srijeda, 19. studenoga 2014.

3. Međunarodni festival arheološkog filma (MFAF)

6. i 7. studenoga 2014., Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu


PIŠU: Dominika Kristiana Pavlov i Josip Pašalić
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.

Dominika Kristiana Pavlov donosi osvrt na kratki dokumentarni film Vedrana Kundića "Izrada replike kamenog pluteja iz crkve sv. Petra Velikog u Dubrovniku", a Josip Pašlić piše o fascinantnom dokumentarcu Thibaulta Martina "Oživljavanje izumrlih vrsta"


Početkom studenoga Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu organizirao je treći po redu Međunarodni festival arheološkog filma – skraćeno MFAF – kojemu smo prisustvovali u sklopu nastave iz kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji.

Na festivalu je bilo prikazano sedamnaest filmova iz deset zemalja. Svi su programi bili besplatni i otvoreni za zainteresiranu publiku, a među gledateljima se našao veliki broj autora. Međunarodni žiri festivala činili su filmska kritičarka Diana Nenadić (predsjednica žirija), muzejski i znanstveni savjetnik dr. sc. Tonči Burić (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika), filmski snimatelj i redatelj Boris Poljak, sveučilišni nastavnik dr. sc. Brian Wellems (Filozofski fakultet u Splitu) i dramaturg i novinar Jasen Boko. Žiri je odlučivao o dobitnicima triju festivalskih nagrada, dok je publika tajnim glasovanjem odredila dobitnika posebne nagrade. Dobitnicima festivalskih nagrada uručene su replike skulpture Vaska Lipovca Hrvatski kralj.

Profesorica Sunara nam je dala zadatak da napišemo osvrt na filmove koji su nam se najviše svidjeli.

Nagradu publike osvojio je Vedran Kundić za kratki film "Izrada replike kamenog pluteja iz crkve sv. Petra Velikog u Dubrovniku". Vedran je završio studij konzervacije-restauracije na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a slučaj je htio da mu nagradu uruči upravo naša profesorica (fotografija je preuzeta s web-stranice Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu)

Kratki dokumentarac Vedrana Kundića "Izrada replike kamenog pluteja iz crkve sv. Petra Velikog u Dubrovniku" osvojio je nagradu publike. Vedran je završio klesarsku školu u Pučišćima na Braču, a titulu magistra konzervacije-restauracije stekao je 2012. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Repliku ranosrednjovjekovnog pluteja iz dubrovačke crkve sv. Petra Velikog izradio je u sklopu svog magistarskog stručnog rada. Mentori su mu bili izv. prof. Ivo Donelli i as. Miona Miliša.


Vedran je za izradu replike koristio samo one alate kojima su se služili klesari u srednjem vijeku. Cijeli je posao dokumentirao tehnikom time-lapse i stop-motion animacije. Replika je bila izložena na njegovoj samostalnoj izložbi u podrumima Dioklecijanove palače. Na izložbi je na površinu pluteja projicirao umjetnički video s prikazom njegove izrade i pretpostavljenog izvornog izgleda (plutej je bio obojen). Cilj mu je bio napraviti atraktivnu vizualnu prezentaciju (restauratorskog) posla. Kako je sam izjavio, "ljudi će radije pogledati video od deset minuta, nego listati dokumentaciju od stotinu stranica" [1].


Dokumentarni film prikazan na MFAF-u omogućio je festivalskoj publici da upozna proces izrade pluteja, od crteža na kamenu preko klesanja do (virtualnog) nanošenja boje. Kratko vrijeme trajanja videa, dinamične izmjene boje i svjetla te gotovo hipnotizrajuća glazba potpuno su očarali publiku. Kaže se da slika govori više od tisuću riječi pa pogledajte...

- - -

Francuski dokumentarni film "Oživljavanje izumrlih vrsta" govori o kloniranju dinosaura, mamuta i neandertalaca. To je, barem u teoriji, moguće izvesti sekvencioniranjem genoma željene vrste. Genom se rekonstruira iz DNK, a DNK se može ekstrahirati  iz muzejskih primjeraka i fosila.

Američki paleontolog Jack Horner proučava dinosaure. Oni su, pretpostavlja se, izumrli 230 milijuna godina prije Krista nakon što je meteor promjera između 10 i 20 km pogodio Zemlju. Horner je stalno u potrazi za ostacima dinosaura. Iz pronađenih kostiju pokušava ekstrahirati DNK i preko njega rekonstruirati genom dinosaura. Francuski stručnjaci rade na sličnom projektu; oni pokušavaju "dobiti" dinosaura manipuliranjem DNK kokoši, budući da su ptice najbliži živući srodnici dinosaura.(!)

Jack Horner želi vratiti dinosaure na Zemlju; budući da su ptice direktni potomci dinosaura, dinosauri bi se mogli "načiniti" modificiranjem genoma ptica (izvor fotografije)

Meka tkiva i krv mamuta koji je nedavno pronađen na sibirskim otocima ulijevaju znanstvenicima nadu da će uskoro moći klonirati tu životinju. Prema kvaliteti očuvanosti mekoga tkiva, to su najbolji ostaci koji su ikada dospjeli u ruke znanstvenika pa postoji velika šansa da će se moći ekstrahirati cjeloviti DNK. Mamut je star najmanje deset tisuća godina. Uginuo je tako što je upao u jamu ispunjenu vodom; voda se brzo zaledila i zarobila ga. Komadi mesa su vrlo dobro očuvani i imaju crvenu boju. Sačuvana je i krv koja je zapunila šupljine u strukturi leda i tako se konzervirala. Japanac Akira Iritani, reproduktivni biolog, izolirao je jezgre iz stanica mamutovog tkiva i ubacio ih u jajne stanice živog slona; tako je stvoren zametak koji nosi mamutov DNK. Plan je usaditi zametak u maternicu slonice koja bi na svijet donijela mamutovo mladunče.

Isječak iz filma "Oživljavanje izumrlih vrsta" (izvor)

George M. Church, začetnik sintetičke biologije (područje znanosti kojemu je cilj stvoriti sintetičku DNK i organizme u laboratoriju) i jedan od najuglednijih genetičara današnjice, radi na kloniranju neandertalca. Genom neandertalca već je sekvencioniran. Pitanje koje će se u budućnosti nametnuti je: tko će biti surogat-majka, ženka majmuna ili prava žena? Znanstvenicima bi problem moglo predstavljati to što su eksperimenti s ljudima u većini zemalja zakonom zabranjeni. Osim toga, teško je predivjeti kako bi se neandertalac nosio sa suvremenim bolestima i snalazio u današnjem svijetu, mada se kao jedan od argumenata za njegovo kloniranje navodi to da je (bio) otporniji na bolesti od nas.

Isječak iz filma "Oživljavanje izumrlih vrsta" (izvor)

Fascinantno je koliko je ljudski um u stanju pomaknuti granice znanosti. Ipak, mišljenja sam da dinosauri, mamuti i naendertalci trebaju ostati dijelom prošlosti, jer sve što se dogodilo ima svoje razloge. Nisam pobornik kloniranja kojemu je cilj zadovoljiti znatiželju znanstvenika. Po mom bi se mišljenju kloniranje trebalo razvijati isključivo u medicinske svrhe, za transplataciju ljudskih organa. Svi znamo da je ljudski život najvredniji.




[1] VUKADIN, Ivana; Sagita Mirjam SUNARA, "Stopama klesara iz 10. stoljeća", Universitas, br. 42, 22. svibnja 2013., str. 7. Više o Vedranovom projektu vidi u: KUNDIĆ, Vedran, "Izrada replike kamenog pluteja iz crkve sv. Petra Velikog u Dubrovniku", Međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije (Dubrovnik, 2013.).