PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc.
U Gettyjevu institutu za restauriranje (Getty Conservation Institute, GCI) stručnjaci koriste različite oblike dokumentacije, ovisno o problemu koji treba riješiti. Primjerice, plitki reljefi iz kraljevskih palača u Abomeyju fotografirani su prije, za vrijeme i nakon konzervatorsko-restauratorskog zahvata.
Konzervatorsko-restauratorski zahvati na plitkim reljefima iz kraljevskih palača u Abomeyju spominju se u knjizi The Restoration of King Gbehanzin Palace : Royal Palaces of Abomey; A World Heritage Property
Očuvanje arheološkog lokaliteta Laetoli na sjeveru Tanzanije (riječ je o stazi koju tvore otisci stopala australopiteka) predstavljalo je osobit izazov. Da bi se ovaj vrijedni lokalitet sačuvao, trebalo ga je zatrpati, odnosno prekriti zemljom. Budući da je trebalo sačuvati vrijedne informacije koje lokalitet pruža, postojeće stanje precizno je dokumentirano. Stručnjaci kojima je taj zadatak povjeren nisu sami odlučivali što će se i kako dokumentirati, već su razgovarali s kolegama koji su istraživali taj lokalitet, primjerice antropolozima. Precizne trodimenzionalne slike lokaliteta dobivene su primjenom fotogrametrije. Lokalitet je fotografiran, a napravljeni su i video zapisi.
IZVORI S INTERNETA
Godine 2006. Zaklada Andrew W. Mellon organizirala je stručni skup na temu dokumentacije u konzervaciji-restauraciji. (Angelica Zander Rudenstine i Timothy P. Whalen izvještavaju o tom skupu u članku "Conservation Documentation in Digital Form: A Dialogue about the Issues".) Predstavnici najvećih svjetskih muzeja i galerija raspravljali su o tome kako se konzervatorsko-restauratorska dokumentacija izrađuje, kako se njom upravlja te kako se može učiniti dostupnom stručnoj i široj javnosti. Jedna od tema bila je digitalizacija kao mjera očuvanja papira i drugih nestabilnih materijala.
Osamdesetih godina prošloga stoljeća muzeji su počeli stvarati baze podataka o umjetninama u svojim zbirkama. Baze su olakšale prikupljanje podataka i njihovo prezentiranje javnosti putem interneta i drugih medija. Konzervatorsko-restauratorska dokumentacija najčešće nije bila u njih uključena. Danas je situacija potpuno drugačija: ne samo da su podaci prikupljeni u konzervatorskim istraživanjima ili izvješća o restauratorskim zahvatima uključeni u "dosjee" umjetnina, već ih muzeji objavljuju na svojim mrežnim stranicama. Primjerice, na stranicama londonske Nacionalne galerije možemo pročitati kakva je oštećenja u prošlosti pretrpjela Rafaelova Bogorodica s djetetom. Povijesnoumjetnička, tehnička i konzervatorsko-restauratorska dokumentacija za ovu i druge Rafaelove slike dostupna je ovdje. (Zanimljivo je spomenuti da Nacionalna galerija u Londonu izdaje znanstveni časopis Technical Bulletin, a neki su radovi dostupni na mrežnim stranicama muzeja.)
Raphael Research Project, pilot projekt Nacionalne galerije u Londonu koji uključuje objavljivanje konzervatorsko-restauratorske dokumentacije o Rafaelovim slikama
Na stranici projekta istraživačima su dostupne dokumentacije konzervatorsko-restauratorskih zahvata
Grafička dokumentacija
Fotografije poprečnih presjeka uzoraka
Dio mrežnih stranica danske Nacionalne galerije – Statens Museum for Kunst (SMK) – također je posvećen konzerviranju i restauriranju. Na stranici se, između ostalog, mogu pogledati edukativno-informativni filmovi o konzervatorsko-restauratorskim zahvatima, a posjetitelji mogu postavljati pitanja restauratorima.
ELEKTRONIČKI ČASOPISI
Na internetu je dostupan veliki broj znanstvenih, znanstveno-stručnih i stručnih e-časopisa iz područja konzervacije i restauracije, primjerice e-conservation magazine, CeROArt, e-Preservation Science i Journal of the American Institute for Conservation. Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu od 2003. godine objavljuje e-časopis In situ.
RESTAURATORSKI BLOGOVI
Wikipedija definira blog kao publikaciju na internetu koja sadrži članke u obrnutom vremenskom slijedu. Sve veći broj restauratora odlučuje se na kreiranje bloga. To ne rade samo pojedinci; i neki muzeji posjeduju blogove putem kojih izvještavaju o svojim konzervatorsko-restauratorskim projektima. Primjer je Muzej Van Gogh u Amsterdamu i njegov blog Bedroom Secrets : Restoration of a masterpiece. Jezik kojim su blogovi pisani najčešće nije znanstven. Razlog je jednostavan: blogovi služe za populariziranje konzervatorsko-restauratorske struke, ne za komunikaciju s kolegama-stručnjacima.
Budući da se na blogovima najčešće ne navodi korištena literatura, ne možemo ih smatrati znanstveno vjerodostojnima. Ipak, dobro je provjeriti tko je autor bloga, odnosno tko su autori koji na blogu objavljuju svoje tekstove: to nam govori koliko su tekstovi znanstveno pouzdani. Primjerice, Antropološki muzej Phoebe A. Hearst u SAD-u još krajem 2009. godine kreirao je blog Inside The Conservator's Art koji nudi "pogled iza kulisa na konzerviranje i restauriranje egipatskih predmeta iz Antropološkog muzeja". Tekstove piše Allison Grace Lewis, koja je restauriranje arheoloških i etnografskih predmeta specijalizirala na magistarskom stručnom studiju UCLA/Getty. Početkom prosinca Lewis je na blogu objavila članak "Resurrecting a 'Pretty Lady'" u kojemu je opisala konzervatorsko-restauratorski zahvat na teško oštećenoj maski od kartona koja je pripadala jednoj mumiji. Iako je tekst razumljiv svakom prosječno obrazovanom čovjeku, i u stručnim krugovima posjeduje određenu "težinu", jer autorica precizno navodi materijale i tehnike koje je koristila. Pored toga, tekst je bogato opremljen fotografijama. Na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju splitske Umjetničke akademije blogove pišu i nastavnici (Doktor za umjetnine) i studenti (CSI, Stažiranje na umjetninama).
Maska prije konzervatorsko-restauratorskog zahvata (slika preuzeta s bloga Inside the Conservator's Art)
Maska nakon konzervatorsko-restauratorskog zahvata (slika preuzeta s bloga Inside the Conservator's Art)
