Dokumentacija: kako je prezentirati, kako sačuvati?

Tekstove ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: S. M. Sunara


KAKO DOKUMENTACIJU MOŽEMO UČINITI DOSTUPNOM ŠIROJ I STRUČNOJ JAVNOSTI?

Benedikta Vilenica:

Publiciranje, okrugli stolovi i stručne rasprave o konzervatorsko-restauratorskim zahvatima, prezentiranje na konferencijama, javna predavanja, informativni letci – sve su to načini na koje dokumentaciju možemo učiniti dostupnom stručnoj i široj javnosti. Dokumentacija koja je namijenjena ne-stručnjacima treba biti pisana lako razumljivim jezikom. Što se tiče kolega iz struke, znanja i iskustava najbolje se razmjenjuju na stručnim i znanstvenim skupovima. Svaki restaurator može doprinijeti razvoju struke tako što će publicirati otkrića i spoznaje do kojih je došao tijekom konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Dijeliti znanje s kolegama je jako važno.

Karmen Milić:

Dokumentaciju možemo učiniti dostupnom široj i stručnoj javnosti publiciranjem, pisanjem blogova i stvaranjem baza podataka. Osim toga, potrebno je educirati javnost o vrijednosti kulturne baštine i važnosti njezinog očuvanja.

Studenti u radionici za restauriranje kamena Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Restaurator Dalibor Popovič pokazuje im svoju konzervatorsko-restauratorsku dokumentaciju 

3D rekonstrukcije (autor: D. Popovič)

ZAŠTO TREBA ČUVATI DOKUMENTACIJU? KAKO JE SAČUVATI? 

Josip Nižetić:

Dokumentacija se mora čuvati da bi budući naraštaji znali što su njihovi prethodnici radili. To će im olakšati rad, ali i pomoći da bolje razumiju kulturna dobra – njihovu povijest, materijale i tehnike. Dokumentaciju možemo sačuvati na različite načine, primjerice umnožavanjem i(li) čuvanjem u prikladnim uvjetima. Ako je dokumentacija pohranjena na CD-u ili na nekom drugom mediju, možemo je umnožiti, ali bi je svakih nekoliko godina trebalo "prebaciti" na novi medij. Dokumentaciju možemo objaviti na internetu; tako je činimo dostupnom većem broju ljudi.

Anja Mihotović:

Dokumentaciju treba čuvati zbog budućih znanstvenih istraživača, kustosa (ako je riječ o muzejskom predmetu) i konzervatora-restauratora, jer je ona izvor informacija o kulturnom dobru i zahvatima koji su na njemu izvedeni. Dokumentaciju možemo sačuvati u "papirnatom" obliku, dakle isprintanu (fotografije možemo razviti) ili je možemo u digitalnom obliku pohraniti na CD, USB, hard disk... Ipak, treba imati na umu da tehnologija ubrzano napreduje, a mediji za pohranu se brzo mijenjaju. Digitalne zapise treba "prebacivati" na nove medije – to je jedina garancija njihova očuvanja.