Rječnik pojmova koji se koriste za opis stanja umjetnina

PIŠE Ana Marija Šćepanović

Ispravila, dopunila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.

Fotografije: Sagita Mirjam Sunara


Nakon kratkog uvodnog izlaganja u kojemu je spomenula dva primjera slikovnih rječnika za konzervatore-restauratore (Gettyjev Illustrated Glossary za opisivanje podnih mozaika i ICOMOS-ov Illustrated glossary on stone deterioration patterns), profesorica Sunara nam je podijelila fotokopije članka Richarda D. Bucka "Utvrđivanje i opisivanje stanja umjetnina" koji je, u prijevodu Vesne Bujan, 2000. godine objavljen u Vijestima muzealaca i konzervatora [1]. Na kraju tog teksta nalazi se mali rječnik pojmova za opis stanja štafelajnih slika i polikromiranih drvenih skulptura.

Profesorica nas je zatim podijelila u četiri grupe, a svaka je grupa trebala opisati jednu ili dvije umjetnine iz radionice za restauriranje štafelajnih slika i polikromiranog drva. Tu su bili slika na platnu s ukrasnim okvirom, dvije drvene polikromirane skulpture i jedan drveni polikromirani reljef.

Primijeniti u praksi ono što smo učili na satu bio je pravi izazov. Moja je grupa trebala opisati izgled i zatečeno stanje slike i ukrasnog okvira. U nastavku teksta donosim opise tih umjetnina. Neke su riječi istaknute ružičastim slovima; njihovo objašnjenje potražite na kraju teksta.

Ukrasni okvir 

Opis umjetnine. Ukrasni okvir je pravokutnog oblika, dimenzija 45 x 60 cm (š x v). Prednja strana ukrašena je stiliziranim biljnim ornamentima izrađenim u kompu. Duž vanjskih rubova teče ukrasna traka od stiliziranog lovorovog lišća s bobicama. Unutarnji rubovi su jednostavno profilirani. Središnji je dio ukrašen stiliziranim palmetama i cvjetovima ljiljana na "nazubljenoj" podlozi. Površina je svjetlosmeđe boje. Istaknuti dijelovi ornamenata u središnjoj traci naglašeni su zlatnom bojom.

Detalj ukrasnog okvira koji se trenutno restaurira u radionici za štafelajne slike. Nedostajući dio ornamenta rekonstruiran je Aralditom

Izrada. Okvir je sastavljen od četiri drvene letvice koje se spajaju pod kutem od 45°. Letvice su široke 5 cm. Na spojevima letvica na poleđini okvira vide se tragovi sasušenog ljepila smeđe boje; vjerojatno je riječ o tutkalu. Spojevi su dodatno ojačani čavlićima. Na kompo je nanesena bijela preparacija i, preko nje, svijetlosmeđa boja. Na bočnim stranicama ukrasnog okvira okerasto-smeđa boja nanesena je izravno na drvo.

Zatečeno stanje. Umjetnina je u relativno dobrom stanju. U kutovima je došlo do razdvajanja letvica, vjerojatno zbog razlike u radu drveta. Na poleđini ukrasnog okvira, otprilike po sredini svake letvice, vide se rupice od zabijanja čavlića. Drvo je na tim mjestima raspuklo. Čavlići su vjerojatno pridržavali sliku u okviru. Kompo je ispucao. Veća oštećenja ornamenta uočavaju se u donjem lijevom kutu okvira: dva komadića ornamenta odlomila su se i otpala. Manje lakune uočavaju se i na drugim mjestima. Udubljenja na ornamentima ispunjena su prašinom. Na vanjskim bridovima letvica boja je pohabana (istrošena), a istaknuti dijelovi ornamenata izlizani su i sjajni. To je posljedica rukovanja. Stražnja strana ukrasnoga okvira onečišćena je prljavštinom. Duž unutarnjih rubova letvica vide se cjedine bijele preparacije.

Slika s prikazom Gospe 

Opis umjetnine. Uljena slika na platnu (40,5 x 50,2 cm / š x v) prikazuje Gospu u molitvenom stavu. Slikar je prikazao samo gornji dio Gospinoga tijela. Glava joj je pognuta, pogled oboren, a ruke sklopljene u molitvi. Preko leđa joj je prebačen modri plašt, a ispod bijelog vela kojim je zaogrnuta proviruje crvena haljina. Pozadina je smeđe boje.

Izrada. Platno je čavlićima pričvršćeno za klinasti podokvir. Čavlići nisu do kraja zabijeni u drvo; ostali su viriti 1 cm. Odrezana im je glava i mehanički su "spušteni" pa izgledaju kao klamerice. Preparacija je nanesena do ruba platna i bijele je boje. Boja je nanesena u tankom sloju; ne ide do ruba platna kao preparacija. Glavnina požutjelog laka već je odstranjena sa slike.

Zatečeno stanje. Platno je dobro napeto, premda se na licu slike vidi blagi fantom podokvira. Jedino strukturno oštećenja nalazi se lijevo od Gospine glave. Rubovi platna pravilno su odrezani. Slikani sloj je na cijeloj površini iskrakelirao. U donjem desnom kutu vide se manja oštećenja koja sežu do preparacije. Duž gornjeg desnog brida slike bojani je sloj pohaban (vidi se preparacija). Na velu i inkarnatu uočavaju se sitne mrljice smeđe boje. Iznad Gospine glave vidi se stari retuš koji je promijenio boju (potamnio je).

Objašnjenje pojmova koji su korišteni u tekstu (preuzeto iz: [1])

ispucalost (krakle) – eng. crackle
Okomita pukotina u sloju. Ispucalost je uobičajena na starim slikama, a može se naći i u laku, intarziji, keramičkim glazurama i u drugim slojevitim strukturama. Raspoznaju se dvije osnovne vrste kraklea:
jaz – eng. crevice, koji obično ima jedan uski otvor i zahvaća više od jednog sloja;
raskol – eng. rift, koji obično ima relativno široki otvor i zahvaća samo jedan sloj. Opisivanje ispucalosti iziskuje vrlo složeni rječnik.

istrošenost površine (trenjem, struganjem, habanjem) – eng. abrasion (rub, scrape, wear)
Vrsta osipavanja (erozije) – gubitak površinskog sloja za koji se pretpostavlja da nastaje zbog trenja na laku, boji ili osnovi na slici; na oblikovanom materijalu ili nosiocu crteža i grafika; na završnom sloju (politura, lak) namještaja, kipova ili drugih predmeta.

lakuna – eng. lacuna
Praznina na površini umjetnine gdje nedostaje dio oblikovnog materijala.

prašina – eng. dust
Slobodno ležeći talog nečisti sveobuhvatno raspodijeljen po površinama.

promjena boje – eng. discoloration
Promjene nijanse, izbljeđivanje ili tamnjenje boje ili pojedinog pigmenta. Često je nejednako raspodijeljena i, razumljivo, šteti skladu odnosa tonova.

prskanje, curenje, polijevanje – eng. spatter, run, stream, 
Osušene kapljice ili mrlje stranog materijala.

raspuklina (uzduž vlakana drveta) – eng. check
Pukotina u drvetu duž vlakana drveta koja je kraća od dožine predmeta. Obično je posljedica ubrzanog sušenja drveta i nalazi se na izloženom kraju goda. U šperploči i drvetu koje se prebrzo sušilo raspukline se mogu pojaviti bilo gdje uzduž vlakana drveta kao posljedica stezanja površine.

razdvajanje (spoja) – eng. disjoin
Djelomično ili potpuno odvajanje spoja između dva dijela predmeta. Treba ga razlikovati od napukline, poderotine, raspukline i rascjepa.


- - -

[1] BUCK, Richard D., "Utvrđivanje i opisivanje stanja umjetnina" (uvod i prijevod: Vesna Bujan), Vijesti muzealaca i konzervatora, br. 3/4, ur. Želimir Laszlo, Zagreb : Hrvatsko muzejsko društvo, 2000.

Posjet Muzeju grada Splita

PIŠE Karmen Milić
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: Gorana Barišić Bačelić, muzejska pedagoginja (Muzej grada Splita)
Fotografije: S. M. Sunara


Posjet Muzeju grada Splita bio je organiziran u sklopu kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji. Na ulazu u muzej dočekala nas je gđa. Gorana Barišić Bačelić, muzejska pedagoginja, koja nam je najprije održala kratko predavanje o povijesti ustanove i palače u kojoj je smještena.

Gorana Barišić Bačelić, muzejska pedagoginja

O palači i muzeju

Najveći dio muzeja nalazi se u Papalićevoj palači. Papalići su bili plemićka obitelj koja je u Split došla u 14. stoljeću iz Poljičke republike. Palaču su stvorili na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće preuređivanjem i rušenjem nekoliko romaničkih kuća u sjeveroistočnom dijelu Dioklecijanove palače. U dvorište su uzidali kamene ploče s latinskim natpisima koje su Dmine Papalić i Marko Marulić prikupili obilazeći salonitanske ruševine.

Počeci gradskoga muzeja vezani su uz Gradsku biblioteku – današnju Sveučilišnu knjižnicu. Prema zamisli njenog prvog upravitelja, biblioteka je trebala prikupljati i muzejsku građu. Muzejsko-historijsko odjeljenje Gradske biblioteke formirano je 1925. godine, a predmeti su bili izloženi na drugom katu palače Bernardi. Muzej grada osnovan je 1946. godine. Godine 1950. uselio je u Papalićevu palaču, a dvije godine poslije javnosti je predstavljen djelomični postav. Novi stalni postav dovršen je 1992. godine. Danas se u Muzeju grada Splita nalazi dvadesetak zbirki koje obuhvaćaju raznoliku građu: kamene skulpture, namještaj, predmeti svakodnevne upotrebe, oružje... Građa kronološki prati dugi povijesni razvoj grada.

Izložba o Dioklecijanu i njegovoj palači

U muzeju smo najprije pogledali izložbu "Gaius Aurelius Valerius Diocletianus Pius Felix Invictus Augustus i njegova palača u Splitu" koju su priredili dr. sc. Joško Belamarić i dr. sc. Ana Šverko iz Instituta za povijest umjetnosti – Centra Cvito Fisković. Gđa. Gorana je autorica popratne multimedijske prezentacije. Na izložbi su predstavljeni muzejski predmeti, odljevi, rekonstrukcije i plakati koji govore o životu cara Dioklecijana i izgradnji Palače.

Pogled nam je zapeo za veliku maketu Peristila koja je posuđena iz Arheološkog muzeja. Ipak, najzanimljiviji izložak je mramorna mensa (stol) uklopljena u rekonstruiranu "platformu" s ležajevima. Mensa je bila pronađena u jugoistočnom dijelu Palače, ispod triklinija (blagovaonice), razlomljena u više dijelova. Dugo je bila izložena u Podrumima, no nakon nedavne restauracije pohranjena je u Muzej grada Splita.

Na zidu iznad mense nalazi se veliki plakat sa slikama srebrnog antičkog posuđa koje je nedavno pronađeno u Vinkovcima. Posjetitelji si tako mogu predočiti iz kakvoga su posuđa Dioklecijan i njegovi uzvanici jeli.

Na izložbi sam saznala da je Dioklecijan bio toliko omražen zbog ubijanja kršćana, da je na nekim reljefima sv. Juraj prikazan kako ubija njega, a ne zmaja.(!)

Ovdje možete pogledati još slika s ove zanimljive izložbe.

Šetnja kroz stalni postav – šetnja kroz povijest Splita

U prizemlju muzeja izloženi su predmeti od kamena: tranzene, kapiteli, ulomci prozora,... Osobito su zanimljive skulpture koje su bile nekoć uzidane u zvonik splitske katedrale. Zvonik je obnovljen između 1890. i 1908. godine. Dio kamenih skulptura pohranjen je nakon toga u muzej, dok su na zvonik postavljene kopije. Dr. sc. Ivo Babić piše da je don Frane Bulić većinu ukrašenih ulomaka dao ugraditi u sklop zgrada Tusculuma u Solinu. Od njih je sagradio i česmu u vrtu. Neki od ulomaka pohranjeni su u Arheološkom muzeju, a dio ih je 2004. godine prenesen u dvorište Nadbiskupske palače.

Plakat s prikazom zvonika splitske katedrale pod skelama

Nakon ovoga smo obišli jednu od kuća koje tvore sklop Papalićeve palače. Riječ je o romaničkoj kući površine pedesetak kvadratnih metara, koja je očuvana u približno izvrornom stanju. Kuća se sastoji od tri etaže. U prizemlju se vjerojatno nalazila trgovina ili obrt, dok je obitelj stanovala na prvom katu i u potkrovlju. Skučeni prostor prvoga kata ispunjen je starinskim namještajem. Tu su škrinja, ormar, čak i zahodska školjka koja izgledom podsjeća na škrinju! Kuhinja s kominom, iz vrlo praktičnog razloga, bila je smještena u potkrovlju: ako bi došlo do požara, izgorio bi samo zadnji kat, tj. krov kuće.

Zahodska školjka koja izgleda kao škrinja (lijevo)

Spustivši se niz strmo stubište kuće, nastavili smo obilazak muzeja. Kratko smo se zadržali pred velikom vitrinom s keramičkim posuđem koje je, baš kao i rimska mensa, pronađeno prilikom iskapanja podruma Dioklecijanove palače. Rekonstruirani dijelovi predmeta nisu oslikani.

Nakon toga smo ušli u veliku dvoranu na prvome katu koja je zidom podijeljena u dva dijela.  Strop dvorane ukrašen je ručno oslikanim letvicama smještenim u kasetama između obojanih greda. Među najvrednijim izlošcima u ovoj dvorani svakako je prijepis Statuta grada Splita iz 1395. godine.

Na drugome katu muzeja izložena je raznolika građa, od starog namještaja, porculanskog posuđa i fotografija Splita do biskupove nosiljke i bogate zbirke oružja koje se koristilo u mletačko-turskim ratovima.

I 20. je stoljeće dalo svoj doprinos u povijesti grada, a u muzeju ga predstavlja prvi kinoprojektor koji je početkom stoljeća nabavio Josip Bepo Karaman. Nekoliko drvenih sjedala iz kultnog splitskog kina Zlatna vrata, koje je prije nekoliko godina temeljtio preuređeno, predstavlja recentnu akviziciju.

Predavanje o muzejskoj dokumentaciji

Gđa. Elvira Šarić Kostić, ravnateljica muzeja, pozdravila nas je i najavila dva kratka predavanja o muzejskoj dokumentaciji. Predavanja su održana u svečanoj dvorani na prvome katu palače. O muzejskoj dokumentaciji govorile su gđa. Gorana i njena kolegica, restauratorica Dina Vuletin Borčić.

Doznali smo da muzeji moraju voditi primarnu (temeljnu), sekundarnu i tercijarnu dokumentaciju. Primarna dokumentacija obuhvaća podatke do kojih se dolazi evidentiranjem, analizom i stručnom obradom predmeta. Nju čine: inventarna knjiga i katalog muzejskih predmeta, knjiga ulaska i knjiga izlaska, knjiga pohrane te zapisnici o reviziji muzejske građe. Evidencija o konzervatorsko-restauratorskim postupcima dio je sekundarne muzejske dokumentacije. U nju spadaju i inventarne knjige audio-vizualnih fondova i hemeroteke (članci iz novina i časopisa, članci objavljeni na internetu), knjiga evidencije o izložbama, pedagoškoj djelatnosti i dr. Tercijarnu dokumentaciju čine razni katalozi i indeksi.

Za obradu, pohranu i ispisivanje svoje dokumentacije muzeji danas uglavnom koriste program M++. Za vođenje sekundarne muzejske dokumentacije, dakle i za dokumentiranje konzervatorsko-restauratorskih zahvata, koristi se baza podataka S++.

Posjet restauratorskim radionicama

Nakon predavanja posjetili smo dvije restauratorske radionice: za tekstil i za štafelajne slike. Hodnici kroz koje smo prolazili koriste se i kao privremeni depoi za umjetnine, jer muzej muku muči s nedostatkom prostora.

U radionici za tekstil gđa. Dina nam je pokazala dio muške nošnje na kojemu trenutno radi. Objasnila nam je postupak pregledavanja građe koju treba restaurirati, od identificiranja materijala i pregleda šavova do otkrivanja oštećenja i tragova ranijih intervencija. Proučavanjem materijala i načina izrade tekstilnog predmeta može se utvrditi razdoblje iz kojega predmet potječe i stalež kojemu je vlasnik pripadao.

U radionici za restauriranje štafelajnih slika zatekli smo dvoje restauratora: Josip Miljak i Marija Marković Boko. Na stolu ispred njih nalazila se velika veduta Splita. Restauratori su nam objasnili da sa slike uklanjaju površinsku prljavštinu i stanjuju sloj požutjelog laka. Pokazali su nam i neke materijale koje koriste u radu.

Posjet muzeju zaokružili smo fotografiranjem u dvorištu muzeja s gđom. Goranom.