Izložba "Tragovi prošlosti / Traces of the Past"

PIŠU Anita Matić i Sagita Mirjam Sunara, doc. art.


"Tragovi prošlosti / Traces of the past", izložba o tzv. daljinskoj arheologiji, održana je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu od 26. siječnja do 29. veljače 2016. Izložbu su postavili slovenski partneri u projektu ArchaeoLandscapes Europe: Centar za zaštitnu arheologiju, Institut za zaštitu kulturne baštine Slovenije, Odjel za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i Institut za antropološke i prostorne studije Znanstveno-istraživačkog centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.

Krajem siječnja 2016. u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu otvorena je izložba "Tragovi prošlosti / Traces of the past". Izložba je nastala u okviru projekta Archaeolandscapes Europe (ArcLand), a priređena je s ciljem upoznavanja stručne i šire javnosti s visokotehnološkim metodama koje se koriste za prikupljanje arheoloških informacija.

Središnja tema izložbe bilo je daljinsko istraživanje i njegova primjena u arheologiji. Daljinsko istraživanje je znanost i tehnologija proučavanja tla iz veće udaljenosti (iz zraka ili svemira), bez fizičkog kontakta. Glavna područja daljinskih istraživanja su: zračna fotografija, lasersko skeniranje iz zraka, multispektralna fotografija i geofizička mjerenja. Kombiniranjem prikupljenih podataka mogu se bolje razumjeti arheološki ostaci, ali i razvoj povijesnih krajolika.

Prve zračne fotografije snimljene su već u 19. stoljeću. Početkom 20. stoljeća arheolozi su počeli koristiti zračne fotografije za proučavanje krajolika i nalazišta. Zračne fotografije se pohranjuju u posebne arhive, tako da budu dostupne svim istraživačima. Arhivi zračnih fotografija čuvaju i druge podatke, poput imena fotografa i podatka o mjestu snimanja.

Jedna od najvećih zbirki zračnih fotografija je National Collection of Aerial Photography (NCAP). Počeci te zbirke sežu u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, kada su se zračne fotografije snimale u vojne svrhe. Fotografije iz toga vremena predstavljaju dragocjeno vrelo podataka vojnim povjesničarima, a koriste se i u izradi računalnih igara.(!) Fotografije su se za vrijeme rata morale izrađivati u velikoj žurbi da bi se što prije isporučile obavještajcima, pa fotografski negativi i pozitivi često nisu bili dovoljno isprani ili dobro fiksirani. U to vrijeme nije se mnogo marilo za njihovo očuvanje, kao ni u godinama nakon rata. Pohranjeni u različitim spremištima, ne uvijek u idealnim uvjetima, ti su materijali postupno propadali. Danas se pozitivi digitaliziraju, no prije toga ih treba odrolati, izravnati u komori za ovlaživanje i očistiti. Fotografski filmovi čiste se na posebnom uređaju. Potom se krpaju razderana mjesta i odstranjuje selotejp. Oštećene kutije za pohranu zamjenjuju se novima. Više o tome pročitajte ovdje.

Vrijedno je spomenuti da Nacionalni muzej Irske čuva zbirku od pet tisuća fotografija značajnih irskih arheoloških nalazišta i krajolika. Autor tih fotografija je Leo Swan (1911. – 2001.), irski fotograf i arheolog.

Leo Swan, fotografija lokaliteta Monasterboice (Mainistir Bhuith) u okrugu Louth, Irska (izvor)

Jedna od najsuvremenijih tehnika daljinskog istraživanja je lasersko skeniranje iz zraka: ALS (Airborne Laser Scanning), odnosno LiDAR (Light Detection and Ranging). LiDAR je moćna tehnika koja se koristi za detaljno mjerenje i dokumentiranje površine tla. Omogućuje vizualizaciju površine tla bez drveća, grmlja i ostale vegetacije. Takav, virtualno raskrčen krajolik, omogućava arheolozima bolje razumijevanje postojećih nalazišta i otkrivanje novih. Ljetos je, primjerice, The Guardian prenio vijest da su arheolozi u Kambodži ispod gustoga tapeta tropske šume primjenom LiDARA-a otkrili nekoliko gradova starih između 900 i 1400 godina. Neki od tih gradova veliki su kao Pnom Pen, prijestolnica Kambodže!

LiDAR daje trodimenzionalni prikaz površine tla ispod vegetacije (preuzeto iz: Joshua Hammer, "The Lost City of Cambodia", Smithsonian.com, objavljeno u travnju 2016.)

Multispektralni senzori istovremeno prikupljaju podatke u više različitih spektralnih kanala. Kombinacijom različitih spektara dobiva se fotografija nalik fotografiji u boji, tzv. multispektralna fotografija. Nosači za snimanje mogu biti različiti, od papirnatih zmajeva do satelita. Sateliti moraju imati kamere koje mogu uvećati Zemljinu površinu do razine vidljivosti arheoloških ostataka.

Pojam "geofizička istraživanja" odnosi se na neinvazivne metode uz pomoć kojih se prepoznaju i kartiraju tvorevine koje se nalaze ispod površine, bez fizičkih zahvata. Takva istraživanja su dugotrajna, a ishod je, zbog smetnji, često nemoguće predvidjeti. Što se mjeri? Magnetna svojstva (magnetometrija), električna otpornost i(li) odjek elektromagnetskih valova koje u tlo emitiraju georadarske antene (georadar).

Izložba "Tragovi prošlosti / Traces of the past" zorno je prikazala utjecaj tehnologije na razvoj arheoloških istraživanja te upozorila na važnost arheologije i očuvanja kulturne baštine. Za nadati se je da ćemo u Hrvatskoj vidjeti sve veću primjenu daljinskih istraživanja, i da će razmjena znanja i iskustava sa stručnjacima iz drugih zemalja biti sve snažnija. 

Obilazak stalnoga postava Galerije umjetnina u Splitu i posjet Galerijinoj konzervatorsko-restauratorskoj radionici

PIŠE Ana-Marija Lučić
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
Fotografije: S. M. Sunara

Studenti prve godine (ak. god. 2015./2016.) posjetili su krajem siječnja 2016. Galeriju umjetnina u Splitu. Obišli su stalni postav i posjetili Galerijinu konzervatorsko-restauratorsku radionicu.


Na porti Galerije umjetnina dočekala nas je asistentica kustosica Antonija Mihovilović; ona je bila naš vodič.

Obilazak smo započeli sa Zbirkom starih majstora (14. – 18. st.). Ta je zbirka značajna zbog velikog broja i visoke kvalitete prikupljenih umjetnina. Gđica. Mihovilović je posebno izdvojila dva poliptiha iz radionice jednog od najvećeg venecijanskog slikara 14. stoljeća, Paola Veneziana. Usto nam je skrenula pažnju na kameni reljef Andrije Alešija koji prikazuje sv. Jeronima. Taj je svetac, naučili smo, najčešće prikazan kao pokornik u pustinji ili pećini, vrlo često u pratnji lava. Sv. Jeronim je preveo Bibliju na latinski jezik, pa ga je i Aleši prikazao nadvijenog nad knjigom (Biblijom).

Kameni reljef Andrije Alešija

Detalj slike nepoznatog majstora iz 15. ili 16. stoljeća (tempera na drvu); za oko nam je zapeo stari retuš rađen tehnikom crtkanja (tal. tratteggio)

U Zbirci starih majstora vidjeli smo djela Jurja Čulinovića, Andrije Medulića, Gregorija Lazzarinija i mnogih drugih slikara. Osobito nas je iznenadilo to što Galerija umjetnina posjeduje jedan bakropis Albrechta Dürera, čuvenog njemačkog grafičara i slikara.
 
Sljedeća je na redu bila Zbirka ikona. Ta se zbirka, doznali smo, ubraja među najbogatije ikonopisne zbirke u hrvatskoj. Godinama je popunjavana otkupom, a značajan dio čine ikone koje su nekoć pripadale dr. Ivi Tartagliji.
 
Upoznali smo se i sa Zbirkom moderne umjetnosti s umjetninama 19. stoljeća. U toj se zbirci nalaze vrijedna djela domaćih umjetnika poput Vlahe Bukovca, Mata Celestina Medovića, Emanuela Vidovića, Branislava Deškovića, Joze Kljakovića... Značajno mjesto zauzima djelo austrijskog slikara i grafičara Egona Schielea. Kustosica nam je skrenula pažnju na radove Cate Dujšin-Ribar. U stalnome postavu Galerije umjetnina zastupljeno je malo ženskih umjetnica. Dujšin-Ribar je zanimljiva i po tome što je bila prva restauratorica Galerije umjetnina! Pažnju su nam privukle slike Miljenka Stančića, začetnika nadrealizma u Hrvatskoj. Gđica. Mihovilović nam je pokazala svoju najdražu sliku: Plavi pejzaž Vinka Bavčevića. Slikar je, umjesto kista, koristio žilet.(!) Naša je profesorica kazala da bi bilo zanimljivo izraditi kopiju te slike u okviru kolegija Tehničke analize i povijesne rekonstrukcije koji vodi profesorica Sandra Šustić.

Dok smo obilazili stalni postav Galerije umjetnina, profesorica Sunara nam je skrenula pažnju na to da se neke slike nalaze pod staklom. Radi se o slikama koje su rađene pastelom, ugljenom i drugim materijalima koji su osjetljivi na dodir i vlagu (primjerice, vlagu s dlanova). Primijetili smo i to da se manje skulpture nalaze pod staklenim "zvonom". Tako su zaštićene od obaranja (jer su puno laganije od velikih skulptura) i krađe. Sve to, naučili smo, spada pod preventivnu konzervaciju, a zadatak je muzejskoga restauratora da o tome vodi računa.

Skulpture manjega formata nalaze se pod staklenim "zvonom"

Obilazak stalnoga postava Galerije umjetnine Split završili smo s enformelističkim slikama. Doznali smo da su umjetnici koristili različite ne-slikarske materijale, da su rezali i palili platna, pa smo se dotakli problematiku konzerviranja i restauriranja takovih umjetnina.


Što nam otkriva IC, a što UV zračenje?
 
U konzervatorsko-restauratorskoj radionici Galerije umjetnina dočekale su nas Mia Tomić i Eleonora Klein. Objasnile su nam da je posao muzejskoga konzervatora-restauratora veoma dinamičan i raznovrstan. Pokazale su nam i umjetnine na kojima trenutno rade.

Demonstrirale su nam i korištenje infracrvene kamere u istraživanju tehnologije izrade slike. Infracrveno zračenje otkriva podcrtež koji se nalazi ispod laka i bojanog sloja, no to funkcionira samo ako je podcrtež rađen materijalom koji reflektira zračenje u infracrvenom dijelu spektra, primjerice ugljenom ili grafitom.

Jednu smo sliku (ženski akt) pregledali pod ultraljubičastim svjetlom. Na površini slike uočili smo lak. Mogli smo primijetiti da je nanesen kistom. Lak, međutim, nije bio nanesen na cijelu površinu: umjetnik ga nije nanio na lice i gornji dio tijela ženske figure. Slikar je, dakle, lakom modelirao. Taj je podatak veoma važan i zasigurno će utjecati na određivanje opsega i tijeka konzervatorsko-restauratorskog zahvata na toj slici.

Na koncu smo pogledali nekoliko primjeraka izvješća o konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na muzejskim umjetninama.

Posjet je završio zajedničkom fotografijom u unutrašnjem dvorištu Galerije umjetnina.

Korištena literatura: 
Tekstovi objavljeni na službenoj web-stranici Galerije umjetnina Split (Zbirke)