Konzervatorsko-restauratorska dokumentacija

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc.


Konzervatorsko-restauratorsku dokumentaciju čine pisani i slikovni zapisi dijagnostičkog ispitivanja, konzervatorske i(li) restauratorske intervencije i drugih značajnih informacija. Na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije konzervatorsko-restauratorsku dokumentaciju pišu studenti uz mentorsko vodstvo svojih nastavnika. Dokumentacija sadrži osnovne podatke o umjetnini (naziv, autor, vrsta djela, dimenzije itd.), opis zatečenog stanja, prikaz rezultata dijagnostičkih ispitivanja, opis tehnologije izrade umjetnine, obrazloženje konzervatorske strategije te prijedlog i iscrpan opis konzervatorsko-restauratorskog zahvata. Dokumentacija obično uključuje i povijesnoumjetničku analizu restaurirane umjetnine, te smjernice za njezino čuvanje.

Kako izgleda studentska dokumentacija vidjeli smo na primjeru diplomskog rada Ivke Lipanović. Ivka je napravila povijesnoumjetničku analizu i opisala konzervatorsko-restauratorski zahvat na ikoni Bogorodica s djetetom iz Muzeja grada Korčule. U opisu zatečenog stanja navedeni su podaci o gradbenim materijalima umjetnine i opisana tehnologija njezine izrade. Nabrojane su i opisane vrste oštećenja, od drvenog nositelja do završnog laka. U poglavlju o ispitivanju umjetnine spominje se nekoliko tehnika: stratigrafska analiza poprečnih presjeka uzoraka slikanog sloja (ta nam analiza otkriva broj i raspored slojeva), mikrokemijsko ispitivanje uzoraka, radiografsko ispitivanje slike, sondiranje slikanog sloja... U poglavlju o konzervatorsko-restauratorskom zahvatu opisane su sve faze rada i korišteni materijali; ti će podaci olakšati rad budućim restauratorima. Povijesnoumjetnička analiza korčulanske ikone čini veliko poglavlje Ivkinog diplomskog rada, a uključuje nekoliko potpoglavlja: uvodnu napomenu, opis kretsko-venecijanskih ikona, opis ikona u Hrvatskoj, ikonografski opis ikone iz Muzeja grada Korčule te opis tehnologije slikanja ikona.

Ikona na drvu s prikazom Bogorodice s Djetetom, rad nepoznatog majstora kretsko-venecijanske škole iz XVI. ili XVII. stoljeća; Muzej grada Korčule (arhiv Odsjeka za konzervaciju-restauraciju UMAS-a)

Zahvat na ovoj umjetnini bio je predmet diplomskog rada Ivke Lipanović, a obavljen je pod mentorskim vodstvom docenta Jurice Matijevića (arhiv Odsjeka za konzervaciju-restauraciju UMAS-a)

Etički kodeks konzervatora-restauratora Europske konferederacije konzervatorsko-restauratorskih udruga propisuje da se u dokumentaciji trebaju specificirati "svi (...) zahtjevi u svezi s uskladištenjem, odražavanjem, izlaganjem ili pristupom kulturnoj baštini". Svaka bi dokumentacija, dakle, trebala uključivati smjernice za čuvanje, izlaganje i pohranu restaurirane umjetnine.

ELABORATI, IZVJEŠĆA...

Osim "standardne" dokumentacije konzervatorsko-restauratorskog zahvata, konzervatori-restauratori često moraju pisati stručne elaborate, izvješća i sl. Primjer jednog takvog rada je elaborat Pokretna kulturna baština u crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem. Elaborat je prije nekoliko godina uredila docentica Sagita Mirjam Sunara, a u njegovoj je izradi sudjelovalo nekoliko studenata konzervacije-restauracije.

Kako je vidljivo iz naslova, u tom su elaboratu obrađena pokretna kulturna dobra (slike, skulpture, crkveno posuđe...) iz jedne crkve u Muću pored Splita. Uz fotografiju svakog predmeta nalazi se kratka povijesnoumjetnička bilješka i nešto detaljniji opis zatečenog stanja. Na temelju prikupljenih podataka izrađena je lista prioriteta za konzervatorsko-restauratorske zahvate, a elaborat je predan nadležnom konzervatorskom zavodu, uz molbu za upis crkvenog inventara u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

DOKUMENTIRANJE KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKIH RADOVA U SKLOPU VIŠEGODIŠNJEG MEĐUNARODNOG PROJEKTA ICWL

Nastavnici i studenti specijalističkog usmjerenja konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva od 2003. godine sudjeluju u Međunarodnoj restauratorskoj radionici Lopud (International Conservation Workshop Lopud). Svake se godine na otoku Lopudu okupi dvadesetak nastavnika i studenata konzervacije-restauracije iz Kölna, Splita, Antwerpena i Bruxellesa. Tijekom dva tjedna rade na konzerviranju i restauriranju drvenih polikromiranih oltara iz lopudskih crkava.

Za sastavljanje izvješća o obavljenim radovima zaduženi su studenti. Studenti rade u timovima, a svaki tim vodi drugi nastavnik. Kada je trebalo urediti dokumentaciju za oltar sv. Križa iz crkve Gospe od Šunja, naišlo se na velike probleme: studentski izvještaji bili su nepotpuni, nepovezani i neujednačeni. Zadatak urednika bio je objediniti sve tekstove, podijeliti ih u tematske cjeline te odrediti nastavnike koji će ih ispraviti i dopuniti.

Oltar sv. Križa u crkvi Gospe od Šunja na Lopudu (arhiv Međunarodne restauratorske radionice Lopud)