Ak. god. 2016./2017.
Stoje (slijeva nadesno): Barbara Pulić, Lucija Vrdoljak, Nađa Tomašević, Andrea Lacković i Lucija Jolić.
Čuče: Leona Džaja, Tana Marčeta, Lucija Borovac i Leonarda Miletić. Fotografija je snimljena ispred studentskoga doma na Kampusu Sveučilišta u Splitu (foto: Sagita Mirjam Sunara)
Lucija Borovac rođena je u Splitu 1997. godine. "Volim crtati od kad znam za sebe," kaže, "ali me zanimaju brojna područja kreativnosti i znanja." Lucija je završila prva dva razreda klasične gimnazije u Splitu, a maturirala je u Umjetničkoj gimnaziji "Ars Animae". Premda joj je otac restaurator, i od malih je nogu upoznata s tom strukom, tek je nedavno zaključila da je restauriranje ono čime se u životu želi baviti. Znanja i vještine koje će steći na studiju omogućit će joj da svojim budućim radom pripomogne zaštiti i očuvanju umjetničkoga nasljeđa, koje valja sačuvati od propadanja za one koji dolaze nakon nas.
Lucija Borovac rođena je u Splitu 1997. godine. "Volim crtati od kad znam za sebe," kaže, "ali me zanimaju brojna područja kreativnosti i znanja." Lucija je završila prva dva razreda klasične gimnazije u Splitu, a maturirala je u Umjetničkoj gimnaziji "Ars Animae". Premda joj je otac restaurator, i od malih je nogu upoznata s tom strukom, tek je nedavno zaključila da je restauriranje ono čime se u životu želi baviti. Znanja i vještine koje će steći na studiju omogućit će joj da svojim budućim radom pripomogne zaštiti i očuvanju umjetničkoga nasljeđa, koje valja sačuvati od propadanja za one koji dolaze nakon nas.
Leona Džaja završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarski dizajn. Godine 2013. upisala je preddiplomski studij likovne kulture i likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Titulu prvostupnice toga studija stekla je u rujnu 2016. U okviru svoga završnoga rada Leona je istraživala korska sjedala u crkvi sv. Lovre u Trogiru. Vizualnim je pregledom uočila oštećenja uzrokovana djelovanjem drvnih insekata, napuknuća i odlomljene dijelove, tragove ranijih restauriranja... Sve je to u njoj pobudilo zanimanje za konzervatorsko-restauratorsku struku, i potaklo je da svoje školovanje nastavi na ovom studiju. Od specijalističkih usmjerenja koje studij nudi, Leonu najviše privlači konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva.
Lucija Jolić rođena je 20. travnja 1997. u Splitu. Odrasla je u Novom Travniku (BiH), gdje je završila osnovnu i srednju školu. Usporedo s općom gimnazijom, pohađala je Srednju glazbenu školu "Jakova Gotovca". Svira klavir i flautu. Veoma je kreativna, a tu je svoju stranu nastojala ispoljiti kroz radionice i tečajeve. Pohađala je, primjerice, tečaj izrade mozaika od prirodnoga kamena. Konzervaciju-restauraciju doživljava kao spoj umjetnosti i znanosti, i to je ono što ju je privuklo ovom studiju. "Želja mi je da umjetnici i majstori kroz svoja djela i dalje žive, i da nikada ne zaboravimo važnost umjetnina i umjetnosti", kaže Lucija.
Andrea Lacković rođena je u Osijeku 1997. godine. Tamo je završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer slikarski dizajn. S pojmom konzervacije-restauracije susrela se u srednjoj školi, kod nastavnika Sandra Ambrinca koji je po struci konzervator-restaurator. Jako ju je zainteresirala izrada kopija, pa je za maturalni rad odlučila izraditi kopiju čuvene slike Johannesa Vermeera Mljekarica. Andrea želi istraživati slikarske tehnike starih majstora. Jako je zanima fotografija. Htjela bi specijalizirati konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika.
Tana Marčeta rođena je 1997. godine u Beogradu. Osnovnu je školu najprije pohađala u Barbanu, a zatim u Puli. Nakon što se iz Istre preselila u Split, upisala je Umjetničku gimnaziju Futura aetas nostra est. Završila je osnovnu glazbenu školu za klavir. Samostalno je naučila svirati gitaru. Osim interesa za glazbu, Tana je oduvijek posjedovala talent za umjetnost. Zašto se odlučila za studij konzervacije-restauracije? "Kad sam razmišljala o tome koji studij upisati, znala sam da to neće biti studij koji prima velik broj studenata, gdje nitko nikoga ne poznaje, gdje je student samo broj", objašnjava. "Željela sam upisati studij koji nudi izazove i rad u malim grupama, s ljudima koje poznaješ. Studij koji je kreativan, koji će mi dati teorijsko znanje, ali i omogućiti stjecanje praktičnoga iskustva. Vjerujem da mi ovaj studij sve to može dati." Za prijemni se ispit pripremala cijelu godinu. Posjetila je restauratorske radionice Umjetničke akademije i pratila javna predavanja u organizaciji Odsjeka za konzervaciju-restauraciju.
Leonarda Miletić dolazi iz Zadra. Tamo je pohađala Opću gimnaziju "Vladimir Nazor". Tijekom zadnje godine srednjoškolskog obrazovanja išla je na tečaj crtanja. U Muzeju antičkoga stakla pohađala je tečaj izrade vitraja. Leonardini roditelji su diplomirani povjesničari umjetnosti, pa njezin interes za konzervatorsko-restauratorsku struku nimalo ne čudi. U pratnji oca konzervatora, Leonarda je izbliza pratila konzervatorsko-restauratorske radove na monumentalnim vratima sv. Krševana u Zadru, ali i na drugim zadarskim spomenicima. U Hrvatskom restauratorskom zavodu – Restauratorskom odjelu u Zadru asistirala je na projektu konzerviranja-restauriranja drvenih polikromiranih oltara iz crkve Uznesenja Marijina u starome gradu Pagu. Njezinu odluku o upisu na studij konzervacije-restauracije dodatno je učvrstio posjet Umjetničkoj akademiji na "Danu D(iploma)", manifestaciji na kojoj predavanja drže netom diplomirani studenti konzervacije-restauracije.
Barbara Pulić rođena je 29. kolovoza 1997. u Šibeniku. Odrasla je u selu koje pripada miljevačkom platou, pokraj Nacionalnog parka Krka i grada Drniša. Život na selu, sa svim svojim prednostima i nedostacima, značajno ju je odredio. Kao mala, rado je popravljala stare kazetofone. Bavila se i kolekcionarstvom: sakupljala je stare značke i druge predmete. Umjetnosti je oduvijek bila sklona, a osobito je voljela crtati. "Budući da živim na selu, nisam se imala priliku osobno susresti s konzervatorsko-restauratorskom strukom, ali sam u sebi osjetila taj poziv," objašnjava. Barbara smatra da su njezine glavne kvalitete pedantnost i preciznost u radu, a to je upravo ono što se traži od konzervatora-restauratora. Jako je privlači konzerviranje-restauriranje metala.
Nađa Tomašević dolazi iz Splita. Završila je Prvu jezičnu gimnaziju. Govori engleski, talijanski i francuski jezik. Od svoje osme godine bavi se jedrenjem, a sudjelovala je na tri europska i tri svjetska prvenstva. Od 2015. godine ima status vrhunskog sportaša. Bliski susreti s konzervatorsko-restauratorskom strukom pobudili su kod nje zanimanje za naš studij. Nađina je teta, naime, diplomirani konzervator-restaurator, a diplomu je stekla upravo na Umjetničkoj akademiji u Splitu! Ona je Nađi omogućila da izbliza prati konzervatorsko-restauratorski zahvat na oltarnoj pali s prikazom sv. Kristofora iz crkve sv. Nikole u Kaštel Starom. Nađa je gledala i upijala sve detalje tog složenog zahvata: od zaštite lica slike japanskim papirom prije prenošenja u restauratorsku radionicu do nanošenja završnoga laka na očišćenu i retuširanu sliku. Nađa se za prijemni ispit pripremala godinu dana.
Lucija Vrdoljak rođena je i živi u Splitu. Završila je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju. Tu je školu upisala gotovo isključivo zbog prijemnog ispita na kojemu je pokazala svoje umjetničke, osobito crtačke, sposobnosti. Isprva nije planirala nastaviti obrazovanje nakon srednje škole, ali se to promijenilo tijekom treće i četvrte godine. Kaže da se tada u njoj probudila želja da svoje školovanje nastavi na nekom umjetničkom studiju. Za studij konzervacije-restauracije odlučila se tijekom izrade maturalnoga rada. Zadatak joj je bio izraditi stiliziranu žensku figuru. Figuru je najprije oblikovala u glini. Nakon toga je izradila trodijelni gipsani negativ i odlila gipsani pozitiv. Prilikom odvajanja gipsanoga negativa, skulptura se oštetila. Lucija je morala spojiti razlomljene dijelove i gipsom retuširati spojeve. Bio je to pravi restauratorski zahvat!
Ak. god. 2015./2016.
Stoje (slijeva nadesno): Katarina Strinić, Marita Marković, Ivana Kundić, Marija Curić, Martin Zohil,
Karmen Bušić i Ana-Marija Lučić. Sjede: Tamara Kaličanin, Anita Matić, Emma Biuk, Ema Bonomi i Iana Andrić. Fotografija je snimljena na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, u učionici br. 5 (foto: Sagita Mirjam Sunara)
Iana Andrić je rođena u Splitu 1997. godine. Od malih je nogu pokazivala sklonost prema umjetnosti. Pohađala je Školu likovnih umjetnosti u Splitu. U trećem razredu srednje škole prvi se put susrela s konzervacijom-restauracijom. “Zanima me istraživački rad,” kaže Iana, “a restauraciju vidim kao spoj umjetnosti i znanosti.” Najviše je privlači konzerviranje-restauriranje kamena i metala. Za prijemni se ispit pripremala uz pomoć roditelja i srednjoškolskih nastavnika. Pripreme su uključivale sudjelovanje na radionici koju je organizirao Arheološki muzej u Splitu. Radionica se održavala u Tusculumu, a sudionici su imali priliku okušati se u restauriranju amfora. Iana je naučila kako se keramički ulomci čiste od zemlje i kako se spajaju razlomljeni dijelovi keramičkih predmeta.
Emma Biuk je rođena 1997. godine u Zagrebu. U djetinjstvu je imala priliku posjetiti nekoliko čuvenih muzeja, primjerice Rijksmuseum u Amsterdamu. Na nagovor majke, koja rano prepoznala Emmin umjetnički talent, upisala je umjetničku srednju školu u Splitu. Nakon prvog razreda opredijelila se za slikarski smjer. Budući da posjeduje strpljenje i preciznost u radu, odlučila je da će nakon srednje škole upisati studij konzervacije-restauracije, i to u Njemačkoj. Kako još nije dobro ovladala njemačkim jezikom, Emma je odlučila studirati u Splitu. Od specijalističkih je usmjerenja najviše privlači konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva. Otkrila nam je da u slobodno vrijeme crta, slika, čita, piše, bavi se plesom i drugim kreativnim aktivnostima.
Splićanka Ema Bonomi je već u ranom djetinjstvu počela pokazivati interes za umjetnost. Sudjelovala je na brojim likovnim radionicama. Pohađala je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer modni dizajn. “Restauracija me zanima, jer je to spoj dviju mojih velikih ljubavi, umjetosti i povijesti” objašnjava. “Sviđa mi se što studij konzervacije-restauracije omogućava ne samo stjecanje teorijskih znanja, nego i praktičnih vještina.” Ema se u slobodno vrijeme bavi crtanjem i šivanjem. Obožava čitati i redovito posjećuje muzeje. Već je 14 godina članica skautskoga kluba pa uz smijeh kaže da je spremna za rad na terenu.
Karmen Bušić rođena je u Splitu 1997. godine. Završila je Školu likovnih umjetnosti Split, smjer slikarski dizajn. U slobodno vrijeme crta i slika. Karmen se s konzervacijom-restauracijom prvi put susrela u trećem razredu srednje škole. Iako ju je ta profesija zaintrigirala, bila je uvjerena da može studirati samo slikarstvo. Početkom travnja 2015. godine u Školi likovnih umjetnosti bilo je organizirano predstavljanje studijskih programa Likovnoga odjela Umjetničke akademije u Splitu. Karmen je tada saznala da i učenici likovnih škola mogu upisati studij konzervacije-restauracije. Prijemni ispit je uspješno položila. Od specijalističkih je usmjerenja najviše privlači konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva.
Marija Curić dolazi iz Opuzena. Interes za umjetnost razvila je još u osnovnoj školi, kroz likovne radionice u kojima je sudjelovala. Karijeru je željela vezati uz umjetničko područje, i ta je želja bila toliko jaka da se preselila u Split kako bi mogla pohađati Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju. Kao dizajner unutrašnje arhitekture, Marija je dobro upoznala tehnologiju materijala. Na poticaj jednoga nastavnika posjetila je Umjetničku akademiju i raspitala se o studijskim usmjerenjima. Studij konzervacije-restauracije činio joj se idealnim izborom. Za prijemni se ispit pripremala tijekom završne godine srednje škole. Usporedo s pohađanjem nastave, uzimala je poduku iz crtanja, slikanja i modeliranja. Slobodno je vrijeme posvetila slikanju, čitanju i posjećivanju izložaba. Pratila je i predavanja na 12. međunarodnoj konferenciji studija konzervacije-restauracije koja se održavala u Splitu.
Tamara Kaličanin rođena je 11. studenoga 1996. godine. Živi u Podstrani. Završila je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu i stekla zvanje medijskoga tehničara. Budući da su joj i djed i otac bili likovnjaci, Tamara je odrastala u umjetničkom okruženju. Čitajući knjige povijesne tematike i stručnu literaturu koju je sa sobom ostavio njezin djed, povjesničar umjetnosti, razvila je interes za povijest umjetnosti i povijest ljudske civilizacije. “Dugo sam vremena željela studirati arheologiju” kaže Tamara. “Dok sam volontirala i vodila kreativne dječje radionice u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, jedna mi je stranka spomenula svog poznanika koji radi kao restaurator. To me zaintrigiralo.” S obzirom na to da gaji afinitet prema crtanju, slikanju i povijesti umjetosti, a ima želju da pripomogne očuvanju kulturne baštine, odlučila je upisati studij konzervacije-restauracije.
Ivana Kundić rođena je u Splitu. Nakon završene srednje škole upisala je Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu. Taj fakultet nije ispunio njezina očekivanja pa je ubrzo odustala od studija. Odlučila je upisati studij konzervacije-restauracije u Splitu. Na njezinu je odluku dijelom utjecao stariji brat Vedran koji je titulu magistra konzervacije-restauracije stekao upravo na splitskoj Akademiji. Ivana nije položila prijemni ispit iz prvoga puta, no to je nije obeshrabrilo. Za novi se prijemni ispit pripremala godinu dana. S bratom je sudjelovala u projektu multimedijalne rekonstrukcije ciborija prokonzula Grgura iz Arheološkog muzeja u Zadru. Njezin je zadatak bio napraviti glazbenu podlogu za video rad. To je, kaže, bilo zanimljivo i poučno iskustvo.
Ana-Marija Lučić je rođena 22. ožujka 1997. godine u Menzikenu, Švicarska. Kad je imala dvije godine, njena se obitelj preselila u Vodice. Ana-Marija je već u osnovnoj školi pokazivala interes i dar za umjetnost pa se, na poticaj nastavnika likovnog odgoja, odlučila za umjetničku srednju školu. Upisala je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer grafički dizajn. U drugom razredu srednje škole zainteresirala se za konzervaciju-restauraciju. Savjeti nastavnika učvrstili su njezinu odluku da upiše taj studij. Za prijemni ispit se dugo pripremila i uspješno ga položila.
Marita Marković rođena je u Splitu 23. kolovoza 1995. godine. Već je u djetinjstvu pokazivala zanimanje za umjetnost. Pohađala je Školu likovnih umjetnosti Split, smjer slikarski dizajner. S konzervacijom-restauracijom upoznala se upravo u srednjoj školi, na satovima profesora Marka Amižića. Taj je profesor kod nje pobudio zanimanje za restauratorsku profesiju i potaknuo je da upiše studij. Marita je studij upisala prošle godine, ali je zbog zdravstvenih razloga pauzirala jednu godinu.
Iz Dubrovnika nam dolazi Anita Matić. Anita je završila srednju umjetničku školu, smjer slikarstvo. Prve dvije godine pohađala je Umjetničku školu “Luka Sorkočević” u Dubrovniku, a zadnje dvije Školu likovnih umjetnosti u Splitu. Nakon završene srednje škole odlučila je pauzirati godinu dana kako bi razriješila dvojbu: studirati slikarstvo ili restauriranje? Na poticaj prijatelja – studenata Umjetničke akademije u Splitu ipak se odlučila za studij konzervacije-restauracije. Vratila se u Dubrovnik i započela s pripremama za upis. Pripremala se u ateljeu slikara Josipa Pina Trostmanna. Prijemni ispit nije položila na ljetnome roku, ali je na jesenskome roku bila puno uspješnija.
Katarina Strinić je rođena 1996. godine u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti Split, smjer industrijski dizajn. U slobodno vrijeme bavi se fotografiranjem, slikanjem i humanitarnim radom u Udruzi djece i mladih s poteškoćama u razvoju “Zvono”. Katarina obožava putovati, upoznavati nova mjesta, običaje i ljude. Voli posjećivati izložbe. Prošle je godine, primjerice, posjetila izložbu Šezdeset godina Restauratorske radionice u Splitu. S konzervacijom-restauracijom se prvi put susrela u srednjoj školi, kod profesora Mira Radeljaka. Prošle godine nije uspjela položiti prijemni ispit, no to je samo ojačalo njezinu želju za upisom. Za prijemni ispit se pripremala čitavu godinu, i kaže da je sretna što ga je uspješno položila.
Martin Zohil dolazi iz Žminja. Rođen je u Puli 12. prosinca 1996. godine. Pohađao je Klesarsku školu u Pučišćima na otoku Braču. Martin kaže da nije bilo dvojbe o tome koju će srednju školu upisati, jer odmalena gaji ljubav prema kamenu. Tome je, bez sumnje, doprinio rad u obiteljskoj tvrtki Klesarstvo Zohil. S restauracijom se prvi put susreo u srednjoj školi. “Sudjelovao sam u izradi kopije jednog starog stupa” objašnjava. S restauriranjem kamena pobliže se upoznao preko prijatelja koji ima tvrtku za restauriranje kamena. Informacije o studiju konzervacije-restauracije Martin je prikupljao od svojih srednjoškolskih kolega koji sada studiraju na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Josipa Nižetića i Dominika Rajčevića. Josip i Dominik su mu puno pomogli oko priprema za upis na studij.
Ak. god. 2014./2015.
Stoje (slijeva nadesno): Nikolina Drlje, Jure Balić, Marita Marković, Mateo Curić i Lucija Jurlin. Sjede: Jelena Hudinčec, Josip Pašalić, Silvija Matas, Vinko Lipanović i Dominika Kristiana Pavlov. Fotografija je snimljena na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, u učionici br. 5 (foto: Sagita Mirjam Sunara)
Omišanin Jure Balić razvio je ljubav prema umjetnosti kroz nastavu iz likovne kulture u osnovnoj školi; to je uvelike odredilo njegov životni poziv. Završio je umjetničku školu u Splitu, slikarski smjer. U srednjoj se školi prvi put susreo s konzervacijom-restauracijom, no pravu ljubav prema restauriranju razvio je kroz svoj hobi: obnavljanje oldtajmera, brodova i drugih predmeta. "Kad završim studij, volio bih se profesionalno baviti restauriranjem starih automobila", kaže Jure.
Mateo Curić dolazi iz Opuzena. Završio je Srednju školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju u Splitu, smjer dizajn metala. Najvećim uspjehom smatra osvojenu treću nagradu na natječaju za vizualne radove koji je Galerija Klovićevi dvori organizirala povodom izložbe Pabla Picassa 2013. godine. Mateo je bio član četveročlanog tima, a nagrađeni se rad zvao Obiteljski ručak. Osim rada u metalu i emajliranja, Mateo se kroz srednju školu upoznao sa slikarstvom i kiparstvom. Ipak, najdraži mu je predmet bila Tehnologija materijala; kroz taj je predmet postupno razvio interes za konzervaciju-restauraciju. "Restauraciju vidim kao spoj znanosti i umjetnosti, i to je ono što me najviše privuklo ovoj struci," objašnjava Mateo. "Zanima me istraživanje povijesti spomenika i materijala od kojih su načinjeni."
Nikolina Drlje je rođena 30. rujna 1995. godine u Splitu. Pohađala je V. gimnaziju "Vladimir Nazor". S konzervacijom-restauracijom prvi se put susrela na putovanju u Rim; nakon toga je počela istraživati čime se bave konzervatori-restauratori. "Konačnu odluku o upisu na ovaj studij donijela sam u trećem razredu srednje škole," otkriva Nikolina. "Tada sam se i počela pripremati za prijemni ispit." Tijekom priprema upoznala se s različitim slikarskim tehnikama i postupno usavršavala vještinu plastičnog oblikovanja. "To mi je povećalo želju za upisom, ali i za daljnjim učenjem i usavršavanjem," kaže.
Jelena Hudinčec rođena je 7. rujna 1988. godine u Koprivnici. Nakon završene opće gimnazije upisala je Pravni fakultet u Zagrebu. Jelena jako voli sakralnu umjetnost i glazbu. Osim toga, voli razgledavati crkve i obilaziti sajmove antikviteta. Kroz ove se interese u njoj javila želja za boljim upoznavanjem kulturne baštine, osobito one sakralne, ali i načina njezina očuvanja. Godine 2013. Jelena je odustala od studija prava i odlučila upisati studij konzervacije-restauracije. Splitskome je fakultetu dala prednost pred zagrebačkim i dubrovačkim, jer smatra da on tijekom prve godine studentima daje širi uvid u konzervatorsko-restauratorsku struku. Za prijemni se ispit pripremala dugo, proučavajući literaturu iz područja povijesti umjetnosti, učeći kemiju i pripremajući mapu likovnih radova.
Šibenčanka Lucija Jurlin od ranoga je djetinjstva pokazivala ljubav prema umjetnosti i glazbi. Lucija voli posjećivati muzeje i izložbe. Nakon završene Ekonomske, upravno-birotehničke i trgovačke škole, smjer ekonomist, upisala je Pravni fakultet u Splitu. S restauriranjem se upoznala na skupnoj izložbi studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Uslijedio je posjet Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu i jednoj privatnoj restauratorskoj radionici, ali i obilazak građevina na kojima su se izvodili restauratorski zahvati (tvrđava sv. Mihovila u Šibeniku, unutrašnjost šibenske katedrale). Za upis na studij konzervacije-restauracije Lucija je uzela poduku iz slikanja i kemije. Od pet specijalizacija koje fakultet nudi, najviše je zanimaju konzerviranje-restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva i konzerviranje-restauriranje metala.
Vinko Lipanović dolazi s otoka Korčule, iz Lumbarde. Rođen je 15. prosinca 1994. godine. Završio je Klesarsku školu u Pučišćima, smjer klesarski tehničar. Za konzervaciju-restauraciju se zainteresirao preko sestre Ivke, diplomirane konzervatorice-restauratorice. U odabiru studija veliku je ulogu odigrala ljubav prema starinama i očuvanju kulturne baštine. Vinko je prijemni ispit položio iz drugog puta. Cjelogodišnje pripreme za upis na studij uključivale su satove crtanja, vježbanje modeliranja i rekonstruiranja oslikane površine, instrukcije iz kemije... Od specijalizacija koje fakultet nudi, najviše ga zanima konzerviranje-restauriranje kamena. Nakon završetka studija želi se vratiti na Korčulu i baviti se očuvanjem kulturnoga blaga Lumbarde i njezine okolice.
Marita Marković je rođena 23. kolovoza 1995. godine u Splitu. Završila je Školu likovnih umjetnosti, slikarski smjer. U njenoj se srednjoj školi često govorilo o konzervaciji-restauraciji. Nekoliko joj je nastavnika spomenulo da na Umjetničkoj akademiji postoji istoimeni studij. U sklopu priprema za prijemni ispit, Marita je vježbala crtanje i slikanje i čitala literaturu iz povijesti umjetnosti. Kaže da se restauriranjem želi baviti, jer očuvanje starih umjetničkih predmeta u njoj budi poseban svijet, svijet koji je za neke davno zaboravljen.
Silvija Matas dolazi iz Osijeka. Rođena je 2. kolovoza 1995. godine. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer slikarski dizajner. U srednjoj je školi sudjelovala u brojnim volonterskim radovima koji su uključivali oslikavanje zidova i izradu skulptura od gline. U trećem je razredu slušala predmete Restauracija i slikanje kopija i Slikarska tehnologija. Znanje koje je kroz te predmete stekla pomoglo joj je da upiše studij konzervacije-restauracije. Za restauratorsku se struku zainteresirala kroz posjete muzejima i izložbama, ali i kroz ljubav prema "starinskom" namještaju i slikama rađenim na platnu i drvu. Za upis se pripremala ponavljajući gradovo iz kemije i povijesti umjetnosti. Posjetila je radionicu za restauriranje slika Hrvatskog restauratorskog zavoda u Osijeku, razgovarala sa studentima konzervacije-restauracije... "Restauracija mi nije bila prvi izbor," priznaje Silvija, "ali sam odlučila pokušati. Mislim da bih se mogla pronaći u toj struci." Najviše je privlači restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva.
Josip Pašalić rođen je 26. svibnja 1991. godine u Splitu. U Splitu je završio i Graditeljsko – geodetsku tehničku školu. Svo svoje slobodno vrijeme posvećuje crtanju. Crtanjem se bavi od pete godine života, a ta ga ljubav, kaže, i dalje neopisivo vuče. S vremenom je razvio crtačku vještinu, a danas mu je najveća strast crtanje portreta u olovci i oslikavanje zidova. "Crtanje ne smatram ni hobijem niti poslom," dodaje, "već velikom strašću i ljubavi". Josip je svoj cijeli život u doticaju s restauracijom, budući da mu je otac restaurator. Najprije je promatrao svog oca u poslu, a onda je počeo istraživati konzervatorsko-restauratorsku struku. Naposljetku je odlučio da se time želi baviti.
Dominika Kristiana Pavlov rođena je 20. prosinca 1995. godine u Splitu. Njena baka, akademska slikarica, prenijela je na nju ne samo ljubav prema umjetnosti, nego i mnogo znanja i brojne vještine. Dominika Kristiana je pohađala Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparski dizajner. Sudjelovala je na brojnim izložbama humanitarnog karaktera, ali i na nekoliko natjecanja. Maturirala je 2014. godine. Aktivno se bavi ronjenjem. Na tečaju ronjenja upoznala je jednog podvodnog arheologa i tako se zainteresirala za konzervaciju-restauraciju. Kolega iz ronilačkog kluba omogućio joj je da posjeti nekoliko podvodnih arheoloških nalazišta i da sudjeluje u njihovom dokumentiranju. "Studij konzervacije-restauracije nudi mi priliku da spojim dvije svoje velike ljubavi: umjetnost i more," kaže Dominika Kristiana, koju osobito zanima konzerviranje-restauriranje arheološke baštine.
Ak. god. 2013./2014.
Stoje (slijeva nadesno): Martina Bilobrk, Jelena Petričević, Bernarda Đurić, Katarina Cvrlje, Zrinka Vukorepa, Đana Šimunović i Dora Blažević. U donjem redu: Oliver Molnar, Tina Jerković, Nikolina Lovrić. Fotografija je snimljena u tzv. Uskočkoj oružarnici u tvrđavi Klis (foto: Sagita Mirjam Sunara)
Martina Bilobrk je rođena 1994. godine u Splitu. Budući da je odmalena pokazivala interes za likovnu umjetnost, ne čudi što je nakon osmogodišnje škole upisala Školu likovnih umjetnosti. Izabrala je smjer slikarski dizajn. Za konzervaciju-restauraciju počela se zanimati u trećem razredu srednje škole, nakon što se upoznala s istoimenim predmetom. Premda su učenici u sklopu toga predmeta radili samo kopije starih majstora, on je ipak pobudio Martinin interes i potaknuo je da počne istraživati o konzervatorsko-restauratorskoj struci. Zaključila je da je to pravi posao za nju! U slobodno vrijeme Martina voli čitati, amaterski se bavi pisanjem, svira klavir i slika. Donedavno je pohađala dramsku sekciju.Svoje djetinjstvo Dora Blažević provela je u Velikoj, mjestu koje se nalazi 12 km sjeverno od Požege. Tamo je vidjela brojne primjere propadanja kulturne baštine, ali i brojne konzervatorsko-restauratorske zahvate. Uz veliku podršku roditelja i nastavnice likovne kulture, Dora je upisala u Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Osijeku. Godine 2010. prvi se put susrela s predmetima Restauracija i Slikarska tehnologija, a nastavnici su je potaknuli da posjeti Hrvatski restauratorski zavod – Restauratorski odjel u Osijeku. U četvrtom razredu srednje škole prvi put je vidjela kako se pozlaćuju drveni ukrasni okviri. U tome je, kaže, pronašla "ono nešto". Nakon nekoliko samoinicijativnih posjeta HRZ-u, Dora je zaključila da bi joj restauracija mogla biti životni poziv. U toj joj je odluci uvelike pomogla restauratorica Svetlana Schmidt koja ju je uvela u priču o restauriranju štafelajnih slika.
Katarina Cvrlje rođena je i odrasla u Splitu. Roditelji su je od ranoga djetinjstva vodili na izložbe i u muzeje, gdje se postupno upoznavala s bogatom kulturnom baštinom ovog kraja. S pojmom restauracije, kaže, susrela se prije mnogo godina u Arheološkom muzeju u Splitu, ali je bila premlada da shvati o čemu se radi. Godine 2013. s odličnim je uspjehom završila Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarski dizajner. Iste godine upisuje studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji; taj joj je studij bio prvi i jedini izbor. "Tijekom srednjoškolskog obrazovanja dobila sam jasniji uvid u posao restauratora i svega što on obuhvaća, a to mi je pomoglo da se odlučim za ovaj studij," objašnjava. Vjeruje da će rad na umjetninama nadahnuti i njezino vlastito kreativno izražavanje. Nakon što je u rodnome gradu završila osnovnu i srednju školu, velika joj je želja da ode u inozemstvo i tamo dodatno obogati svoje znanje i iskustvo.
Bernarda Đurić dolazi iz Slavonije, iz malog mjesta Cernik pokraj Nove Gradiške. Od djetinjstva se zanima za umjetnost. Potkraj osnovne škole ozbiljnije je počela razmišljati o umjetničkom školovanju. Odlučila je upisati Školu primijenjene umijetnosti i dizajna u Zadru, gdje se opredijelila za smjer grafički dizajner. Za konzervaciju-restauraciju zainteresirala se 2011. godine, dok je radila na jednom projektu za školu. Tada je upoznala studenticu konzervacije-restauracije koja je u njoj pobudila želju da upiše taj studij. Nakon diplome, Bernarda se želi vratiti u svoj rodni kraj i raditi na očuvanju kulturne baštine Slavonije.
Tina Jerković rođena je 1991. godine na otoku Braču. Živi u Nerežišćima okružena stvarateljima, ljudima koji mare za umjetnost, pa je već od ranoga djetinjstva počela pokazivati veliko zanimanje za nju. Nakon završene srednje Ekonomsko-birotehničke škole u Splitu, Tina je nastavila svoje obrazovanje na Sveučilišnom odjelu za stručne studije, gdje je nedavno diplomirala i upisala specijalizaciju. Premda je na tom studiju postigla dobre rezultate, odlučila se za upis na Umjetničku akademiju, studij konzervacije-restauracije, vođena željom da sudjeluje u očuvanju bogate povijesti ovog područja. Zanimaju je konzervacija-restauracija arheološke baštine i konzervacija-restauracija zidnih slika i mozaika. "Nadam se da će ovaj studij ispuniti moja očekivanja i da ću biti uspješna u struci za koju sam se opredijelila," ističe Tina.
Nikolina Lovrić je završila Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Studij konzervacije-restauracije upisala je iz drugog pokušaja. Prvu praktičnu poduku iz konzervacije-restauracije stekla je u privatnoj restauratorskoj radionici, gdje je radila na dijelovima drvenog oslikanog baroknog oltara. Pripremajući se za ovogodišnji prijemni ispit, pratila je studente viših godina na terenskoj nastavi u Muću Donjem; tu je proširila svoje znanje o preventivnoj zaštiti sakralnih zbirki. Nikolina rado provodi vrijeme s prijateljima, pleše, slika, bavi se fotografijom. Uz to je uključena u udruge koje skrbe o napuštenim životinjama.
Oliver Molnar završio je osnovnu školu u Klisu. Nakon toga upisuje Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparski dizajn. Od malih je nogu pokazivao zanimanje za umjetnost, a za restauriranje ga je u srednjoj školi zainteresirao profesor Miroslav Radeljak, akademski grafičar i keramičar. Na pitanje kako se odlučio za upis na studij konzervacije-restauracije, Oliver odgovara: "Veliku je ulogu igrala ljubav prema starinama, obnavljanju i očuvanju umjetnina." Kaže da ga osobito privlači konzervacija-restauracija kamena.
Đana Šimunović dolazi iz malog mjesta Dračevica na otoku Braču. Ljubav prema umjetnosti presudila je da upiše Školu likovnih umjetnosti u Splitu, gdje se odlučila za smjer grafički dizajn. Nakon završene srednje škole, znala je da će se njeno daljnje obrazovanje nastaviti na Umjetničkoj akademiji u Splitu. U početku nije bila najbolje upoznata sa smjerom konzervacija-restauracija, ali joj se, uz preporuku prijatelja, i ta mogućnost otvorila. Pažljivo razmotrivši sve opcije, Đana je zaključila da svoju budućnost vidi upravo u konzervatorsko-restauratorskoj struci. Kaže da je osobito privlači očuvanje arheološke baštine i nada se da će biti uspješan student.
Jelena Petričević završila je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split, smjer dizajner keramike. Dugo je znala da želi nastaviti školovanje na Umjetničkoj akademiji, ali nije bila sigurna koji studij odabrati. U četvrtom razredu srednje škole doznala je za studij konzervacije-restauracije; odmah je znala da je to ono čime se u životu želi baviti. Prošle godine nije položila prijemni ispit, no to je nije pokolebalo; ove se godine vratila s još više volje i znanja, čvrsta u svojoj odluci da upiše ovaj studij. Konzervaciju-restauraciju vidi kao zanimljiv spoj znanosti i umjetnosti, struku koja će joj pružiti mogućnost da za sobom ostavi trag u vidu očuvanja kulturne baštine za buduće generacije. To je, kaže, ono što je kod konzervacije-restauracije najviše privlači.
Nakon što je završila opću gimnaziju u Splitu, Zrinka Vukorepa upisala je Ekonomski fakultet, ali je ubrzo shvatila da to nije njezin životni poziv. Odluka o studiju konzervacije-restauracije nije bila veliko iznenađenje: "Budući da živim u centru Splita, od ranoga sam djetinjstva okružena antikom," objašnjava. "Kroz obnovu građevina u staroj gradskoj jezgri upoznala sam se s konzervatorsko-restauratorskom strukom. To je kod mene pobudilo interes za očuvanje kulturne baštine." Zrinka je posjetila brojne europske prijestolnice, a na svojim je putovanjima upoznavala radove starih majstora. U njoj je cijelo vrijeme tinjala želja za očuvanjem kulturnog naslijeđa, a onda je shvatila da je to ono čime se želi profesionalno baviti.
Ak. god. 2012./2013.
Stoje (slijeva nadesno): Ana Marija Šćepanović, Lena Bošković, Benedikta Vilenica, Karmen Milić, Viktoria Cetinić. Sjede (slijeva nadesno): Dorotea Krstić, Matea Milat, Josip Nižetić, Josipa Krolo, Vana Ribarović. Fotografija je snimljena na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu, u učionici br. 5 (foto: Sagita Mirjam Sunara)
Bračanka Lena Bošković osnovnu je školu završila u rodnim Selcima. Kao osnovškolac pohađala je likovnu radionicu. Opću gimnaziju završila je u Bolu. U trećem razredu srednje škole počela se zanimati za restauriranje. Nakon upoznavanja s restauratorskim zahvatima na zidnim slikama u palači Bajamonti-Dešković u Splitu te posjeta Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije, Lena je čvrsto odlučila da će studirati konzervaciju-restauraciju. Jako je zanimaju povijest umjetnosti i arheološka baština. Osobito je privlači kulturna baština njenog otoka, koju smatra nedovoljno istraženom i zaštićenom. Uvjerena je da se situacija može i treba promijeniti; zato je i upisala studij konzervacije-restauracije. "Tako mogu pridonijeti zaštiti kulturnih dobara otoka Brača," kaže, "i potaknuti ljude da cijene svoju kulturu i prošlost."
Viktoria Cetinić dolazi s otoka Korčule, gdje je završila opću gimnaziju. Upoznavši se s nestručnim restauriranjem kulturnih dobara u Veloj Luci, zapitala se postoji li drugi način da se baština sačuva od propadanja. Jedna ju je prijateljica uputila na Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije. Iako je to bilo pri kraju četvrte godine i vremena za pripremu nije bilo dovoljno, Viktoria nije odustala. Na njezinu veliku radost, prijamni ispit je uspješno položila. To joj je, kaže, dodatan poticaj da se nastavi truditi te da bude što bolja.
Josipa Krolo završila je Opću gimnaziju "Vladimira Nazora" u Splitu. Poslije državne mature upisala je studij krajobrazne arhitekture pri Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Taj studij nije ispunio njezina očekivanja pa ga je, nakon godinu dana skupljanja hrabrosti, odlučila prekinuti i upisati se na Umjetničku akademiju. Akademija joj je, zapravo, i ranije bila velika želja. Preko studenata konzervacije-restauracije, drugih upućenih poznanika i interneta prikupljala je informacije o studiju. U pripremu za razredbeni ispit uložila je puno vremena i truda. Sada više ne sumnja da je ovo bio pravi izbor!
Dorotea Krstić završila je Graditeljsko-geodetsku tehničku školu u Splitu. Zanimanje za umjetnost i kulturnu baštinu pokazivala je još u osnovnoj školi. Da bi upoznala tisućljetnu ljepotu rodnoga grada, sudjelovala je u brojnim izvanškolskim aktivnostima. Bogata materijalna i povijesna baština koju je otkrivala na povijesnim lokalitetima Dalmatinske zagore bila joj je dodatni poticaj za upis na studij konzervacije-restauracije. Restauriranje je, vjeruje, njezin životni poziv. Želja joj je da naše bogato kulturno naslijeđe ostane sačuvano za buduće generacije pa se nada da će svojim radom tome pridonijeti. Pored umjetnosti, Dorotea jako voli strane jezike. Uz engleski jezik, u osnovnoj i srednjoj školi učila je francuski.
Matea Milat dolazi iz Dubrovnika gdje je završila Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajn. Izrada kopija njena je velika ljubav. U četvrtom razredu srednje škole posvetila se izradi kopija Vlaha Bukovca, što ju je oduševilo. Marljivo je proučavala tehnike i materijale kojima se koristio veliki slikar, odlazila je u njegovu rodnu kuću u Cavtatu (danas je to muzej Kuća Bukovac) te na licu mjesta pokušavala izraditi što vjernije kopije slika. Matea je od prvoga razreda srednje škole pokazivala interes za konzervaciju-restauraciju pa je koristila svaku priliku da nauči nešto o toj struci. Redovito je posjećivala mjesta u Dubrovniku gdje su radili konzervatori-restauratori. Nada se da će kroz ovaj studij prikupiti sva potrebna znanja i vještine za očuvanje kulturne baštine.
Iz Pučišća na otoku Braču dolazi Josip Nižetić. Josip je u rodnom mjestu pohađao čuvenu klesarsku školu. Bio je odličan učenik i vrlo aktivan izvan nastave. Sudjelovao je na županijskim i državnim natjecanjima iz prve pomoći te uspješno trenirao vaterpolo. Završio je osnovnu glazbenu školu za klavir, a svira i trubu. Na studij konzervacije-restauracije dovela ga je njegova ljubav prema umjetnosti, kulturnoj baštini i, prije svega, kamenu. "Ljubav prema baštini i kamenu usađena mi je u krv," objašnjava. "Vjerujem da će mi to biti poticaj da studij uspješno privedem kraju." Josip se s restauriranjem upoznao za vrijeme srednje škole, povremeno radeći s restauratorima. Zadovoljan je što će svoj život moći posvetiti onome što voli i što želi raditi.
Vana Ribarović pohađala je klasičnu gimnaziju u Splitu. Do kraja četvrtog razreda nije bila sigurna gdje će nastaviti školovanje. Dugo je razmišljala o tome i puno puta mijenjala odluku. Pred kraj četvrtog razreda doznala je za studij konzervacije-restauracije u Splitu; sve nedoumice odmah su nestale. "Konzervacija-restauracija predstavlja spoj umjetnosti i znanosti u svrhu očuvanja umjetnosti," kaže, "i to je ono što me privuklo ovom studiju." Kad je odlučila da želi upisati konzervaciju-restauraciju, bilo je već kasno da se kvalitetno pripremi za razredbeni ispit. Upis je, stoga, odgodila za iduću godinu. Vrijeme je "kratila" na studiju hrvatskog jezika i povijesti umjetnosti pri Filozofskom fakultetu u Splitu. To joj je iskustvo pružilo dodatnu potvrdu da je konzerviranje-restauriranje ono čime se u životu želi baviti.
Ana Marija Šćepanović dolazi iz Svete Nedjelje na otoku Hvaru. Pohađala je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparski dizajner. Nakon mature upisala je Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu, apsolvirala i počela se pripremati za studij konzervacije-restauracije. "Ta me struka zanima," kaže Ana Marija, "jer želim ostaviti nekakav trag iza sebe. Ako to neće biti kroz vlastiti umjetnički rad, onda želim pomoći očuvanju radova starih majstora."
Benedikta Vilenica rodila se u Sisku, gradu na tri rijeke. Opću gimnaziju završila je u Zagrebu. Interes za umjetnost gajila je od malih nogu. Od crtanja na papiru došla je do "ozbiljnog" slikanja, a nakon toga počela se zanimati za obnovu kulturne baštine. Restauratorski rad upoznala je u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, na odjelu za arheološku baštinu. Osim restauriranja, Benediktu zanima kiparstvo i slikarstvo, čime se u slobodno vrijeme i bavi.
Ak. god. 2011./2012.
Stoje (slijeva nadesno): Mateja Novaković, Filipa Sršen, Vanda Krstinić i Dominik Rajčević.
Sjede (slijeva nadesno): Josipa Marić, Frances Dragičević, Anamarija Krstičević i Ivana Vukadin. Fotografija je snimljena u knjižnici Umjetničke akademije u Splitu (foto: Sagita Mirjam Sunara)
Frances Dragičević dolazi iz Donjega Humca na otoku Braču. Okružena ljudima koji vole umjetnost i cijene kulturnu baštinu, i sama je razvila afinitet za to. Završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarstvo. Slušajući predmet Restauracija, na kojemu su učenici radili reprodukcije starih majstora, odlučila se za svoj daljnji korak: studij konzervacije-restauracije. Smatrala je da će kroz taj studij moći odraziti svoju ljubav prema starini. Frances će se najvjerojatnije opredijeliti za konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva. Ovo je specijalističko usmjerenje zanima zbog uske povezanosti sa slikarstvom te opširnih teoretskih spoznaja i praktičnih vještina koje nudi.
Maja Đelalija je već u osnovnoj školi pokazivala dar za crtanje i dekoraterstvo. Kako su je zanimali gradnja i uređenje, upisala je Grafičku školu, smjer dizajner interijera. Tu se upoznala sa crtanjem, kiparstvom, arhitekturom... Za restauraciju se zainteresirala kroz predmet Izrada unikatnog namještaja. Predmet njezinog maturalnog rada bila je samostalna izrada stola ili stolice po želji. Postupno, Maja je otkrila da pri Umjetničkoj akademiji u Splitu djeluje studij konzervacije-restauracije i počela prikupljati informacije o njemu. Slučaj je htio da se među njenim prijateljima našlo nekoliko studenata konzervacije-restauracije. Nakon srednje škole, godinu dana se pripremala za razredbeni ispit i 2010. godine upisala željeni studij. Zbog zdravstvenih problema, Maji je bilo odobreno mirovanje studija u trajanju od jedne akademske godine.
Metkovčanka Anamarija Krstičević u Splitu je polazila Graditeljsku, obrtničku i grafičku školu, smjer dizajner unutrašnje arhitekture. Još u srednjoj školi odlučila je da želi pridonijeti očuvanju umjetnosti. Sa zanimanjem je pratila podizanje Arheološkog muzeja Narona u Vidu, prvog in situ muzeja u Hrvatskoj. Oduševljena radom arheologa, konzervatora i restauratora, poželjela je biti jedna od njih, jer u širem području doline Neretve ima još neistraženih područja. Prošle je godine, kaže, zbog nespremnosti i nezrelosti potražila zamjenu za taj studij na fakultetu u blizini Metkoviću. Upisala je Povijest umjetnosti i Hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Mostaru. U povijesti umjetnosti je uživala, no studij hrvatskoga jezika sputavao je njezin kreativan duh. Shvatila je da to nije ono čime se stvarno želi baviti u životu pa se počela pripremati za upis na studij konzervacije-restauracije u Splitu. Nekoliko je puta dolazila na konzultacije i na kraju uspješno položila razredbeni ispit.
Vanda Krstinić je još u osnovoj školi pokazivala dar za likovnu umjetnost pa je odlučila upisati Graditeljsku obrtničku i grafičku školu u Splitu, smjer dizajner unutrašnje arhitekture. Od predmeta koji se bave likovnom umjetnošću, Vandu su najviše zanimali povijest umjetnosti i tehnologija materijala; prvo zbog upoznavanja kulturne baštine, drugo zbog upoznavanja svojstava materijala od kojih su umjetnički predmeti načinjeni. Studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji u Splitu činio joj se najboljim izborom. Vanda se nada da će kroz fakultetsko obrazovanje steći znanja i vještine potrebne za očuvanje hrvatskoga kulturnoga blaga.
Josipa Marić od djetinjstva gaji ljubav prema umjetnosti. Na to su najviše utjecali njeni roditelji, koji su je vodili u razne kulturne ustanove. Talent za crtanje, koji je naslijedila od svoje majke, Josipa je razvila u Graditeljskoj, obrtničkoj i grafičkoj školi u Splitu. Nakon završene srednje škole, nije znala za koji će se studij opredijeliti. Ispitavši sve mogućnosti, odlučila se za studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, jer smatra da posjeduje kvalitete koje su za to zanimanje potrebne. Za taj je studij saznala od svoje srednjoškolske nastavnice; ona ju je i potakla da ga upiše. Iako do sada nije imala iskustva s restauriranjem umjetnina, Josipa smatra da su obnova i očuvanje kulturnih dobara važni zbog shvaćanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Nada se da će jednoga dana i sama pridonijeti očuvanju kulturne baštine te potaknuti ljude da uvide važnost tog posla.
Mateja Novaković u Splitu je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Kako je oduvijek voljela slikati i modelirati, gotovo je cijelo vrijeme svog školovanja znala da će upisati fakultet koji ima veze s umjetnošću. Početkom četvrtog razreda srednje škole raspitala se o nekoliko studijskih programa Umjetničke akademije, ali se – nakon posjeta Akademiji – odlučila za studij konzervacije-restauracije. U narednih nekoliko posjeta uspjela se malo bolje upoznati s konzervatorsko-restauratorskom strukom i počela se pripremati za razredbeni ispit. Sada, kada je sve to sretno prošlo, Mateja se raduje prvoj godini na fakultetu te znanju i poznanstvima koje će tu prikupiti.
Dominik Rajčević dolazi iz Pučišća, jednog od velikih kulturnih središta otoka Brača. U blizini mjesta nalazi se kamenolom iz kojega se vadi nadaleko poznati kamen. Kako se njegova obitelj već generacijama bavi klesarstvom, Dominik je završio Klesarsku školu. Ovladavši vještinom klesanja, poželio je svoj zanat usavršiti. Nakon srednje škole, dvoumio se između kiparstva i konzervacije-restauracije, no ipak se odlučio za potonje. Jako se trudio upisati studij na Umjetničkoj akademiji, a sada je odlučan u želji da svoje znanje proširi i usavrši.
Ljubav prema umjetnosti i kreativnosti živi kroz mnoge generacije obitelji Ivane Vukadin. Ivana je upisala srednju Ekonomsko–birotehničku školu, misleći kako će kroz odrastanje proći "faza crtanja" što se, naravno, nije dogodilo. Kada je došlo vrijeme za novo profesionalno opredjeljenje, odlučila seza studij Konzervacije-restauracije, za koji je saznala od prijateljice. Tada joj je nedostajalo potrebnog predznanja i praktičnog iskustva, pa je umjesto njega uslijedio dvopredmetni studij Hrvatskog jezika i književnosti i Povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu, koji je završio gubitkom prava studiranja. "Drugi izbor je uvijek drugi izbor," kaže Ivana. Dobivši novu priliku, s više znanja i malo vještija, uspješno se pripremila za prijamni ispit i položila ga. Ivana se nada da će kroz obrazovanje i rad u ovoj struci postati jedna od mnogih koji svojim znanjem i radom svakodnevno pomažu umjetnosti da preživi.
Kratke biografije studenata prikupila je i uredila doc. art. Sagita Mirjam Sunara
