Prikazani su postovi s oznakom očuvanje suvremene umjetnosti. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom očuvanje suvremene umjetnosti. Prikaži sve postove

ponedjeljak, 28. travnja 2014.

Learning Outside the Classroom

UVODNA NAPOMENA Sagita Mirjam Sunara, doc.


U Zagrebu je od 24. do 26. travnja održana 11. međunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije na kojoj je aktivno sudjelovalo šestero studenata Odsjeka za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu.

11. međunarodnu konferenciju studija konzervacije-restauracije organizirao je Odjel za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu

Helena Ugrina, studentica pete godine koja specijalizira konzerviranje-restauriranje kamena, održala je predavanje na temu "Is crust black or white? A study in Croatian conservation – restoration terminology". Mentorica joj je bila profesorica engleskog jezika mr. sc. Katarina Hraste.

Studenti druge godine Karmen Milić i Josip Nižetić pod mojim su mentorskim vodstvom izradili postere o projektu preventivne konzervacije u crkvi sv. Josipa (Lazara) na otoku Čiovu. Riječ je o projektu koji je realiziran prošle akademske godine u sklopu kolegija o preventivnoj konzervaciji, o čemu smo pisali ovdje.

Brucošice Bernarda Đurić, Nikolina Lovrić i Katarina Cvrlje izradile su poster o kolegiju Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji, točnije o izvanučioničkim (i nekim učioničkim) aktivnostima u sklopu toga kolegija. Poster je naslovljen "Learning Outside the Classroom: Mastering the basics of scientific research and the conservation-restoration documentation", a njegov tekst donosim u nastavku. Tekst je pisan na engleskom, jer je to bio službeni jezik 11. međunarodne konferencije studija konzervacije-restauracije.


Ovo nije prvi put da studenti prezentiraju izvanučioničke aktivnosti u sklopu kolegija o metodama istraživanja i dokumentiranja; to je bila i tema izložbe fotografija koju je prije dvije godine priredila studentica Ivana Vukadin.

- - -

Learning Outside the Classroom

Mastering the Basics of Scientific Research and the Conservation-Restoration Documentation 


Students: Bernarda Đurić, Nikolina Lovrić and Katarina Cvrlje
Mentor: Sagita Mirjam Sunara, Assistant Professor
Translation from Croatian into English: Sagita Mirjam Sunara
Proofreading: Graham McMaster


Through the compulsory course Methods of Research and Documentation in Conservation-Restoration first-year students are introduced to the methodology of scientific and practical research. They learn how to use scientific literature and to write seminars, scientific and professional papers. The major part of the course, however, is devoted to conservation-restoration documentation, from writing condition reports to interviewing contemporary artists. The course includes lectures, practical work, student presentations and group discussions. It also includes visits to libraries, museums and galleries, and this poster presents outcomes of those outside-the-classroom activities. The Artist in the Classroom project, through which students learn how to document information on contemporary artists' materials and techniques, is also presented.


Fortress of Klis: Our first practical experience

At the beginning of the semester the course instructor took us to the fortress of Klis. We were assigned the task of cleaning cast iron shelf brackets in the building in which the collection of the historical military unit "Kliški uskoci" is exhibited. The collection is composed of historical weaponry and replicas of uskok arms and uniforms. Apart from cleaning the corroded iron brackets, we also had to document the works carried out. We learned that an object has to be photographed before and after the treatment. Basic information about the object has to be recorded, as well as its as-found condition and the treatment procedures. When describing a treatment, it is very important to note all the methods and materials employed. 


University Library of Split: Documentation has to be preserved, too!

During the visit to the University Library in Split we learned how to search for library material in the card and the online catalogue. More importantly, we learned how to use and cite library materials in our papers. 

A visit to the Preservation and Digitization Department was especially interesting. The head of the department explained that there are many causes of paper degradation. We learned about the harmful effects of high humidity, temperature and light. We also learned that, over time, the acidity of paper increases. This made us wonder what will happen to documentation in printed form in the future… It has to be preserved, as well! Perhaps existing records could be converted into a digital format. At the Preservation and Digitization Department we observed how this is done with old newspapers. 


City Museum of Split: Introduction to museum documentation 

The visit to the City Museum of Split was very informative. The museum educator gave us a guided tour of the collections. We learned that her job is to improve visitors' understanding and appreciation of the museum collection and temporary exhibitions. We find public outreach very important in our profession, as well, because we need to raise awareness about the need to protect and preserve cultural heritage. 

We had a short lecture on museum documentation. We learned that most Croatian museums use special information and documentation software, M++. a part of the secondary museum documentation, for which another computer program, S++, is used. In addition to this, museum conservators-restorers are required to write reports on their treatments. 

Finally, we visited the Painting Conservation- Restoration studio. There we saw a painting on canvas that had recently suffered damage. Fortunately, the Museum Photo Archive holds an old photo of the painting, which will help conservators- restorers to reconstruct missing areas of the painting. This was a reminder of the importance of photographic documentation. 


Gallery of Fine Arts in Split: Non-destructive techniques of examination 

The permanent exhibition of the Gallery of Fine Arts in Split includes almost 400 artworks dating from mid-14th century to present. After a guided tour of the exhibition, we visited the Conservation-Restoration studio. The gallery's conservators-restorers had brought out for us  two paintings on panels. First we observed them with an infrared (IR) camera that was connected to a computer. It enabled us to see what lies below the varnish and the paint. We then took the paintings to a dark room and inspected them under ultraviolet (UV) light. UV fluorescence helps reveal past interventions (retouchings and overpaintings), as well as the presence of natural resin varnishes. It can also help identify the materials used by the artist, as certain materials and pigments fluoresce with distinct colours under UV. We learned that conservators- restorers use a wide variety of instrumentation and analytical techniques to examine and study objects. The results of this research also have to be documented. 


Museum of Croatian Archaeological Monuments: Documentation of archaeological finds

In the Museum of Croatian Archaeological Monuments we visited the exhibition on the medieval village Baba-lokva. Fragments of pottery found at the site were displayed above technical drawings of the vessels. We thought it was wonderful that the objects were reconstructed only in the drawing, not physically, as this is in line with the principle of minimal intervention. In the Museum's permanent exhibition there are more examples of drawings that help explain the original appearance or function of the object displayed. 


Artist Interview

All first-year students participate in the Artist in the Classroom project, which the course instructor, Assistant Professor Sagita Mirjam Sunara, initiated in 2011. Through this project students learn the basics of conducting artist interviews. More importantly, they learn about the issues surrounding the preservation and exhibition of contemporary artworks. 

Every year students interview one contemporary artist. Our guest this year was the Split-based artist Viktor Popović. Through the interview we collected information about the materials and techniques he uses, their meaning, his creative process and the ideas embodied in his artworks. We were especially interested in learning how Viktor sees the future of his artworks, i.e. how they should be displayed and preserved. 

The interview was recorded and we produced a transcript. Transcribing the interview was a demanding job, but we know that this information will be of great use to future conservators-restorers, curators, art historians and other researchers. 

Follow our blog!

You can read all about our activities on our course blog UAR00M, which is available at: http://istrazivanje-dokumentacija.blogspot.com/ We use the blog to present our work and engage public interest in conservation-restoration.

četvrtak, 6. veljače 2014.

Gostovanje Viktora Popovića u sklopu projekta "Umjetnik u učionici"

PIŠU Sagita Mirjam Sunara i Martina Bilobrk

Akademski slikar Viktor Popović, redoviti profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gostovao je kod nas 22. siječnja. Posjetite Viktorovu web-stranicu i doznajte više o njegovim radovima!


Projekt "Umjetnik u učionici" osmislila je i vodi docentica Sagita Mirjam Sunara u sklopu kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji. Cilj ovoga projekta je upoznati studente konzervacije-restauracije s načinom vođenja intervjua s umjetnikom (eng. artist interview). Intervjui su važan alat u očuvanju suvremene umjetnosti, jer se kroz njih prikupljaju informacije koje (budućim) restauratorima pomažu u radu. Doznaje se, primjerice, koje materijale i tehnike umjetnik koristi, kakvo je njihovo značenje, kakav je umjetnikov odnos prema starenju i propadanju materijala, kako bi publika trebala doživjeti rad itd. Veliki svjetski muzeji odavno su prepoznali važnost intervjua s umjetnicima (Artist Documentation Program, Hirshhorn Artist Interview Program), no u Hrvatskoj sličan projekt ne postoji.

Projekt je koncipiran tako da svaka generacija studenata konzervacije-restauracije intervjuira jednog umjetnika. Studenti prije toga nauče kako pripremiti pitanja za intervju i kako ih pravilno postaviti. Pozvani umjetnik studentima predstavi svoje radove, a nakon toga slijedi intervju. Umjetnikovo izlaganje i intervju se snimaju, a studenti sudjeluju u izradi transkripta. Prijepisi intervjua čuvaju se na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju.

Gostovanje Viktora Popovića 

Prošle i pretprošle godine studenti su intervjuirali konceptualnog umjetnika Vedrana Perkova. Najprije su napravili tzv. intervju – studiju slučaja (eng. case study interview), a nakon toga intervju o umjetnikovu opusu. Taj se intervju pokazao boljom opcijom, jer se kroz njega saznaje puno više o umjetnikovu radu, a pitanja zahvaćaju širu problematiku. Ove nam je godine u goste došao Viktor Popović, redoviti profesor na Umjetničkoj akademiji i predstojnik Odsjeka za slikarstvo. Budući da je Viktor u svome izlaganju govorio samo o instalacijama, intervju koji smo s njim napravili spada u kategoriju tematskih intervjua.

Viktor Popović drži izlaganje (snimila S. M. Sunara)

Viktor nam je najprije pokazao nekoliko umjetničkih instalacija iz područja suvremene umjetnosti koje odgovaraju njegovu senzibilitetu. Na tom se popisu, primjerice, našao prikaz postava izložbe američkog kipara Roberta Gobera u Paola Cooper galeriji u New Yorku 1989. godine. Gober zidove galerije prekriva zidnim tapetima s multipliciranim otiscima crnca obješenog na drvo i bijelca koji spava u krevetu. U sredinu galerije postavlja bijelu vjenčanicu, a uz zidove naslanja nekoliko replika vreća s pijeskom za mačke. Motivi korišteni na zidnim tapetima prikazuju grubu realnost američke povijesti, dok haljina simbolizira nevinost koja je često bila poticaj ili opravdanje nasilju. Koristeći motiv vreće s pijeskom za mačke, umjetnik suprotstavlja brigu za kućne ljubimce međuljudskim odnosima, odnosno humanosti današnjice.

Robert Gober, Bez naziva (preuzeto s umjetnikove web-stranice)

Detalj istog rada (preuzeto sa stranice IDS 302 Project)

Jako nam se svidio rad Félixa Gonzáleza-Torresa, američkog umjetnika porijeklom s Kube, Bez naziva (Savršeni ljubavnici). Rad je nastao 1991. godine. Umjetnik je na zid izložbenog prostora postavio dva identična sata. Oba su kupljena u isto vrijeme i naštimana da pokazuju isto vrijeme. Isprva su savršeno usklađeni, no budući da baterija s vremenom slabi, a i mehanički dijelovi pokazuju zamor, jedan sat počinje kasniti. Satovi postaju neusklađeni, baš kao i ljudski odnosi.

Félix González-Torres, Bez naziva (Savršeni ljubavnici) (izvor)

Viktor Popović; u pozadini se vidi rad  F. Gonzáleza-Torresa (snimila S. M. Sunara)

U drugome dijelu izlaganja Viktor je predstavio svoje umjetničke instalacije. Ono što odmah upada u oko jest to da Viktorovi radovi nemaju ime. Umjetnik ne želi imenom "markirati" značenje rada; želi da ga promatrač sam doživi, da donese vlastiti sud o njegovu značenju.

U svojim instalacijama često koristi svjetlosne cijevi. Osobito nam se dopala "paukova mreža" sastavljena od svjetlećih fluo cijevi razapetih na čeličnim sajlama. Tu je instalaciju izlagao nekoliko puta: u Gradskoj loži u Zadru, u Galeriji umjetnina u Splitu te u zagrebačkoj Laubi. Dimenzije rada mijenjale su se ovisno o prostoru.

Bez naziva, 2011, Gradska loža – Galerija umjetnina Narodnog muzeja u Zadru (slika preuzeta s umjetnikove web-stranice)

Osim neonskih cijevi, Viktor u svojim radovima koristi i argonske cijevi. Primjer takvoga rada je instalacija s tekstom ispisanim svjetlećim argonskim cijevima: "Koji je neuk u geometriji, neka ne ulazi (Platon, 387. g. pr. Kr.)".

Bez naziva, 2010., Galerija umjetnina u Splitu (slika preuzeta s umjetnikove web-stranice)

Olovo, odnosno olovni lim, još je jedan materijal koji ovaj umjetnik koristi, i pridaje mu osobine koje taj materijal po svojoj prirodi nema. U Viktorovoj kiparskoj instalaciji s olovnim zastorom (Galerija Juraj Plančić u Starome Gradu, HDLU u Zagrebu, Lauba) olovo se nabire poput tkanine. Izgleda lagano, lepršavo.

Bez naziva, 2000., Galerija Juraj Plančić (slika preuzeta s umjetnikove web-stranice)

Viktorova olovna sjena, rad iz 2010. godine, trebao je biti prikazan u rovinjskoj Galeriji Sv. Toma, ali se izložba nije održala (rad je kasnije prikazan u Galeriji umjetnina u Splitu). Olovni lim je bio izrezan u obliku sjene i čvrsto je prianjao uz kameni pod galerije. Olovo se razlijevalo po kamenu, pratilo njegovu teksturu, ulazilo u fuge... Djelovalo je gotovo nematerijalno.

Bez naziva, 2010., Galerija Sv. Toma – Zavičajni muzej u Rovinju (slika preuzeta s umjetnikove web-stranice)

Još jedan materijal koji susrećemo u Viktorovim radovima je crna industrijska guma. U Galeriji Meštrović u Splitu, primjerice, ispred Meštrovićevih skulptura Adama i Eve izložio je gumeno donje rublje u nadnaravnoj veličini.

Bez naziva, 2004., Galerija Ivana Meštrovića (slika preuzeta s umjetnikove web-stranice)

Kada je Viktor završio s predavanjem, studenti su se podijelili u pet grupa, tj. parova. Jelena i Zrinka su postavljale pitanja vezana uz materijale i tehnike koje Viktor koristi, te njihovo značenje. Martina i Đana su trebale postaviti pitanja o stvaralačkom procesu. Dora i Oliver su trebali istražiti kontekst u kojemu su radovi nastali, a Bernarda i Katarina prikupiti podatke o tome kako bi pojedini rad trebao izgledati, odnosno kako bi ga publika trebala doživjeti. Tina i Nikolina su trebale doznati što umjetnik misli o propadanju svojih radova. Studenti su dobili pola sata da pripreme pitanja.

Studenti prate umjetnikovo izlaganje (snimila S. M. Sunara) 

Intervju s Viktorom trajao je gotovo sat i po vremena. Prikupljeni podaci moći će se analizirati tek kada transkript bude gotov. Ipak, izdvojili smo nekoliko primjera koji pokazuju zašto su ovakvi intervjui važni za (buduće) očuvanje i prezentaciju umjetničkih djela.

Kada je govorio o industrijskim materijalima koje koristi za neke svoje radove, Viktor je naglasio da ih izbjegava bojati ili prekrivati njihovu teksturu ili površinu. "Oni uvijek ostaju sirovi u svom karakteru," kaže, "i to je ono što mi je bitno. Ne volim da se materijal maskira bilo kakvim premazom ili da se tretira nečim što bi promijenilo njegov osnovni, sirovi izgled." Imajući to na umu, restaurator koji jednom bude konzervirao ili restaurirao Viktorovu olovnu zavjesu neće posegnuti za zaštitnim lakom, jer bi to "maskiralo" materijal i izmijenilo umjetnikovu ideju.

Većina materijala s kojima Viktor radi starenjem se mijenja. Umjetnik je toga svjestan, ali nas zanima kakav je njegov stav o tome. "Olovo se oksidacijom mijenja; mijenja svoj izgled i svoj karakter, što mi je u nekom dijelu i bitno, jer rad s vremenom poprima neku vrstu patine." Do koje mjere se materijal može promijeniti prije nego što umjetniku ta promjena postane neprihvatljiva? "Dopustiva mi je slična promjena ukoliko su to neke karakteristike u kontroliranim uvjetima." objašnjava Viktor. "Oksidacija olova mi odgovara; ona ne može toliko drastično utjecati na izgled rada, ali što se tiče gume (...), to je nešto što može puno drastičnije promijeniti [njegovu] ideju."


Tijekom intervjua smo spomenuli da će guma s vremenom postati krta i da će vjerojatno raspucati. "Meni je kod [gume] jako bitan elasticitet i to glatko napinjanje forme postignuto deformacijom materijala. (...) Tu [promjena] sigurno utječe. Tu se radi, na kraju, o promjeni izvorne forme." Kako bi želio da se postupi u takvom slučaju? Dolazi li u obzir zamjena materijala? Bi li to utjecalo na autentičnost rada? "Pa mislim da ne bi," odgovara Viktor. "To bi sve apsolutno bilo bliže nekoj autentičnosti, nego da se ostavi taj originalni puknuti komad koji je drastično promijenio svoj izgled."

Mogu li prikupljeni podaci biti zanimljivi povjesničarima umjetnosti i kustosima? Naravno da mogu! Evo kako je, primjerice, Viktor odgovorio na pitanje zašto voli raditi sa svjetlosnim cijevima. "Svjetlo (...) mi je zanimljivo prije svega radi činjenice da se radi o materijalu koji je uhvaćen, o plinu koji je uhvaćen unutar staklene cijevi... Znači, [radi se] o nečemu što je zapravo neuhvatiljivo, (...) a ja s tim plinom radim crtež u prostoru."

Nakon intervjua, studenti su se od Viktora oprostili zajedničkom fotografijom (snimila S. M. Sunara)

Koristimo ovu priliku da još jednom zahvalimo Viktoru što se odazvao našem pozivu za sudjelovanje u projektu "Umjetnik u učionici"!