PIŠE Mateo Curić
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: Marina Grgičević, arhivistica – specijalistica (Državni arhiv u Splitu)
Fotografije: S. M. Sunara
Krajem prošloga mjeseca posjetili smo Državni arhiv u Splitu. Ranijih je godina u sklopu kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji bio organiziran posjet Sveučilišnoj knjižnici, o čemu su studenti izvještavali na blogu. Posjet Arhivu bio je za nas novo iskustvo i jedinstvena prilika da se upoznamo s vrijednim gradivom važnim za povijest našega kraja. Splitski je Arhiv, naime, nadležan za područje od Šibenika do Metkovića.
Odjel za sređivanje i obradu arhivskih fondova i zbirki
Kroz Arhiv nas je provela Marina Grgičević, voditeljica Odjela za sređivanje i obradu arhivskih fondova i zbirki. Gđa. Grgičević nam je pričala o povijesti Arhiva i objasnila nam njegov ustroj i rad. Državni arhiv u Splitu osnovan je 1952. godine kao Arhiv grada Splita. Ubrzo mijenja ime u Historijski arhiv u Splitu (1957.), zatim u Povijesni arhiv u Splitu (1993.), a od 1997. godine djeluje pod nazivom Državni arhiv u Splitu. Arhivsko se gradivo godinama čuvalo u neprimjerenim spremišnim prostorima pa je velika količina materijala propala ili uništena. Prostorni uvjeti za rad Arhiva stvoreni su tek devedesetih godina prošloga stoljeća, kada je Grad Split Arhivu ustupio prostor u tvrđavi Gripe.
U Hrvatskoj postoji 19 arhivskih ustanova i osam sabirnih centara, a njihov rad nadzire Ministarstvo kulture. Arhivska je djelatnost regulirana zakonima i pravilnicima. (Moja preporuka: pročitajte Pravilnik o uvjetima smještaja, opreme, zaštite i obrade arhivskog gradiva, broju i strukturi stručnog osoblja arhiva – profesorica Sunara kaže da dio koji govori o smještaju i opremi arhiva zvuči kao vodič kroz preventivnu konzervaciju.)
Svaki arhiv ima nekoliko odjela čiji djelatnici obavljaju različite poslove. U splitskome Arhivu, primjerice, djelatnici vanjske službe prikupljaju gradivo i procjenjuju je li ono zaista vrijedno čuvanja. Gradivo koje uđe u Arhiv najprije se pohranjuje u spremište. (Fascinantan je podatak da Arhiv posjeduje oko šest tisuća dužnih metara arhivskoga gradiva!) Sljedeći je korak sređivanje i obrada gradiva te sastavljanje obavijesnih pomagala. U ovoj se fazi evidentira gradivo kojemu je neophodan konzervatorsko-restauratorski zahvat i(li) zaštitno snimanje. Odjel za dokumentacijsko – informacijske poslove vodi evidenciju gradiva i brine se za to da korisnici lakše dođu do onoga što ih zanima.
Gđa. Grgičević nam je pokazala nekoliko vrijednih primjeraka arhivskog gradiva, poput najstarije matične knjige koju Arhiv čuva, a koja potječe iz 1570. godine. Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Splitu sadrži matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih. Arhiv posjeduje 920 matičnih knjiga, a zanimljivo je spomenuti da treba proći sto godina da bi matična knjiga postala arhivsko gradivo.
Odjel za dokumentacijsko – informacijske poslove
Na Odjelu za dokumentacijsko – informacijske poslove primila nas je Gordana Tvrdić. Tu smo saznali kako se možemo služiti arhivskim gradivom. Postupak "upisa" u Arhiv je jednostavan: potrebno je osobno predati ispunjeni obrazac Tajništvu. Nakon toga možemo zatražiti uvid u gradivo koje nas zanima. Korištenje gradiva je potpuno besplatno!
Budući da je gradivo unikatno, ono se ne može iznositi iz arhiva, odnosno posuđivati kao u knjižnici; gradivo se koristi isključivo u čitaonici i naručuje se "dan za dan". Doznali smo da su najčešći korisnici arhivskoga gradiva učenici, odnosno studenti koji traže materijale za svoje seminarske i diplomske radove.
Odjel za restauraciju, konzervaciju i knjigovežnica
S arhivskim gradivom treba vrlo pažljivo postupati. O tome nam je govorila i Jasna Matoš koja vodi knjigovežnicu Arhiva. Knjigovežnica je osnovana 1999. godine, dok je konzervatorsko-restauratorska radionica puno starija: s radom je započela 1962. godine. U radionici se restaurira arhivsko gradivo na papiru, pergamentu i koži; rukopisne knjige, inkunabule (knjige objavljene prije 1500. godine), nacrti, zemljovidi, rukopisi i drugo.
Odsjek za filmsko i nekonvencionalno arhivsko gradivo
Odjel za sređivanje i obradu arhivskoga gradiva sastoji se od više odsjeka. Jedan od njih je Odsjek za filmsko i nekonvencionalno arhivsko gradivo, gdje nas je dočekala Vendi Ganza Marušić.
Veliki dio prostorije zauzima montažni stol za pregled filmskog gradiva koji je pripadao Orsonu Wellesu.(!) Na montažnom smo stolu pogledali par minuta dokumentarnog filma s otvaranja 8. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine.
U prostoriji je bilo prohladno; gđa. Ganza Marušić nam je objasnila da se filmsko gradivo mora čuvati na temperaturi od 18 stupnjeva uz relativnu vlažnost zraka do 40 %. Pokazala nam je i kako u alkoholu pere filmske vrpce da bi s njih odstranila prašinu i bakterije i tako usporila propadanje materijala. Filmske se vrpce čuvaju u posebnim spremnicima; profesorica Sunara nam je objasnila da spremnici trebaju biti izrađeni od kemijski inertnog materijala koji nije podložan koroziji, ne oksidira i ne otpušta štetne, kisele plinove. (Ako vas zanima kako se čuvaju VHS kazete i CD-ovi, pročitajte članak objavljen na blogu kolegija o preventivnoj konzervaciji, CSI.)
Odsjek arhiva mapa za Istru i Dalmaciju
Zadnji je na redu bio Odsjek arhiva mapa za Istru i Dalmaciju koji vodi Bruna Horović Vuković. Najvrednije gradivo koje su u tu čuva nastalo je zahvaljujući ediktu austro-ugarskog cara Franje I. koji je 1817. godine naredio izmjeru i klasiranje zemljišta radi oporezivanja. Izmjera je trajala dvadeset godina, od 1818. do 1838., a njom je bilo obuhvaćeno 767 dalmatinskih općina i 321 istarska. Izmjera je rezultirala katastarskim planovima i pisanim gradivom, odnosno elaboratima.
Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju digitaliziran je i dostupan na web-stranici Državnog arhiva u Splitu, no ništa ne može zamijeniti pogled na prave katastarske planove koji su precizno rukom crtani. Na planovima su označeni povijesni lokaliteti (crkvice, utvrde, obrambene zidine...), ucrtane prometnice, upisani nazivi planina, rijeka, jezera, a različite boje označavaju različite poljoprivredne kulture (vinograde, polja za ispašu i sl.).
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: Marina Grgičević, arhivistica – specijalistica (Državni arhiv u Splitu)
Fotografije: S. M. Sunara
Krajem prošloga mjeseca posjetili smo Državni arhiv u Splitu. Ranijih je godina u sklopu kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji bio organiziran posjet Sveučilišnoj knjižnici, o čemu su studenti izvještavali na blogu. Posjet Arhivu bio je za nas novo iskustvo i jedinstvena prilika da se upoznamo s vrijednim gradivom važnim za povijest našega kraja. Splitski je Arhiv, naime, nadležan za područje od Šibenika do Metkovića.
Odjel za sređivanje i obradu arhivskih fondova i zbirki
Kroz Arhiv nas je provela Marina Grgičević, voditeljica Odjela za sređivanje i obradu arhivskih fondova i zbirki. Gđa. Grgičević nam je pričala o povijesti Arhiva i objasnila nam njegov ustroj i rad. Državni arhiv u Splitu osnovan je 1952. godine kao Arhiv grada Splita. Ubrzo mijenja ime u Historijski arhiv u Splitu (1957.), zatim u Povijesni arhiv u Splitu (1993.), a od 1997. godine djeluje pod nazivom Državni arhiv u Splitu. Arhivsko se gradivo godinama čuvalo u neprimjerenim spremišnim prostorima pa je velika količina materijala propala ili uništena. Prostorni uvjeti za rad Arhiva stvoreni su tek devedesetih godina prošloga stoljeća, kada je Grad Split Arhivu ustupio prostor u tvrđavi Gripe.
Marina Grgičević, voditeljica Odjela za sređivanje i obradu arhivskih fondova i zbirki
U Hrvatskoj postoji 19 arhivskih ustanova i osam sabirnih centara, a njihov rad nadzire Ministarstvo kulture. Arhivska je djelatnost regulirana zakonima i pravilnicima. (Moja preporuka: pročitajte Pravilnik o uvjetima smještaja, opreme, zaštite i obrade arhivskog gradiva, broju i strukturi stručnog osoblja arhiva – profesorica Sunara kaže da dio koji govori o smještaju i opremi arhiva zvuči kao vodič kroz preventivnu konzervaciju.)
Svaki arhiv ima nekoliko odjela čiji djelatnici obavljaju različite poslove. U splitskome Arhivu, primjerice, djelatnici vanjske službe prikupljaju gradivo i procjenjuju je li ono zaista vrijedno čuvanja. Gradivo koje uđe u Arhiv najprije se pohranjuje u spremište. (Fascinantan je podatak da Arhiv posjeduje oko šest tisuća dužnih metara arhivskoga gradiva!) Sljedeći je korak sređivanje i obrada gradiva te sastavljanje obavijesnih pomagala. U ovoj se fazi evidentira gradivo kojemu je neophodan konzervatorsko-restauratorski zahvat i(li) zaštitno snimanje. Odjel za dokumentacijsko – informacijske poslove vodi evidenciju gradiva i brine se za to da korisnici lakše dođu do onoga što ih zanima.
Gđa. Grgičević nam je pokazala nekoliko vrijednih primjeraka arhivskog gradiva, poput najstarije matične knjige koju Arhiv čuva, a koja potječe iz 1570. godine. Zbirka matičnih knjiga Državnog arhiva u Splitu sadrži matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih. Arhiv posjeduje 920 matičnih knjiga, a zanimljivo je spomenuti da treba proći sto godina da bi matična knjiga postala arhivsko gradivo.
Gđa. Grgičević trenutno sređuje arhivski fond Kotarskoga suda u Imotskom pa je njena radna soba od poda do stropa ispunjena starim sudskim spisima
Odjel za dokumentacijsko – informacijske poslove
Na Odjelu za dokumentacijsko – informacijske poslove primila nas je Gordana Tvrdić. Tu smo saznali kako se možemo služiti arhivskim gradivom. Postupak "upisa" u Arhiv je jednostavan: potrebno je osobno predati ispunjeni obrazac Tajništvu. Nakon toga možemo zatražiti uvid u gradivo koje nas zanima. Korištenje gradiva je potpuno besplatno!
Budući da je gradivo unikatno, ono se ne može iznositi iz arhiva, odnosno posuđivati kao u knjižnici; gradivo se koristi isključivo u čitaonici i naručuje se "dan za dan". Doznali smo da su najčešći korisnici arhivskoga gradiva učenici, odnosno studenti koji traže materijale za svoje seminarske i diplomske radove.
Odjel za restauraciju, konzervaciju i knjigovežnica
S arhivskim gradivom treba vrlo pažljivo postupati. O tome nam je govorila i Jasna Matoš koja vodi knjigovežnicu Arhiva. Knjigovežnica je osnovana 1999. godine, dok je konzervatorsko-restauratorska radionica puno starija: s radom je započela 1962. godine. U radionici se restaurira arhivsko gradivo na papiru, pergamentu i koži; rukopisne knjige, inkunabule (knjige objavljene prije 1500. godine), nacrti, zemljovidi, rukopisi i drugo.
Jasna Matoš, voditeljica knjigovežnice
Sačuvani primjeri starih uveza
Primjer oštećenja na papirnoj građi
Restauratori su nadomjestili nedostajuće dijelove papira
Odsjek za filmsko i nekonvencionalno arhivsko gradivo
Odjel za sređivanje i obradu arhivskoga gradiva sastoji se od više odsjeka. Jedan od njih je Odsjek za filmsko i nekonvencionalno arhivsko gradivo, gdje nas je dočekala Vendi Ganza Marušić.
Vendi Ganza Marušić, voditeljica Odjela za filmsko i nekonvencionalno arhivsko gradivo, i studenti 1. godine konzervacije-restauracije
Veliki dio prostorije zauzima montažni stol za pregled filmskog gradiva koji je pripadao Orsonu Wellesu.(!) Na montažnom smo stolu pogledali par minuta dokumentarnog filma s otvaranja 8. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine.
Montažni stol za pregled filmskog gradiva
Spremnici za filmske vrpce trebaju biti izrađeni od kemijski inertnog materijala koji nije podložan koroziji, ne oksidira i ne otpušta štetne (kisele) plinove
Odsjek arhiva mapa za Istru i Dalmaciju
Zadnji je na redu bio Odsjek arhiva mapa za Istru i Dalmaciju koji vodi Bruna Horović Vuković. Najvrednije gradivo koje su u tu čuva nastalo je zahvaljujući ediktu austro-ugarskog cara Franje I. koji je 1817. godine naredio izmjeru i klasiranje zemljišta radi oporezivanja. Izmjera je trajala dvadeset godina, od 1818. do 1838., a njom je bilo obuhvaćeno 767 dalmatinskih općina i 321 istarska. Izmjera je rezultirala katastarskim planovima i pisanim gradivom, odnosno elaboratima.
Bruna Horović Vuković, voditeljica Arhiva mapa za Istru i Dalmaciju, pokazuje nam gradivo koje se čuva na njenom odjelu
Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju digitaliziran je i dostupan na web-stranici Državnog arhiva u Splitu, no ništa ne može zamijeniti pogled na prave katastarske planove koji su precizno rukom crtani. Na planovima su označeni povijesni lokaliteti (crkvice, utvrde, obrambene zidine...), ucrtane prometnice, upisani nazivi planina, rijeka, jezera, a različite boje označavaju različite poljoprivredne kulture (vinograde, polja za ispašu i sl.).
List iz katastarske mape za Okrug na otoku Čiovu
Nema komentara:
Objavi komentar