PIŠU Dora Blažević i Jelena Petričević
Ispravila, dopunila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara
Ispunjeni znatiželjom, studenti prve godine konzervacije-restauracije krenuli su sredinom listopada na svoju prvu terensku nastavu: radni posjet slavnoj tvrđavi Klis, točnije zgradi oružarnice u kojoj je izložena zbirka Povijesne postrojbe "Kliški uskoci". (Kolega Oliver Molnar, koji je preko ljeta radio scenografiju za seriju Igre prijestolja, otkrio nam je da se ovdje nalazila garderoba za glumce.) U prostranoj jednokatnici nalazi se nekoliko vitrina s oružjem i replikama uskočkih odora. Na zidovima su panoi s prikazom povijesnog razvoja tvrđave. Panoi su postavljeni između željeznih nosača za police koji su raspoređeni u dva reda. Naš je zadatak bio dokumentirati zatečeno stanje nosača, očistiti ih i dokumentirati obavljene radove.
Terensku je nastavu organizirala docentica Sagita Mirjam Sunara u sklopu kolegija o metodama istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji. Pridružile su nam se dvije studentice treće godine koje specijaliziraju konzervaciju-restauraciju metala, Filipa Sršen i Vanda Krstinić. One su nas trebale uputiti u postupak čišćenja. Nosači su bili zaprljani žbukom i zahvaćeni jakom korozijom. Korozija nas nije previše iznenadila, jer je oružarnica jako vlažna. Naše su "asistentice" strpljivo odgovarale na svako pitanje, uvijek s osmijehom na licu.
Naše prvo praktično iskustvo na studiju konzervacije-restauracije!
Najprije je trebalo popisati alate i materijale koje smo donijeli; taj je zadatak dopao Jelenu Petričević. Za to je vrijeme Katarina Cvrlje skicirala zidove i označavala pozicije nosača. Svakom je nosaču dodijelila inventarni broj; to će nam olakšati snalaženje, jer nosača ima puno (četrdeset i jedan) i svi jednako izgledaju. Bernarda Đurić je izradila cedulje s osnovnim podacima o svakom predmetu. Cedulje je zalijepila na zid pored svakog nosača prije nego što ih je profesorica Sagita fotografirala. Društvo su nam za to vrijeme pravile dvije pomalo naporne mačke.
Nakon toga su nam Vanda i Filipa pokazale koje ćemo alate koristiti. Žbuku smo odstranjivali špatulama, tvrdim skalpelima i četkama. Koroziju smo čistili u segmentima, dio po dio predmeta. Korozivne naslage je najprije trebalo omekšati oblogom s petrolejom. Omekšane naslage odstranjivali smo metalnim četkama, skalpelima i, na kraju, finom čeličnom vunom.
Filipa i Vanda su uspjele odstraniti svu koroziju s jednog dijela svog nosača; površinu je nakon toga trebalo odmastiti acetonom i premazati mikrokristaličnim voskom, jer bi "golo" željezo brzo opet oksidiralo. Posao koji je na prvi pogled izgledao jednostavan iziskivao je puno strpljenja i vremena. Kad smo vidjeli što su Filipa i Vanda napravile na malom dijelu svoga nosača, shvatili smo da smo tek na pola puta i da nas čeka još puno, puno rada.
Dok je ostatak grupe bio zabavljen čišćenjem, Dora Blažević i Bernarda Đurić, jedna drugoj desna ruka, zajedničkim su snagama uspjele odraditi svoj prvi dokumentacijski zadatak. Izradile su obrazac u koji su unosile osnovne podatke o svakom nosaču: naziv, inventarni broj, materijal, dimenzije. Obrazac ima još četiri rubrike: za fotografiju predmeta prije zahvata, za opis zatečenog stanja, za fotografiju predmeta nakon zahvata te za opis izvedenih radova. Svaki je student trebao sastaviti kratki opis zatečenog stanja "svog" nosača, koji su Dora i Bernarda zatim unosile u obrazac. Vrlo brzo, djevojke su bile zatrpane papirima s raznim rukopisima i ponekim hijeroglifom.
Profesorica Sagita se bavila fotografskom dokumentacijom; prebacivala je fotografije u svoje računalo, obrađivala ih i dodjeljivala im nazive. Iz naziva svake fotografije odmah se može zaključiti o kojem se lokalitetu i kojem predmetu radi. Fotografija nosača pod inventarnim brojem 1, primjerice, nosi naziv "KLIS_nosaci_01-01". Svaka sljedeća fotografija tog nosača ima isti naziv; razlika je samo u zadnje dvije brojke.
S Klisa smo otišli ispraćeni kišom, zadovoljni poslom koji smo obavili i, još više, onim što smo naučili.
Ispravila, dopunila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara
Ispunjeni znatiželjom, studenti prve godine konzervacije-restauracije krenuli su sredinom listopada na svoju prvu terensku nastavu: radni posjet slavnoj tvrđavi Klis, točnije zgradi oružarnice u kojoj je izložena zbirka Povijesne postrojbe "Kliški uskoci". (Kolega Oliver Molnar, koji je preko ljeta radio scenografiju za seriju Igre prijestolja, otkrio nam je da se ovdje nalazila garderoba za glumce.) U prostranoj jednokatnici nalazi se nekoliko vitrina s oružjem i replikama uskočkih odora. Na zidovima su panoi s prikazom povijesnog razvoja tvrđave. Panoi su postavljeni između željeznih nosača za police koji su raspoređeni u dva reda. Naš je zadatak bio dokumentirati zatečeno stanje nosača, očistiti ih i dokumentirati obavljene radove.
Studenti 1. godine konzervacije-restauracije
Prostor u kojemu će biti izložena zbirka Povijesne postrojbe "Kliški uskoci"
Željezni nosači su zahvaćeni korozijom i zaprljani žbukom
Detalj jednog nosača
Najprije je trebalo popisati alate i materijale koje smo donijeli; taj je zadatak dopao Jelenu Petričević. Za to je vrijeme Katarina Cvrlje skicirala zidove i označavala pozicije nosača. Svakom je nosaču dodijelila inventarni broj; to će nam olakšati snalaženje, jer nosača ima puno (četrdeset i jedan) i svi jednako izgledaju. Bernarda Đurić je izradila cedulje s osnovnim podacima o svakom predmetu. Cedulje je zalijepila na zid pored svakog nosača prije nego što ih je profesorica Sagita fotografirala. Društvo su nam za to vrijeme pravile dvije pomalo naporne mačke.
Nakon toga su nam Vanda i Filipa pokazale koje ćemo alate koristiti. Žbuku smo odstranjivali špatulama, tvrdim skalpelima i četkama. Koroziju smo čistili u segmentima, dio po dio predmeta. Korozivne naslage je najprije trebalo omekšati oblogom s petrolejom. Omekšane naslage odstranjivali smo metalnim četkama, skalpelima i, na kraju, finom čeličnom vunom.
Naša "asistentica" Vanda Krstinić
Filipa i Vanda su uspjele odstraniti svu koroziju s jednog dijela svog nosača; površinu je nakon toga trebalo odmastiti acetonom i premazati mikrokristaličnim voskom, jer bi "golo" željezo brzo opet oksidiralo. Posao koji je na prvi pogled izgledao jednostavan iziskivao je puno strpljenja i vremena. Kad smo vidjeli što su Filipa i Vanda napravile na malom dijelu svoga nosača, shvatili smo da smo tek na pola puta i da nas čeka još puno, puno rada.
Jedan od nosača nakon čišćenja (snimljeno 28. listopada 2013. god.)
Dok je ostatak grupe bio zabavljen čišćenjem, Dora Blažević i Bernarda Đurić, jedna drugoj desna ruka, zajedničkim su snagama uspjele odraditi svoj prvi dokumentacijski zadatak. Izradile su obrazac u koji su unosile osnovne podatke o svakom nosaču: naziv, inventarni broj, materijal, dimenzije. Obrazac ima još četiri rubrike: za fotografiju predmeta prije zahvata, za opis zatečenog stanja, za fotografiju predmeta nakon zahvata te za opis izvedenih radova. Svaki je student trebao sastaviti kratki opis zatečenog stanja "svog" nosača, koji su Dora i Bernarda zatim unosile u obrazac. Vrlo brzo, djevojke su bile zatrpane papirima s raznim rukopisima i ponekim hijeroglifom.
Profesorica Sagita se bavila fotografskom dokumentacijom; prebacivala je fotografije u svoje računalo, obrađivala ih i dodjeljivala im nazive. Iz naziva svake fotografije odmah se može zaključiti o kojem se lokalitetu i kojem predmetu radi. Fotografija nosača pod inventarnim brojem 1, primjerice, nosi naziv "KLIS_nosaci_01-01". Svaka sljedeća fotografija tog nosača ima isti naziv; razlika je samo u zadnje dvije brojke.
S Klisa smo otišli ispraćeni kišom, zadovoljni poslom koji smo obavili i, još više, onim što smo naučili.
