Posjet Sveučilišnoj knjižnici u Splitu

Izvješće sastavila: Anamarija Krstičević

Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara


Krajem mjeseca studenog docentica Sagita Mirjam Sunara organizirala nam je posjet Sveučilišnoj knjižnici u sklopu kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji. Nekima od nas to je bio prvi posjet Knjižnici.

Vjerujem da većina ljudi knjižnicu doživljava kao topao, intiman prostor s prigušenim svjetlom, u kojemu su ljudi zadubljeni u knjige. Sveučilišna knjižnica u Splitu sve nas je iznenadila. Reprezentativna zgrada sa staklenim tornjem smjestila se na južnoj strani sveučilišnog kampusa. Središnja čitaonica zaprema gotovo cijelu podzemnu etažu, moderno je opremljena i okupana svjetlom.

ODJEL ZA NABAVU I OBRADU GRAĐE POSEBNE VRSTE

Mr. sc. Sanja Brbora, informatorica, provela nas je kroz čitaonicu do Odjela za nabavu i obradu građe posebne vrste (specijalne zbirke). Tamo se čuva zbirka starih i rijetkih knjiga, zbirka rukopisa (arhivi A. Trumbića, P. Senjanovića, I. Tartaglie i drugih), kartografska zbirka te grafička i glazbena zbirka. Voditeljica tog odjela, Mihaela Kovačić, ukratko nam je ispričala povijest Sveučilišne knjižnice. Saznali smo da se počeci Knjižnice, koja je 2003. godine proslavila stotu godišnjicu postojanja, vežu uz gimnazijskog profesora Dušana Mangera. Zatim nam je pokazala tzv. Catastico Milesi iz 1751. godine, vrijednu knjigu s nacrtima i opisima svih posjeda obitelji Milesi na području Splita i Trogira. Djelo je izradio mjernik Petar Kurir. 

Gospođa Mihaela je knjigu donijela na posebnim kolicima. Prije nego što će nam je pokazati, na ruke je navukla pamučne rukavice. S knjigama treba pažljivo rukovati!

NOVE MREŽNE STRANICE SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE

Mr. sc. Sanja Brbora pokazala nam je nove mrežne stranice Sveučilišne knjižnice i objasnila kako se pretražuje knjižnični katalog te katalozi drugih knjižnica. Knjižnični se katalog, primjerice, može pretraživati prema ključnim riječima, autoru, naslovu, riječima iz naslova ili predmetu. Pretraživanje se može ograničiti po jeziku, bibliografskoj razini, vrstama zapisa, obliku sadržaja itd.

Korisnici Knjižnice uvijek se mogu obratiti za pomoć informatorima. Korisno je znati da se upit može poslati i putem e-maila. Osim toga, knjižničari vam mogu pomoći da pronađete literaturu za seminar, diplomski rad i sl.

ODJEL ZA ZAŠTITU I DIGITALIZACIJU KNJIŽNIČNE GRAĐE

Osobno mi je najzanimljiviji dio posjeta bio obilazak radionice za restauriranje knjižnične građe. Tamo nas je dočekala Ana Radić Bizjak, restauratorica koja je diplomu stekla na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije.

Gospođa Ana nam je najprije pokazala prostoriju u kojoj se vrši tzv. mokro čišćenje. Tu smo vidjeli nekoliko vrlo oštećenih knjiga. Na radnom stolu u drugoj prostoriji nalazilo se nekoliko restauriranih knjiga; sada smo mogli vidjeti kako će oštećene knjige izgledati nakon konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Uz svaku knjigu koja je bila izložena na stolu nalazila se dokumentacija, odnosno opis zatečenog stanja i izvedenog konzervatorsko-restauratorskog zahvata s fotografijama. U trećoj smo prostoriji vidjeli nekoliko novinskih listova na kojima su oštećenja bila zapunjena metodom lijevanja papirne pulpe.

DOJMOVI

Prije nego što smo napustili knjižnicu, gospođa Brbora pokazala nam je gdje se čuvaju listićni katalozi. Objasnila nam je kako se vrši posudba knjiga i kako se možemo upisati u knjižnicu.

Na odlasku smo primijetili da je velika čitaonica, koja je u osam sati ujutro bila gotovo prazna, sada dupkom ispunjena studentima. Za koji dan, mjesec ili godinu, kad se i sami učlanimo u knjižnicu, i mi ćemo sjediti u tim klupama i pisati svoje seminarske, stručne i znanstvene radove.

Jedna fotografija za uspomenu. Sve naše fotografije možete pogledati ovdje.

Konzervatorsko-restauratorska dokumentacija

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc.


Konzervatorsko-restauratorsku dokumentaciju čine pisani i slikovni zapisi dijagnostičkog ispitivanja, konzervatorske i(li) restauratorske intervencije i drugih značajnih informacija. Na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije konzervatorsko-restauratorsku dokumentaciju pišu studenti uz mentorsko vodstvo svojih nastavnika. Dokumentacija sadrži osnovne podatke o umjetnini (naziv, autor, vrsta djela, dimenzije itd.), opis zatečenog stanja, prikaz rezultata dijagnostičkih ispitivanja, opis tehnologije izrade umjetnine, obrazloženje konzervatorske strategije te prijedlog i iscrpan opis konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Dokumentacija obično uključuje i povijesnoumjetničku analizu restaurirane umjetnine, te smjernice za njezino čuvanje.

Kako izgleda studentska dokumentacija vidjeli smo na primjeru diplomskog rada Ivke Lipanović. Ivka je napravila povijesnoumjetničku analizu i opisala konzervatorsko-restauratorski zahvat na ikoni Bogorodica s djetetom iz Muzeja grada Korčule. U opisu zatečenog stanja navedeni su podaci o gradbenim materijalima umjetnine i opisana tehnologija njezine izrade. Nabrojane su i opisane vrste oštećenja, od drvenog nositelja do završnog laka. U poglavlju o ispitivanju umjetnine spominje se nekoliko tehnika: stratigrafska analiza poprečnih presjeka uzoraka slikanog sloja (ta nam analiza otkriva broj i raspored slojeva), mikrokemijsko ispitivanje uzoraka, radiografsko ispitivanje slike, sondiranje slikanog sloja... U poglavlju o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu opisane su sve faze rada i korišteni materijali; ti će podaci olakšati rad budućim restauratorima. Povijesnoumjetnička analiza korčulanske ikone čini veliko poglavlje Ivkinog diplomskog rada, a uključuje nekoliko potpoglavlja: uvodnu napomenu, opis kretsko-venecijanskih ikona, opis ikona u Hrvatskoj, ikonografski opis ikone iz Muzeja grada Korčule te opis tehnologije slikanja ikona.

Ikona na drvu s prikazom Bogorodice s Djetetom, rad nepoznatog majstora kretsko-venecijanske škole iz XVI. ili XVII. stoljeća; Muzej grada Korčule (arhiv Odsjeka za konzervaciju-restauraciju UMAS-a)

Zahvat na ovoj umjetnini bio je predmet diplomskog rada Ivke Lipanović, a obavljen je pod mentorskim vodstvom docenta Jurice Matijevića (arhiv Odsjeka za konzervaciju-restauraciju UMAS-a)

Etički kodeks konzervatora-restauratora Europske konferederacije konzervatorsko-restauratorskih udruga propisuje da se u dokumentaciji trebaju specificirati "svi (...) zahtjevi u svezi s uskladištenjem, odražavanjem, izlaganjem ili pristupom kulturnoj baštini". Svaka bi dokumentacija, dakle, trebala uključivati smjernice za čuvanje, izlaganje i pohranu restaurirane umjetnine.

ELABORATI, IZVJEŠĆA...

Osim "standardne" dokumentacije konzervatorsko-restauratorskog zahvata, konzervatori-restauratori često moraju pisati stručne elaborate, izvješća i sl. Primjer jednog takvog rada je elaborat Pokretna kulturna baština u crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem. Elaborat je prije nekoliko godina uredila docentica Sagita Mirjam Sunara, a u njegovoj je izradi sudjelovalo nekoliko studenata konzervacije-restauracije.

Kako je vidljivo iz naslova, u tom su elaboratu obrađena pokretna kulturna dobra (slike, skulpture, crkveno posuđe...) iz jedne crkve u Muću pored Splita. Uz fotografiju svakog predmeta nalazi se kratka povijesnoumjetnička bilješka i nešto detaljniji opis zatečenog stanja. Na temelju prikupljenih podataka izrađena je lista prioriteta za konzervatorsko-restauratorske zahvate, a elaborat je predan nadležnom konzervatorskom zavodu, uz molbu za upis crkvenog inventara u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

DOKUMENTIRANJE KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKIH RADOVA U SKLOPU VIŠEGODIŠNJEG MEĐUNARODNOG PROJEKTA ICWL

Nastavnici i studenti specijalističkog usmjerenja konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva od 2003. godine sudjeluju u Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud (International Conservation Workshop Lopud). Svake se godine na otoku Lopudu okupi dvadesetak nastavnika i studenata konzervacije-restauracije iz Kölna, Splita, Antwerpena i Bruxellesa. Tijekom dva tjedna rade na konzerviranju i restauriranju drvenih polikromiranih oltara iz lopudskih crkava.

Za sastavljanje izvješća o obavljenim radovima zaduženi su studenti. Studenti rade u timovima, a svaki tim vodi drugi nastavnik. Kada je trebalo urediti dokumentaciju za oltar sv. Križa iz crkve Gospe od Šunja, naišlo se na velike probleme: studentski izvještaji bili su nepotpuni, nepovezani i neujednačeni. Zadatak urednika bio je objediniti sve tekstove, podijeliti ih u tematske cjeline te odrediti nastavnike koji će ih ispraviti i dopuniti.

Oltar sv. Križa u crkvi Gospe od Šunja na Lopudu (arhiv Međunarodne restauratorske radionice Lopud)

Kako (na)pisati seminarski rad?

Predavanje zapisala: Vanda Krstinić

Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.

U sklopu nekih kolegija, od studenata se traži da napišu seminarski rad prema temi koju im odredi nastavnik ili koju sami predlože. Pisanje seminarskih radova ima nekoliko ciljeva: da student proširi svoje znanje o određenoj temi, da se nauči samostalno služiti stručnom i znanstvenom literaturom (na hrvatskom i stranom jeziku) te da stekne iskustvo pisanja stručnog i znanstvenog rada. Postoji više knjiga koje se bave metodologijom izrade pisanih radova; mi bismo preporučili Metodologiju i tehnologiju izrade znanstvenog i stručnog djela dr. sc. Ratka Zelenike.

STRUKTURIRANJE SEMINARSKOG RADA

Seminarski rad mora imati jasnu i logičnu strukturu. U uvodu se čitatelj upoznaje s ciljem i svrhom istraživanja. Autor obrađuje dosadašnje spoznaje o određenoj temi ili području, objašnjava koje je znanstvene metode koristio te u najkraćim crtama iznosi strukturu rada. Razrada zadane teme predstavlja središnji dio seminarskog rada. Taj dio treba "razlomiti" na više smislenih cjelina. U zaključku autor upozorava na sličnosti i/ili razlike u postojećim stavovima te iznosi vlastiti sud o temi. Uz popis korištene literature, seminarski rad može imati priloge (dodatke).

Uz sve nabrojano, seminarski rad iz kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji mora imati sažetak i ključne riječi. Na kraju rada treba postojati popis slika, tablica, grafova i sl. Ispod svake slike u tekstu mora biti legenda, a svaka tablica mora imati naziv. Rad treba biti stilski i gramatički pismeno oblikovan.

PRVI KORAK U ISTRAŽIVANJU

Svako istraživanje započinje određivanjem područja istraživanja, odnosno postavljanjem teme kojom se želimo baviti. Jako je važno prikupiti podatke o tome tko se prije nas bavio temom koju istražujemo, a na relevantnu nas literaturu može uputiti nastavnik ili knjižničar. Kad prikupimo i proučimo literarnu građu, na konzultacijama s nastavnikom dogovaramo naslov i sadržaj rada te daljnji tijek istraživanja. Istraživanje se ne smije ograničiti na internet, odnosno na "googlanje" nekog pojma. Umjesto toga, treba potražiti literaturu u knjižnici: stručne i znanstvene knjige, članke iz novina i časopisa i sl. Mrežne stranice knjižnice, odnosno online knjižnični katalozi, svakako će nam biti od pomoći.

Fotografija preuzeta s portala BiGGTech.com

KAKO SE PRIKAZUJU CITATI? ŠTO JE PLAGIRANJE?

Citati se prikazuju unutar navodnih znakova ili pisanjem u kurzivu. Citirati se može unutar teksta ili u bilješci (fusnoti ili endnoti). Plagiranje je neovlašteno korištenje i preuzimanje ideje ili teksta nekog drugog autora te predstavljanje tog materijala kao vlastitog i originalnog rada. Bliska imitacija rada drugog autora također se smatra plagiranjem. Postupak autoplagiranja znači ponovno korištenje materijala iz autorovih prijašnjih radova bez naznake da su ti materijali objavljeni. Plagiranje treba najstrože kažnjavati. Na inozemnim sveučilištima to je pitanje regulirano statutom ili kodeksom, a kazna može biti izbacivanje studenta s učilišta ili oduzimanje stečene diplome.

KADA SE I KAKO U RADU NAVODE IZVORI KORIŠTENIH PODATAKA?

Izvori korištenih podataka navode se kada citiramo ili parafraziramo tuđi tekst (parafraziranje je navođenje teksta u prepričanom ili sažetom obliku), kada navodimo podatak koji općenito nije poznat, ali mu se zna autor ili kada upućujemo na druge radove koji se bave istom temom. Izvori se najčešće navode na zasebnoj stranici na kraju rada, abecednim redoslijedom prema prezimenu autora. Mogu se navoditi i u tekstu, tj. u bilješkama. Bilješka dodatno pojašnjava određeni dio teksta, a najčešće se označava eksponiranim brojem (od 1 nadalje). Fusnota označava bilješku ili napomenu na donjem rubu stranice na kojoj se nalazi tekst koji se pojašnjava. Endnota označava bilješku koja se nalazi na posebnoj ili posljednjoj stranici rada.

CITIRANJE BIBLIOGRAFSKIH JEDINICA

Dva su osnovna načina citiranja bibliografskih jedinica: oksfordski (humanistički) i harvardski. Kod oksfordskog načina, prvo upućivanje na neko djelo uključuje navođenje svih bibliografskih podataka. U svakoj sljedećoj referenci na isto djelo navodi se samo prezime autora, naslov djela i broj stranice. Kod harvardskog načina citiranja, u bilješci se navodi samo prezime autora, godina u kojoj je rad objavljen i broj stranice. Puni biografski podatak navodi se u popisu literature. Osnovno je pravilo da treba dosljedno provoditi jedan način citiranja bibliografije.

SMIJU LI SE KORISTITI IZVORI S INTERNETA?

Istraživanje može obuhvatiti različite internetske stranice, forume, elektroničke časopise i sl., ali treba obratiti pažnju na njihovu znanstvenu vjerodostojnost. Ne preporuča se koristiti Wikipediju kao izvor podataka, jer informacije koje su tamo objavljene nisu (uvijek) znanstveno vjerodostojne.

Primjer pouzdanog internetskog izvora je Hrčak, portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske. Danas je na internetu dostupan veliki broj stručnih i znanstvenih časopisa iz područja konzervacije-restauracije. Spomenimo neke: Journal of the American Institute for Conservation, e-Preservation Science, e-conservation magazine, CeROArt, Restaurator, International Journal of Conservation Science...

ZAŠTO ZNANSTVENICI MORAJU PRECIZNO I ISTINITO IZVJEŠTAVATI O REZULTATIMA SVOGA RADA?

Svrha svakog znanstvenoistraživačkog rada jest prenošenje novih ideja na buduće naraštaje, odnosno razvoj znanosti. Svaki istraživački rad oslanja se na druge (prethodne) radove i pouzdaje se u njihovu istinitost. Jednako tako, svaki rad može biti izvor, odnosno temelj drugim radovima. Ako su rezultati starijih istraživanja krivotvoreni ili izmišljeni, znanstvenici će potrošiti vrijeme i novac pokušavajući ih ponoviti ili proširiti, a to koči razvoj znanosti. Nepreciznim i neistinitim iznošenjem podataka, znanstvenik nanosi štetu sebi i onemogućuje razvoj svoje struke.

Znanost je izgrađena na povjerenju. Društvo vjeruje da su rezultati znanstvenog istraživanja iskren i vjeran odraz rada istraživača. Istraživači jednako tako vjeruju da su njihovi kolege pažljivo prikupili podatke, koristili primjerene analitičke i statističke tehnike, točno izvijestili o svojim rezultatima i s poštovanjem se odnosili prema radu drugih istraživača.

CICERONE, Ralph J.; Charles M. VEST; Harvey V. FINEBERG, On Being a Scientist : A Guide to Responsible Conduct in Research (2009.)