Posjet Galeriji umjetnina

PIŠE: Đana Šimunović
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: Jasminka Babić, viša kustosica (Galerija umjetnina)
Fotografije: S. M. Sunara


Iako je posjet Galeriji umjetnina organiziran u sklopu kolegija Uvod u konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva 1, činilo nam se da bi ovaj kratki osvrt iz pera studentice Đane Šimunović mogao zanimati i čitatelje ovoga bloga. U tekstu se, naime, spominju neke metode istraživanja štafelajnih slika


U sklopu kolegija o konzerviranju i restauriranju štafelajnih slika i polikromiranog drva, profesorica Sagita nam je organizirala posjet Galeriji umjetnina. Kroz stalni postav Galerije provela nas je viša kustosica Jasminka Babić. Rad muzejske restauratorske radionice predstavile su nam Mia Tomić i Elenora Klein.

Viša kustosica Jasminka Babić 

O Galeriji umjetnina 

Kustosica Jasminka Babić otkriva nam da je Galerija umjetnina osnovana 1931. godine kao Galerija umjetnina Primorske banovine. Dugo je bila smještena u iznajmljenoj stambenoj zgradi u Lovretskoj ulici. Prostori za čuvanje umjetnina nisu bili idealni, a neki su radovi i prije ulaska u Galeriju bili u lošem stanju. Potreba za restauriranjem oštećenih umjetnina i preventivnom zaštitom muzejskoga fundusa doveli su do formiranja restauratorske radionice 1999. godine.

Godine 2001. Galeriji je dodijeljena zgrada Stare bolnice. Nakon temeljite obnove zgrade, novi postav Galerije otvoren je za javnost 2009. godine. Galerija umjetnina posjeduje nekoliko tisuća umjetničkih djela, od kojih 350 tvori stalni postav. Umjetnine iz njezina fundusa pokrivaju širok vremenski raspon od 14. stoljeća do današnjih dana.


Šetnja kroz stalni postav 

Obilazak stalnog postava započinjemo na prvom katu, pored djela iz Zbirke starih majstora. Gđa. Babić nam skreće pažnju na dva poliptha gotičkog slikara Paola Veneziana. Jedan datira iz 1345., a drugi iz 1350. godine. Pokazuje nam i kameni reljef Sv. Jeronima iz 1480. godine koji je načinio kipar i graditelj Andrija Aleši. Oduševilo nas je što Galerija posjeduje jedan bakrorez čuvenog slikara i grafičara Albrechta Dürera, Melankoliju iz 1514. godine.

Zbirka starih majstora

Zbirka ikona

Hitamo prema Zbirci umjetnosti 19. stoljeća i moderne. Gđa. Babić nam objašnjava da 19. stoljeće pripada građanskom sloju, i da ga je obilježilo portretno slikarstvo. Na zidovima se redaju slike Vlaha Bukovca, Celestina Medovića; na postamentima skulpture Ivana Rendića, Branislava Deškovića (njegove su radove hvalili i francuski likovni kritičari!), Ivana Meštrovića...

Zbirka umjetnosti 19. stoljeća

Upoznajemo se s radovima hrvatskog ekspresionizma. Kustosica nam pokazuje sliku Ljube Babića Crne zastave iz 1918. godine; slična se slika nalazi u fundusu Moderne galerije u Zagrebu. Pogled nam zapinje za još jednu sliku Ljube Babića, Utakmica (Građanski – Hajduk na Concordijinom igralištu) iz 1924. godine. Slažemo se s gđom. Babić kada kaže da je ta slika toliko suvremena da je mogla biti naslikana i danas.

Podsjeća nas da se dvadesete godine prošloga stoljeća nazivaju epohom novih realizama. Obilježavaju ih povratak tradiciji i figuraciji. U slikarstvu se ponajviše tretira volumen. Osobito su nam zanimljiva djela trogirske slikarice Cate Dujšin-Ribar. Galerija posjeduje čak četrnaest njezinih portreta. Doznajemo da je Cata bila prva restauratorica Galerije umjetnina!

Zastajemo pored drvene skulpture Branka Ružića Sam IV iz 1922. godine.

Skulptura Branka Ružića Sam IV 

Obilazak završavamo pored enformelističkih slika. Umjetnici su, vidimo, koristili nekonvencionalne materijale: pijesak, vosak, zemlju... Palili su i rezali svoja platna. Restauriranje takvih djela vrlo je izazovno. (Pročitajte, primjerice, članak Tanje Vukmanić o restauriranju slike Eugena Fellera Malampije.)

Apstraktno slikarstvo predstavljaju Edo Murtić i Antun Motika 

Posjet restauratorskoj radionici 

Nakon obilaska stalnog postava Galerije umjetnina krećemo prema restauratorskoj radionici. Tamo nas čekaju muzejske restauratorice Mia Tomić i Elenora Klein. Gđa. Mia je pripremila infracrvenu (IC) kameru koja je spojena s računalom. Kamerom "šetamo" po jednoj drvenoj ikoni i tražimo podcrtež. Doznajemo da zračenje u infracrvenom dijelu EM spektra lako prolazi kroz većinu pigmenata. Kada dođe do bijele preparacije, reflektira se, a kada naiđe na podcrtež, zračenje biva apsorbirano – mi to vidimo kao crne linije na bijeloj podlozi.      

Studenti prve godine konzervacije-restauracije u restauratorskoj radionici Galerije umjetnina

Saznali smo da uz pomoć ultraljubičastog (UV) svjetla možemo otkriti je li slika već bila restaurirana: stari se retuši pod UV lampom vide kao tamne mrlje. UV lampa nam može otkriti i je li slika lakirana. Lakovi od prirodnih smola fluoresciraju žućkastozelenom bojom. Ispitivanje UV fluorescencije uvijek se obavlja u zamračenoj prostoriji.

Restauratorica Mia Tomić

Prije odlaska iz Galerije profesorica Sagita nas je fotografirala s restauratoricama Eleonorom Klein i Mijom Tomić. Jako cijenimo što su odvojile svoje vrijeme da nam pokažu na čemu rade!

Zajednička fotografija u dvorištu Galerije

Opisivanje umjetnina

PIŠE: Sagita Mirjam Sunara, doc.


Konzervatorsko-restauratorska dokumentacija redovito uključuje (i) opis izgleda predmeta, tehnologije njegove izrade te stanja u kojemu je zatečen. Treba upamtiti da opis predmeta nije isto što i opis zatečenog stanja; kod prvoga je naglasak na izgledu (npr. slika prikazuje dopojasnu figuru Bogorodice s djetetom u naručju), a kod drugoga se iznose podaci o oštećenjima, tragovima ranijih restauratorskih  intervencija i sl. (platno je po sredini poderano, lice Bogorodice zaprljano je smeđom bojom).

U opisu tehnologije izrade predmeta objašnjava se kako je on napravljen (npr. slika je rađena uljanim bojama na gusto tkanom platnu). Pritom se umjetnina opisuje "od dolje prema gore"; to znači da ćemo najprije opisati podokvir, zatim platno, a tek nakon toga slikani sloj - preparaciju, slojeve boje pa lak. Istoga se pravila pridržavamo i kod opisivanja zatečenog stanja: najprije ćemo opisati stanje podokvira, onda platna i tek na kraju stanje slikanog sloja.

Opis tehnologije izrade i opis zatečenog stanja mogu biti vrlo složeni, jer umjetnine mogu imati složenu stratigrafiju. Pogledajte samo "anatomiju" ove Guercinove slike!

(1) Lak i retuši, (2) slojevi boje, (3) tonirana preparacija, (4) tekstilni nositelj, (5) platno za podstavu, (6) podokvir (izvor: Restoring a Masterwork II: Guercino's Erminia and the Shepherds)

Informacije treba pravilno strukturirati. Osim toga, treba vladati stručnom terminologijom, a to iziskuje čitanje stručnih tekstova. Jako puno čitanja!

Studentima sam dala zadatak da, podijeljeni u grupe, opišu izgled, tehnologiju izrade i zatečeno stanje jedne umjetnine. To nije bilo nimalo jednostavno: najprije su trebali naučiti gledati, a onda ono što vide pretočiti u riječi. Evo (jednog) rezultata.

- - -

Anđeo, 18. st., drvena polikromirana i pozlaćena skulptura

Sastavila: Jelena Petričević, uz sudjelovanje Đane Šimunović
Ispravila i dopunila: S. M. Sunara
Fotografije: S. M. Sunara

Opis umjetnine 

Anđeo stoji na niskom postolju koje oblikom podsjeća na oblak. Ruke su mu odmaknute od tijela. Desna noga je u iskoraku, a lijeva je blago odignuta od postolja. Glava je pognuta, a pogled uprt prema dolje. Bogato nabrana zlatna draperija ovija mu se oko struka; pridržava je crvena traka prebačena preko lijevog ramena. Krila nisu sačuvana, ali se na leđima vide rupe gdje su bila pričvršćena. Visina skulpture s postamentom iznosi 57 cm, a najveća širina, mjerena od prstiju lijeve šake do desne nadlaktice, iznosi 35 cm. [1]


Tehnologija izrade 

Skulptura je izrađena od nekoliko komada drva. Glava, trup i dio lijeve noge izrađeni su od jednog komada, a ostatak lijeve noge, dio trupa i lijevo rame od drugog. Nadlaktica lijeve ruke sastavljena je iz dva komada drveta, dok je podlaktica sa šakom izrezbarena iz jednog komada. Desna ruka izrađena je od dva komada drveta.

Na drveni nositelj nanesena je preparacija bijele boje. Inkarnat, kosa i postolje obojeni su uljenim bojama. Draperija je pozlaćena zlatnim listićima; na preparaciju je prethodno nanesen crveni bolus.


Zatečeno stanje 

Nedostaje dio postolja s dijelom desnog stopala i dva prsta lijevog stopala. Na šaci lijeve ruke nedostaju kažiprst i mali prst. Nedostaju oba krila, a desna ruka je odvojena od tijela (odlomljena je). Duž spojeva elemenata od kojih je sastavljen drveni nositelj vidljive su uske pukotine. Veće rupe na postolju i rupe na leđima anđela zapunjene su epoksidnim kitom.

Slikani sloj je vrlo dobro očuvan; tek su na kosi nešto brojnija oštećenja koja sežu do drvenog nositelja. Zbog istrošenosti boje, na više mjesta na inkarnatu nazire se žućkasto-bijela boja preparacije. Na lijevom stopalu i šaci lijeve ruke vide se oštećenja uzrokovana plamenom (gorenjem). Na istaknutim dijelovima draperije pozlata je pohabana: oštećenja slikanoga sloja sežu do bolusa, a s prednje strane skulpture i do preparacije. [2]

Skulptura je bila u cijelosti preslikana, ali je preslik odstranjen. Ostaci preslika još uvijek su vidljivi na kosi anđela (kosa je smeđa, a bila je preslikana okerom) te, u nešto većoj mjeri, na postolju skulpture, koje je bilo preslikano zelenom bojom.

Na šaci lijeve ruke nedostaju kažiprst i mali prst, a drvo je nagoreno

Pozlata je pohabana

Objašnjenje pojmova koji su korišteni u tekstu [3]

istrošenost površine / trenjem, struganjem ili habanjem (eng. abrasion [rub, scrape, wear])
Vrsta osipavanja (erozije) – gubitak površinskog sloja za koji se pretpostavlja da nastaje zbog trenja na laku, boji ili osnovi na slici; na oblikovanom materijalu ili nosiocu crteža i grafika; na završnom sloju (politura, lak) namještaja, kipova ili drugih predmeta.

odlomljenje (eng. chip [dent])

- - -

[1] Desna ruka je sačuvana, ali je odvojena od skulpture.
[2] Vodena pozlata nije otporna na habanje, dijelom zbog tankoće zlatnih listića.
[3] BUCK, Richard D., "Utvrđivanje i opisivanje stanja umjetnina" (uvod i prijevod: Vesna Bujan), Vijesti muzealaca i konzervatora, br. 3/4, ur. Želimir Laszlo, Zagreb : Hrvatsko muzejsko društvo, 2000.