Kako (na)pisati seminarski rad?

Predavanje zapisala: Vanda Krstinić

Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara, doc.

U sklopu nekih kolegija, od studenata se traži da napišu seminarski rad prema temi koju im odredi nastavnik ili koju sami predlože. Pisanje seminarskih radova ima nekoliko ciljeva: da student proširi svoje znanje o određenoj temi, da se nauči samostalno služiti stručnom i znanstvenom literaturom (na hrvatskom i stranom jeziku) te da stekne iskustvo pisanja stručnog i znanstvenog rada. Postoji više knjiga koje se bave metodologijom izrade pisanih radova; mi bismo preporučili Metodologiju i tehnologiju izrade znanstvenog i stručnog djela dr. sc. Ratka Zelenike.

STRUKTURIRANJE SEMINARSKOG RADA

Seminarski rad mora imati jasnu i logičnu strukturu. U uvodu se čitatelj upoznaje s ciljem i svrhom istraživanja. Autor obrađuje dosadašnje spoznaje o određenoj temi ili području, objašnjava koje je znanstvene metode koristio te u najkraćim crtama iznosi strukturu rada. Razrada zadane teme predstavlja središnji dio seminarskog rada. Taj dio treba "razlomiti" na više smislenih cjelina. U zaključku autor upozorava na sličnosti i/ili razlike u postojećim stavovima te iznosi vlastiti sud o temi. Uz popis korištene literature, seminarski rad može imati priloge (dodatke).

Uz sve nabrojano, seminarski rad iz kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji mora imati sažetak i ključne riječi. Na kraju rada treba postojati popis slika, tablica, grafova i sl. Ispod svake slike u tekstu mora biti legenda, a svaka tablica mora imati naziv. Rad treba biti stilski i gramatički pismeno oblikovan.

PRVI KORAK U ISTRAŽIVANJU

Svako istraživanje započinje određivanjem područja istraživanja, odnosno postavljanjem teme kojom se želimo baviti. Jako je važno prikupiti podatke o tome tko se prije nas bavio temom koju istražujemo, a na relevantnu nas literaturu može uputiti nastavnik ili knjižničar. Kad prikupimo i proučimo literarnu građu, na konzultacijama s nastavnikom dogovaramo naslov i sadržaj rada te daljnji tijek istraživanja. Istraživanje se ne smije ograničiti na internet, odnosno na "googlanje" nekog pojma. Umjesto toga, treba potražiti literaturu u knjižnici: stručne i znanstvene knjige, članke iz novina i časopisa i sl. Mrežne stranice knjižnice, odnosno online knjižnični katalozi, svakako će nam biti od pomoći.

Fotografija preuzeta s portala BiGGTech.com

KAKO SE PRIKAZUJU CITATI? ŠTO JE PLAGIRANJE?

Citati se prikazuju unutar navodnih znakova ili pisanjem u kurzivu. Citirati se može unutar teksta ili u bilješci (fusnoti ili endnoti). Plagiranje je neovlašteno korištenje i preuzimanje ideje ili teksta nekog drugog autora te predstavljanje tog materijala kao vlastitog i originalnog rada. Bliska imitacija rada drugog autora također se smatra plagiranjem. Postupak autoplagiranja znači ponovno korištenje materijala iz autorovih prijašnjih radova bez naznake da su ti materijali objavljeni. Plagiranje treba najstrože kažnjavati. Na inozemnim sveučilištima to je pitanje regulirano statutom ili kodeksom, a kazna može biti izbacivanje studenta s učilišta ili oduzimanje stečene diplome.

KADA SE I KAKO U RADU NAVODE IZVORI KORIŠTENIH PODATAKA?

Izvori korištenih podataka navode se kada citiramo ili parafraziramo tuđi tekst (parafraziranje je navođenje teksta u prepričanom ili sažetom obliku), kada navodimo podatak koji općenito nije poznat, ali mu se zna autor ili kada upućujemo na druge radove koji se bave istom temom. Izvori se najčešće navode na zasebnoj stranici na kraju rada, abecednim redoslijedom prema prezimenu autora. Mogu se navoditi i u tekstu, tj. u bilješkama. Bilješka dodatno pojašnjava određeni dio teksta, a najčešće se označava eksponiranim brojem (od 1 nadalje). Fusnota označava bilješku ili napomenu na donjem rubu stranice na kojoj se nalazi tekst koji se pojašnjava. Endnota označava bilješku koja se nalazi na posebnoj ili posljednjoj stranici rada.

CITIRANJE BIBLIOGRAFSKIH JEDINICA

Dva su osnovna načina citiranja bibliografskih jedinica: oksfordski (humanistički) i harvardski. Kod oksfordskog načina, prvo upućivanje na neko djelo uključuje navođenje svih bibliografskih podataka. U svakoj sljedećoj referenci na isto djelo navodi se samo prezime autora, naslov djela i broj stranice. Kod harvardskog načina citiranja, u bilješci se navodi samo prezime autora, godina u kojoj je rad objavljen i broj stranice. Puni biografski podatak navodi se u popisu literature. Osnovno je pravilo da treba dosljedno provoditi jedan način citiranja bibliografije.

SMIJU LI SE KORISTITI IZVORI S INTERNETA?

Istraživanje može obuhvatiti različite internetske stranice, forume, elektroničke časopise i sl., ali treba obratiti pažnju na njihovu znanstvenu vjerodostojnost. Ne preporuča se koristiti Wikipediju kao izvor podataka, jer informacije koje su tamo objavljene nisu (uvijek) znanstveno vjerodostojne.

Primjer pouzdanog internetskog izvora je Hrčak, portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske. Danas je na internetu dostupan veliki broj stručnih i znanstvenih časopisa iz područja konzervacije-restauracije. Spomenimo neke: Journal of the American Institute for Conservation, e-Preservation Science, e-conservation magazine, CeROArt, Restaurator, International Journal of Conservation Science...

ZAŠTO ZNANSTVENICI MORAJU PRECIZNO I ISTINITO IZVJEŠTAVATI O REZULTATIMA SVOGA RADA?

Svrha svakog znanstvenoistraživačkog rada jest prenošenje novih ideja na buduće naraštaje, odnosno razvoj znanosti. Svaki istraživački rad oslanja se na druge (prethodne) radove i pouzdaje se u njihovu istinitost. Jednako tako, svaki rad može biti izvor, odnosno temelj drugim radovima. Ako su rezultati starijih istraživanja krivotvoreni ili izmišljeni, znanstvenici će potrošiti vrijeme i novac pokušavajući ih ponoviti ili proširiti, a to koči razvoj znanosti. Nepreciznim i neistinitim iznošenjem podataka, znanstvenik nanosi štetu sebi i onemogućuje razvoj svoje struke.

Znanost je izgrađena na povjerenju. Društvo vjeruje da su rezultati znanstvenog istraživanja iskren i vjeran odraz rada istraživača. Istraživači jednako tako vjeruju da su njihovi kolege pažljivo prikupili podatke, koristili primjerene analitičke i statističke tehnike, točno izvijestili o svojim rezultatima i s poštovanjem se odnosili prema radu drugih istraživača.

CICERONE, Ralph J.; Charles M. VEST; Harvey V. FINEBERG, On Being a Scientist : A Guide to Responsible Conduct in Research (2009.)