumi-arabikom...  Vezivo određuje kako se boja "suši". Vodene boje, primjerice, stvaraju čvrsti film isparavanjem vode, dok se kod uljenih boja to događa zbog kemijskih promjena – oksidacijom i polimerizacijom.

Katalog pigmenata daje pregled najvažnijih pigmenata. Uz kratki opis svakog pigmenta navedeno je porijeklo njegova naziva, način dobivanja, kemijski naziv i povijest upotrebe. Tu je i prikaz dobivanja te tehnički podaci (identifikacija, stabilnost itd.).

Katalog pigmenata

Pigmenti se mogu pretraživati prema grupi boja kojoj pripadaju: ljubičasti, plavi, zeleni, žuti, narančasti, crveni, bijeli, smeđi i crni. Na stranici se može vidjeti koji su se pigmenti koristili u određenom povijesnom razdoblju. Za svaki je pigment dan primjer njegove upotrebe u slikarstvu.

Umjetnici koriste različite slikarske tehnike: ulje, akril,  temperu, pastel, akvarel. Na ovoj je stranici svaka tehnika detaljno opisana, od pripreme boje do slikanja.

Slikarske tehnike

Dio naslovljen Pogled izbliza konzervatorima-restauratorima vjerojatno će biti najzanimljiviji. Tu su prikazane različite tehnike ispitivanja, od vizualnog pregleda u vidljivom svjetlu do kompjuterizirane tomografije.

Metode ispitivanja

Webexhibits: Investigating Bellini's Feast of the Gods 
[Web izložbe: Istraživanje Bellinijeve Gozba bogova]

Godine 1512. ferrarski je vojvoda od Giovannija Bellinija (1427.-1516.) naručio sliku Gozba bogova. Deset godina kasnije, 1522., slikar Dosso Dossi (oko 1490.-1542) drastično je izmijenio izgled krajolika u pozadini Bellinijeve slike. Sedam godina nakon njega Tizian (1490.-1576.) je još jednom preslikao taj dio slike.

Slika Gozba bogova

Slika Gozba bogova, remek-djelo talijanske renesanse, danas se čuva u Nacionalnoj galeriji u Washinghtonu. Dugo se tražio odgovor na pitanje kako su izgledale starije verzije slike i zbog čega je njezin izgled bio mijenjan. Odgovori na ta pitanja mogu se naći na stranici Istraživanje Bellinijeve Gozbe bogova.

Najzanimljiviji dijelovi stranice su Deconstruction [Razgradnja], gdje posjetitelj može pogledati sve tri kronološke faze slike, uz rendgenski i infracrveni snimak, te Pigments [Pigmenti], gdje su označene pozicije uzorkovanja, a klikom na svaku poziciju otvara se prozor s mikrofotografijom poprečnog presjeka i njegovim kratkim opisom. 

Pogled ispod površine slike

Prikaz poprečnog presjeka jednog uzorka

Za čitanje i istraživanje (3. dio)

PIŠU Matea Milat, Benedikta Vilenica i Viktoria Cetinić
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.


Tate Online: Conservation

Tate je mreža četiriju britanskih muzeja: Tate Britain (zbirka britanske umjetnosti od 1500. do danas), Tate Modern (međunarodna moderna i suvremena umjetnost), Tate Liverpool (moderna i suvremena umjetnost) i Tate St Ives (britanska i međunarodna moderna umjetnost). Internetska stranica Tate Online pokrenuta je 1998. godine, a pruža informacije o zbirkama svih četiriju muzeja, što je gotovo 70 tisuća umjetničkih djela!

Početna stranica

Budući da je očuvanje umjetničkih zbirki jedan od osnovnih Tateovih zadataka, dio internetske stranice Tate Online posvećen je konzervaciji i restauraciji. Tate ima pet restauratorskih radionica: za štafelajne slike, ukrasne okvire, papir, skulpture i tzv. time-based media. Tu je i odjel za prirodnoznanstvena istraživanja. Problemi s kojima se restauratori u poslu susreću ilustrirani su na primjeru umjetnina iz Tateovih zbirki. Primjerice, uklanjanje završnog laka objašnjeno je na primjeru Gainsboroughova portreta Edwarda Richarda Gardinera. Ubrzano propadanje sintetičkih materijala prikazano je na primjeru najstarije plastične skulpture u Tateovoj zbirci, Gabovog Modela za "Stup".

Čišćenje laka

Na stranici se može doznati i nešto o projektima Tateovih stručnjaka. Osim  zanimljivijih konzervatorsko-restauratorskih zahvata, tu su sažeto prikazani rezultati njihovih istraživanja, primjerice utjecaja kisika na propadanje umjetnina na papiru ili promjena kojima starenjem podliježe pigment smalt.

Tateovi konzervatorsko-restauratorski projekti

Jedna od zanimljivosti internetske stranice je blog. Među objavljenim tekstovima pronašli smo jedan na temu restauracije, "How do you deal with an artwork that has a missing piece?". Autorica poziva čitatelje da joj pomognu pronaći nedostajući dio slike.


Museum Conservation Institute 

Museum Conservation Institute je centar u kojemu se obavljaju tehnička i znanstvena ispitivanja na predmetima iz Smithsonianovih muzeja (ima ih 19!). Stručnjaci koji ovdje rade vrsni su poznavatelji materijala i povijesti tehnologije. Kombinirajući to znanje s najsuvremenijim instrumentima i znanstvenim tehnikama, obavljaju tehnička istraživanja, interpretiraju umjetničke umjetničke, antropološke, biološke i povijesne objekte te izvode konzervatorsko-restauratorske zahvate. Institut je uključen u raznovrsne projekte zaštite kulturne baštine, poput razvoja i uporabe manje štetnih materijala i postupaka u konzervaciji-restauraciji ili zaštite kulturnoga blaga od krađe i ilegalne trgovine.

Početna stranica

Djelatnici Instituta vrlo su aktivni u predstavljanju svoga rada. Neke od njih možete upoznati ovdje. Na internetskoj stranici Instituta nalaze se brojni tekstovi koji objašnjavaju kako skrbiti o različitim predmetima, ali i popis publikacija – knjiga, zbornika, članaka, izvješća i drugih materijala – Instituta i njegovih stručnjaka. Osobito je zanimljiva  baza podataka BCIN, Bibliographic Database of the Conservation Information Network.

Stručnjaci Instituta govore o svom radu

Dio stranice posvećen je prezentiranju konzervatorsko-restauratorskih i tehničkih istraživanja. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja su interdisciplinarna. Ispituju se svojstva materijala i mehanizmi njihova propadanja, razvijaju i unapređuju konzervatorsko-restauratorski postupci. Podaci prikupljeni istraživanjem pomažu nam shvatiti prošlost. Tehnička ispitivanja obavljaju se u vrhunski opremljenim laboratorijima, od kojih treba izdvojiti Laboratorij za slikovnu dijagnostiku.

Stranica Laboratorija za slikovnu dijagnostiku

Infracrvena reflektografija (lijevo) otkriva podcrtež 

Heilbrunn Timeline of Art History
[Heilbrunnova vremenska skala povijesti umjetnosti]

Heilbrunn Timeline of Art History je podstranica internetske stranice Muzeja Metropolitan u New Yorku. Kao polazište za kronološki, geografski i tematski organizirano istraživanje svjetske povijesti umjetnosti korištena je zbirka tog muzeja. Tekstove su pisali Metropolitanovi kustosi, restauratori, znanstvenici i pedagozi. Stranica je namijenjena studentima i znanstvenicima koji istražuju povijest umjetnosti, ali će biti privlačna i drugima koje povijest umjetnosti zanima.

Pretraživanje stranice obavlja se prema sljedećim kriterijima:

1. Karta svijeta – navigacija kroz umjetnost različitih kontinenata i regija u odabranom vremenskom periodu (8000 – 2000 g. pr. Kr., 2000 – 1000 g. pr. Kr. itd.).

2. Vremenska skala nudi linearni prikaz povijesti umjetnosti i mogućnost pretraživanja i uspoređivanja umjetničkih djela iz cijeloga svijeta u željenom razdoblju. Pored osnovnih povijesnih i povijesnoumjetničkih podataka, tu se navode ključni događaji iz odabranog perioda i umjetnička djela iz Metropolitanove zbirke. Čitatelja se upućuje na vezane sadržaje (popis vladara, tematski eseji, karte itd.).

3. Tematski eseji uključuju više od 900 radova vezanih uz određene teme u povijesti umjetnosti. Opisuju revolucionarne pokrete u umjetnosti, arheološka nalazišta, carstva i civilizacije, sporne teme, umjetnike... Eseji su vrlo opsežni i daju jako precizne informacije o određenoj temi.

4. Umjetnička djela – taj dio stranice nudi uvid u preko 6000 djela iz Metropolitanove zbirke.  Uz naslov, ime autora, dataciju i podatak o tome gdje je djelo izloženo, nalazi se njegov kratki opis. Tu je i fotografija predmeta koja se može uvećati. Neki su pojmovi povezani s tehničkim on-line rječnikom CAMEO, a biografije umjetnika s bazom podataka Oxford Art Online.

5. Materijali su indeksirani kronološki, zemljopisno, tematski i prema predmetu, što dodatno olakšava pretraživanje stranice.

Svaki je kriterij usko povezan s drugim. Drugim riječima: svaki rezultat pretrage ima isti doseg informacija, bez obzira na kriterij pretraživanja.

Za čitanje i istraživanje (2. dio)

PIŠU Josipa Krolo, Karmen Milić i Josip Nižetić 
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.


Lunder Conservation Center
[Centar za restauriranje Lunder]

Centar za restauriranje Lunder u Washingtonu posjetiteljima nudi priliku da zavire u konzervatorsko-restauratorsku struku. Laboratoriji i radionice nalaze se iza staklene stijenke pa posjetitelji mogu vidjeti kako konzervatori-restauratori rade na umjetninama. U Centru se nalaze tri laboratorija – za štafelajne slike, papir i trodimenzionalne predmete, tzv. objects lab – te radionice za štafelajne slike i ukrasne okvire.

Početna stranica

Na službenoj internetskoj stranici Centra predstavljen je rad svih laboratorija i radionica. Jednostavnim jezikom objašnjeno je koji se poslovi tu izvode. Nakon opisa slijedi video zapis jednog konzervatorsko-restauratorskog zahvata, a tu su i fotografije umjetnina prije i poslije zahvata popraćene kratkim opisom izvedenih radova.

Radionica za konzerviranje i restauriranje slika

Na stranici se mogu vidjeti alati s kojima restauratori rade, pogledati intervjui s uglednim konzervatorima-restauratorima, a tu je i kalendar aktivnosti. Zanimljivo je spomenuti da se rad Lunder centra za restauriranje može pratiti na Facebooku i Twitteru.

Radionica za restauriranje ukrasnih okvira učinila mi se osobito zanimljivom. Stručnjaci koji tu rade zaduženi su za očuvanje i restauriranje ukrasnih okvira iz Muzeja američke umjetnosti i Nacionalne galerije portreta. Prije nego što ih se izloži ili pošalje na izložbu, svi okviri moraju proći stručni pregled da bi se procijenilo stanje njihove površine, strukturna stabilnost i opći izgled. Zahvati koji se na okvirima najčešće izvode su: nadomještanje dijelova koji nedostaju, čišćenje, pozlaćivanje i toniranje površine. U slučajevima kada okvir ne odgovara stilskome razdoblju iz kojega potječe slika ili kada se više ne može koristiti, konzervatori-restauratori izrađuju nove.

Osim kratkog videa u kojemu se govori o konzerviranju i restauriranju ukrasnih okvira, na stranici se mogu vidjeti dva primjera zahvata: konzerviranje-restauriranje okvira slike (portreta) William C. Preston i okvira slike Hindu trgovci.

Prikaz umjetnine prije i nakon restauriranja

Canadian Conservation Institute

[Kanadski institut za restauriranje]

Kanadski institut za restauriranje (Canadian Conservation Institute) osnovan je 1972. godine sa ciljem očuvanja kulturnoga naslijeđa te zemlje. Institut svoju zadaću ostvaruje kroz istraživanja i razvoj konzervatorsko-restauratorskih tehnika, praktične zahvate, ali i širenje znanja – publiciranjem i organiziranjem programa stručnog usavršavanja. 

Institut je zarana prepoznao važnost koju internet ima za prenošenje informacija pa se  komunikacija s javnošću i informiranje o uslugama i aktivnostima ustanove odvijaju preko dvojezične internetske stranice.

Naslovna stranica

Početna stranica podijeljena je u tri dijela. U sredini se nalaze novosti. Lijevo je izbornik sa sedam kategorija: informacije o ustanovi, usluge, publikacije, obavijesti o stručnom usavršavanju (radionice, stažiranje i sl.), smjernice za čuvanje kulturne baštine. Posljednje dvije kategorije odnose se na odgovoran i transparentan rad ustanove. Desno od polja s novostima nalaze se korisni "alati", poput programa koji računa brzinu blijeđenja bojila i obojenih predmeta ili programa koji olakšava pakiranje lomljivih predmeta.

Pretraživanje stranice vrlo je jednostavno. Navigacijski izbornik u gornjem dijelu nudi francusku verziju teksta, povratak na naslovnicu, kontakt-brojeve, pomoć, tražilicu te vezu na stranicu kanadske vlade. 

Konzervatorima-restauratorima, vlasnicima kulturnih dobara i svima koji o kulturnim dobrima skrbe vjerojatno će najkorisniji biti tekstovi iz rubrike "CCI Notes". Članci pokrivaju širok spektar tema, a uglavnom sadrže popis literature i dobavljača. Neki su tekstovi ilustrirani. 

"Caring for" je još jedna zanimljiva rubrika. Tu se nalaze članci o čuvanju svih predmeta koji predstavljaju kanadsku kulturnu baštinu, od pletenih košara i totemskih stupova do CD-ova, fotografija i vozila. Nadalje, čitatelj u ovoj rubrici može pronaći informacije vezane uz očuvanje zbirki i povijesnih interijera.

Prikaz komore za kontrolirano sušenje totemskih stupova, objavljeno u: WARD, Philip, "Totem Poles Displayed Indoors", CCI Notes 6/7 (objavljeno 2002., revidirano 2008. god.)

Conservation Physics 

[Fizika za restauratore] 

Tekstovi objavljeni na web stranici Conservation Physics (zapravo je riječ o e-knjizi), pokrivaju mnoštvo tema: od mikroklime, svjetlosti i fotokemijskih procesa do osobina materijala, mjernih uređaja i tzv. fizike zgrada. Autor tekstova je britanski znanstvenik Tim Padfield koji je prije umirovljenja radio u Muzeju Victoria i Albert u Londonu, Smithsonianovom laboratoriju u Washingtonu te Nacionalnom muzeju Danske. Područje njegova interesa je preventivna konzervacija, odnosno primjena fizike u očuvanju kulturne baštine. "Trebali bismo biti bolji u širenju tehničkog znanja i znanstvenih spoznaja," ističe, "sada kada internet gotovo besplatno može prenijeti informaciju svakoj osobi na svijetu."

Naslovna stranica

Tekstovi su popraćeni grafikonima, neki i ilustracijama. Kao primjer donosim dva grafikona iz članka "The absorption of water by materials" u kojemu autor objašnjava kako i u kojoj mjeri različiti materijali apsorbiraju vlagu. Prvi grafikon prikazuje odnos relativne vlažnosti zraka i ravnotežnog sadržaja vode u drvu. Isti taj odnos, ali pri različitim temperaturama, prikazan je na drugom grafikonu.

Iz članka koji objašnjava kako različiti materijali apsorbiraju vlagu

Za čitanje i istraživanje (1. dio)

PIŠU Vana Ribarović i Lena Bošković 
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Uvodna napomena: S. M. Sunara


Svaki je student trebao istražiti i kolegama prezentirati jednu internetsku stranicu koja bi konzervatorima-restauratorima mogla biti korisna ili zanimljiva. Osim PPT-prezentacije, studenti su trebali prirediti sažeti prikaz odabrane stranice. Ti će tekstovi biti objavljeni u ovom i narednim postovima. Eto materijala za čitanje – i istraživanje!

Prezentiranje internetskih stranica (snimila: S. M. Sunara, studeni 2012.)

Cranach Digital Archive 
[Digitalni arhiv Lucasa Cranacha starijeg]

Lucas Cranach stariji (oko 1472. – 1553.) bio je njemački renesansni slikar. Poznato je čak 1500 djela iz njegove radionice, a pretpostavlja se da je to samo dio opusa koji je tamo nastao. U listopadu 2009. godine devet velikih muzeja iz Europe i SAD-a započelo je suradnju na projektu kojem je cilj sačuvati i približiti javnosti djela ovoga slikara i njegove radionice, te pomoći znanstvenicima koji se bave njihovim proučavanjem. Tako je nastala web stranica Cranach Digital Archive. Osim digitaliziranih djela Lucasa Cranacha i njegove radionice, na toj se stranici može pronaći pregršt informacija koje omogućuju detaljnije razumijevanje pojedinih umjetnina.

Početna stranica

Digitalna arhiva ove web stranice uključuje tražilicu. Ako nam je poznat točan naziv slike, njezina datacija ili zbirka u kojoj se nalazi, tražilica će nam olakšati pretragu. Slike se mogu filtrirati prema autoru, dataciji i(li) zbirci u kojoj se nalaze, neovisno o tome je li ona muzejska ili privatna.

Digitalna arhiva

Klikom na sliku otvara se "prozor" s brojnim informacijama; od naziva, autora, godine nastanka i dimenzija umjetnine do popisa izložaba na kojima je bila prezentirana, literature u kojoj se spominje i konzervatorsko-restauratorskih zahvata koji su na njoj izvedeni. Arhivska građa podijeljena je u pet kategorija: identifikacija umjetnine, povijesnoumjetničke informacije, podaci o gradbenim materijalima i tehnologiji izrade (uključuje pregled analitičkih  tehnika kojima je umjetnina proučavana, npr. mikroskopiranje poprečnih presjeka uzoraka, opažanje UV fluorescencije i sl.), podaci o stanju umjetnine i povijest konzervatorsko-restauratorskih zahvata, te foto dokumentacija. Slikovna građa vrlo je bogata; osim fotografija u vidljivom svjetlu (totali i detalji), tu su i fotografije u ultraljubičastom svjetlu, rendgenski snimci i sl.

Slika Portret djevojčice 

Bosch & Bruegel – Four Paintings Magnified 
[Bosch & Bruegel – četiri slike pod povećalom]

Tracing Bosch and Bruegel: Four Paintings Magnified je istraživačko-umjetnički pothvat kojemu je cilj istražiti četiri gotovo identične slike iz 16. stoljeća. Sve četiri slike nastale su u Nizozemskoj, a prikazuju Krista koji istjeruje trgovce iz hrama. Premda se ne zna tko ih je naslikao, niti koja je od njih najstarija, stručnjaci vjeruju da su nastale pod utjecajem velikih renesansnih slikara Hieronymusa Boscha (oko 1450. – 1516.) i Pietra Bruegela starijeg (oko 1527. – 1569.). Budući da se slike nalaze na različitim lokacijama – u Tallinnu, Glasgowu, Kopenhagenu i jednoj privatnoj zbirci – u projektu sudjeluju stručnjaci iz triju europskih država: Estonije, Škotske i Danske. Oni su povjesničari umjetnosti, konzervatori-restauratori i "prirodnjaci" (fizičari i kemičari), a njihov detektivski posao temelji se na tzv. tehničkoj povijesti umjetnosti (eng. technical art history). Taj pristup kombinira povijesnoumjetnička i konzervatorsko-restauratorska istraživanja sa znanstvenim analizama. Prikupljeni podaci svjedoče o umijeću izrade kopija i replika, kao i o tehnikama slikanja i materijalima kojima su umjetnici u 16. stoljeću raspolagali.

Četiri slike nastale pod utjecajem H. Boscha i P. Bruegela starijeg

Slike su pune zanimljivih priča, likova i simbola. Pored fotografije svake slike u velikoj rezoluciji, na stranici se mogu naći podaci o njezinoj provenijenciji (gdje se nalazila prije nego što je stigla u zbirku u kojoj se danas nalazi) i prijedlozi za atribuciju. Video zapisi snimanja u infracrvenom svjetlu, rendgenskog snimanja, mikroskopiranja poprečnih presjeka uzoraka i dendrokronološke analize prava su poslastica za restauratore.

Snimak u infracrvenom svjetlu otkriva promjene u crtežu

Osim opsežnih istraživanja, cilj projekta je educirati širu javnost o važnosti očuvanja kulturne baštine. U gradovima-partnerima organizirane su izložbe u sklopu kojih su posjetitelji kroz praktične radionice mogli učiti o tehnikama kopiranja. Organizirani su i edukativni programi za djecu i mlade.

Edukativni programi za djecu

Diseminacija informacija i popularizacija struke

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc.

U Gettyjevu institutu za restauriranje (Getty Conservation Institute, GCI) stručnjaci koriste različite oblike dokumentacije, ovisno o problemu koji treba riješiti. Primjerice, plitki reljefi iz kraljevskih palača u Abomeyju fotografirani su prije, za vrijeme i nakon konzervatorsko-restauratorskog zahvata.

Konzervatorsko-restauratorski zahvati na plitkim reljefima iz kraljevskih palača u Abomeyju spominju se u knjizi The Restoration of King Gbehanzin Palace : Royal Palaces of Abomey; A World Heritage Property

Očuvanje arheološkog lokaliteta Laetoli na sjeveru Tanzanije (riječ je o stazi koju tvore otisci stopala australopiteka) predstavljalo je osobit izazov. Da bi se ovaj vrijedni lokalitet sačuvao, trebalo ga je zatrpati, odnosno prekriti zemljom. Budući da je trebalo sačuvati vrijedne informacije koje lokalitet pruža, postojeće stanje precizno je dokumentirano. Stručnjaci kojima je taj zadatak povjeren nisu sami odlučivali što će se i kako dokumentirati, već su razgovarali s kolegama koji su istraživali taj lokalitet, primjerice antropolozima. Precizne trodimenzionalne slike lokaliteta dobivene su primjenom fotogrametrije. Lokalitet je fotografiran, a napravljeni su i video zapisi.

IZVORI S INTERNETA

Godine 2006. Zaklada Andrew W. Mellon organizirala je stručni skup na temu dokumentacije u konzervaciji-restauraciji. (Angelica Zander Rudenstine i Timothy P. Whalen izvještavaju o tom skupu u članku "Conservation Documentation in Digital Form: A Dialogue about the Issues".) Predstavnici najvećih svjetskih muzeja i galerija raspravljali su o tome kako se konzervatorsko-restauratorska dokumentacija izrađuje, kako se njom upravlja te kako se može učiniti dostupnom stručnoj i široj javnosti. Jedna od tema bila je digitalizacija kao mjera očuvanja papira i drugih nestabilnih materijala.

Osamdesetih godina prošloga stoljeća muzeji su počeli stvarati baze podataka o umjetninama u svojim zbirkama. Baze su olakšale prikupljanje podataka i njihovo prezentiranje javnosti putem interneta i drugih medija. Konzervatorsko-restauratorska dokumentacija najčešće nije bila u njih uključena. Danas je situacija potpuno drugačija: ne samo da su podaci prikupljeni u konzervatorskim istraživanjima ili izvješća o restauratorskim zahvatima uključeni u "dosjee" umjetnina, već ih muzeji objavljuju na svojim mrežnim stranicama. Primjerice, na stranicama londonske Nacionalne galerije možemo pročitati kakva je oštećenja u prošlosti pretrpjela Rafaelova Bogorodica s djetetom. Povijesnoumjetnička, tehnička i konzervatorsko-restauratorska dokumentacija za ovu i druge Rafaelove slike dostupna je ovdje. (Zanimljivo je spomenuti da Nacionalna galerija u Londonu izdaje znanstveni časopis Technical Bulletin, a neki su radovi dostupni na mrežnim stranicama muzeja.)

Raphael Research Project, pilot projekt Nacionalne galerije u Londonu koji uključuje objavljivanje konzervatorsko-restauratorske dokumentacije o Rafaelovim slikama

Na stranici projekta istraživačima su dostupne dokumentacije konzervatorsko-restauratorskih zahvata

Grafička dokumentacija

Fotografije poprečnih presjeka uzoraka

Dio mrežnih stranica danske Nacionalne galerije – Statens Museum for Kunst (SMK) – također je posvećen konzerviranju i restauriranju. Na stranici se, između ostalog, mogu pogledati edukativno-informativni filmovi o konzervatorsko-restauratorskim zahvatima, a posjetitelji mogu postavljati pitanja restauratorima.

ELEKTRONIČKI ČASOPISI

Na internetu je dostupan veliki broj znanstvenih, znanstveno-stručnih i stručnih e-časopisa iz područja konzervacije i restauracije, primjerice e-conservation magazine, CeROArt, e-Preservation Science i Journal of the American Institute for Conservation. Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu od 2003. godine objavljuje e-časopis In situ.

RESTAURATORSKI BLOGOVI

Wikipedija definira blog kao publikaciju na internetu koja sadrži članke u obrnutom vremenskom slijedu. Sve veći broj restauratora odlučuje se na kreiranje bloga. To ne rade samo pojedinci; i neki muzeji posjeduju blogove putem kojih izvještavaju o svojim konzervatorsko-restauratorskim projektima. Primjer je Muzej Van Gogh u Amsterdamu i njegov blog Bedroom Secrets : Restoration of a masterpiece. Jezik kojim su blogovi pisani najčešće nije znanstven. Razlog je jednostavan: blogovi služe za populariziranje konzervatorsko-restauratorske struke, ne za komunikaciju s kolegama-stručnjacima.

Budući da se na blogovima najčešće ne navodi korištena literatura, ne možemo ih smatrati znanstveno vjerodostojnima. Ipak, dobro je provjeriti tko je autor bloga, odnosno tko su autori koji na blogu objavljuju svoje tekstove: to nam govori koliko su tekstovi znanstveno pouzdani. Primjerice, Antropološki muzej Phoebe A. Hearst u SAD-u još krajem 2009. godine kreirao je blog Inside The Conservator's Art koji nudi "pogled iza kulisa na konzerviranje i restauriranje egipatskih predmeta iz Antropološkog muzeja". Tekstove piše Allison Grace Lewis, koja je restauriranje arheoloških i etnografskih predmeta specijalizirala na magistarskom stručnom studiju UCLA/Getty. Početkom prosinca Lewis je na blogu objavila članak "Resurrecting a 'Pretty Lady'" u kojemu je opisala konzervatorsko-restauratorski zahvat na teško oštećenoj maski od kartona koja je pripadala jednoj mumiji. Iako je tekst razumljiv svakom prosječno obrazovanom čovjeku, i u stručnim krugovima posjeduje određenu "težinu", jer autorica precizno navodi materijale i tehnike koje je koristila. Pored toga, tekst je bogato opremljen fotografijama. Na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju splitske Umjetničke akademije blogove pišu i nastavnici (Doktor za umjetnine) i studenti (CSI, Stažiranje na umjetninama).

Maska prije konzervatorsko-restauratorskog zahvata (slika preuzeta s bloga Inside the Conservator's Art)

Maska nakon konzervatorsko-restauratorskog zahvata (slika preuzeta s bloga Inside the Conservator's Art)