PIŠE Nikolina Lovrić
Redakcija: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: dr. sc. Tonči Burić, muzejski savjetnik (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika)
Fotografije: S. M. Sunara
Posjet Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika i izložbi "Baba lokva : kasnosrednjovjekovno naselje" organiziran je u sklopu kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji. Muzej smo posjetili 24. siječnja 2014. godine.
U predvorju Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS) dočekao nas je dr. sc. Tonči Burić, muzejski savjetnik. Nakon kratkog upoznavanja poveo nas je na drugu etažu muzejske zgrade, gdje je trenutno postavljena izložba "Baba lokva : srednjovjekovno selo". Gospodin Burić je autor te izložbe, a bio je voditelj arheoloških istraživanja na lokalitetu Baba lokva.
Ostaci sela su pronađeni 2007. godine. Gospodin Burić napominje da je to bila prava sreća, jer su srednjovjekovna sela u ovom dijelu Hrvatske slabo istražena. Selo se nalazilo u sjeverozapadnom kutu Kaštela, na predjelu koji se danas zove Plano. Bilo je smješteno u zavjetrini, ispod manjega brijega, u blizini jedne "baba-lokve", velike lokve koja je napajala stoku, a selo opskrbljivala vodom, i po kojoj je ono dobilo svoje ime.
Gospodin Burić smatra da je selo nastalo iz nekadašnjeg posjeda Bijaći, oko crkve sv. Marte. Prvi zapisi o njemu datiraju iz 13. stoljeća, a najstariji arheološki nalazi potječu iz 14. stoljeća. Smatra se da je selo brojalo između deset i trinaest kuća. Napušteno je koncem 16. stoljeća.
Na izložbi su prikazani rezultati istraživanja jedne nastambe s pomoćnim zgradama (vjerojatno su u pitanju gospodarski objekti poput staja, alatnice, peradarnika i sl.). Radi se o pravokutnoj poluzemunici veličine oko 30 metara kvadratnih. Zidana je suhozidnom tehnikom i dijelom je bila ukopana u liticu. Drvena krovna konstrukcija bila je prekrivena slamom. Ulaz u kuću se nalazio s istočne strane, a unutrašnjost je bila razdijeljena na tri dijela.
U sjevernom dijelu kuće pronađeno je razno keramičko stolno i kuhinjsko posuđe pa je moguće da se tu nalazila kuhinja. U južnom dijelu kuće pronađeni su ulomci amfora i žara. Po svemu sudeći, tu se nalazila sprema. Središnji dio kuće vjerojatno je služio za dnevne aktivnosti i spavanje. U takvoj je kući, doznali smo, moglo živjeti četvoro ili petoro ljudi.
Nedaleko od kuće pronađeni su ostaci velike zaravnate kamene površine; pretpostavlja se da bi to moglo biti gumno. Ako je tako, to je najstarije gumno u Hrvatskoj! Kao posebno zanimljiv nalaz, gospodin Burić je istaknuo malu kamenu sjekiru s otvorom za dršku. Sjekira je puno starija od naselja (datira iz prapovijesti), a vjerojatno je služila je kao amulet, za zaštitu kuće od groma. Takove su se sjekire mogle nositi i oko pasa, za osobnu zaštitu.
Na lokalitetu je pronađeno dosta keramičkog materijala. Prema tehnologiji izrade, keramiku dijelimo na finu i grubu. Gruba keramika je bila namijenjena kuhanju i čuvanju hrane. Fina (elitna) keramika, od koje je načinjeno stolno posuđe (vrčevi, tanjuri, zdjele), stizala je iz Venecije. Osim u Veneciji, proizvodila se i u drugim talijanskim i španjolskim gradovima. Bila je glazirana i ukrašena raznolikim motivima.
Par riječi o stalnome postavu
Kroz priču o selu Baba, naš voditelj je ponegdje ubacio detalje o povijesti muzeja, spomenuvši da je osnovan davne 1893. godine u Kninu, a da mu je od 1976. godine trajno sjedište u Splitu. Reprezentativno zdanje projektirao je arhitekt Mladen Kauzlarić, a svojom je tehnologijom i izgledom godinama je bilo uzor najpoznatijim muzejima današnjice. Budući da moje dvije kolegice iz Slavonije, Bernarda i Dora, još nisu imale priliku posjetiti muzej, zamolili smo gospodina Burića da nam pokaže (privremeni) stalni postav, koji uključuje zbirku nakita, oruđa, oružja i opreme. Na prvoj se etaži nalaze kameni spomenici, uglavnom dijelovi crkvenoga namještaja.
Obilazak smo započeli pored velikog plakata na kojemu se nalazi prikaz velike seobe naroda u kasnoantičkom razdoblju. U to je vrijeme, podsjetio nas je gospodin Burić, čitav teritorij današnje Hrvatske bio pod Rimskim carstvom. Već u 5. stoljeću na naše se tlo naseljavaju Goti. Iz toga su razdoblja sačuvani uglavnom kovani novac i oružje.
Dolazimo do prezentacije ninskih nalaza. Gospodin Burić napominje da se glavnina arheološkoga materijala iz Nina čuva u Arheološkom muzeju u Zadru. Nin je bio sjedište prvog hrvatskog biskupa. Naš voditelj pojašnjava da s dolaskom Franaka počinje proces pokrštavanja. Slavenska plemena prevladavaju i nakon pokrštavanja, samo što su prije Franaka ona još mnogobožačka, tj. u vjerskom smislu pripadaju poganskoj religiji Slavena. Pokazuje nam mačeve, bizantski novac i konjičku opremu. Skreće nam pažnju na karolinšku spatu, mač koji je služio za probadanje naprijatelja pa nije bio finog, izduženog oblika kao što su mačevi za mačevanje.
Nalazište čija je bogata zbirka zavrijedila istaknuto mjesto u muzejskome postavu je ona s nalazišta Crkvina u selu Biskupija pored Knina. Riječ je o ranosrednjovjekovnom groblju unutar kojega je otkriveno devet kneževskih grobova s nalazima oružja i luksuzne konjaničke opreme karolinške provenijencije, te nekoliko ogrlica. Sačuvani dijelovi konjaničke opreme doista su posebni. Pažnju nam plijene ostruge koje su služile za podbadanje konja tokom jahanja. Gospodin Burić nam kazuje da su ostruge kroz stoljeća su mijenjala oblik; u gotici su tako dobile dodatak u obliku kotačića. Spominje i to da je na mjestu ovoga groblja tijekom prve polovine 9. stoljeća podignuta bazilika posvećena sv. Mariji.
Zanimljive su nam bile makete romaničkih crkvi. Izdvojit ću one najpoznatije: Sv. Spas na vrelu Cetine, Sv. Križ u Ninu, Sv. Jure u Radunu te Sv. Trojica u Splitu.
Dolazimo do nalaza koji predstavljaju razdoblje nakon pokrštavanja slavenskoga življa. Poganski obredi su zabranjeni, a u grobnim se nalazima redovito pojavljuje nakit. Naušnice zauzimaju istaknuto mjesto. Naučili smo da se prema oblicima dijele na jednojagodne, dvojagodne, četverojagodne itd. Osim naušnica, među izlošcima se nalazi prstenje, ukosnice i ukrasne ogrlice. U grobovima su također pronađeni ulomci luksuznih keramičkih predmeta.
Polako dolazimo do kraja izložbe. Tu su edukativni panoi za djecu s ilustracijama značajnijih arheoloških nalaza i njihovim opisima. Tekst je pisan u u rimi, za lakše i zabavnije učenje. Panoe su osmislili i ilustrirali viša kustosica Nikolina Uroda i restaurator Dalibor Popovič.
Posjet Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika završili smo već tradicionalnim zajedničkim fotografiranjem s našim voditeljem. Profesorica Sunara nas je poredala ispred velikog prozora na drugoj etaži; gospodin Burić je u šali dometnuo da se muzejskim eksponatima teško natjecati s pogledom koji puca na morsku pučinu i otoke.
Puni znanja i lijepih dojmova zaputili smo se u kišni dan; pred nama su bile još neke falkutetske obaveze.
Redakcija: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: dr. sc. Tonči Burić, muzejski savjetnik (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika)
Fotografije: S. M. Sunara
Posjet Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika i izložbi "Baba lokva : kasnosrednjovjekovno naselje" organiziran je u sklopu kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji. Muzej smo posjetili 24. siječnja 2014. godine.
U predvorju Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS) dočekao nas je dr. sc. Tonči Burić, muzejski savjetnik. Nakon kratkog upoznavanja poveo nas je na drugu etažu muzejske zgrade, gdje je trenutno postavljena izložba "Baba lokva : srednjovjekovno selo". Gospodin Burić je autor te izložbe, a bio je voditelj arheoloških istraživanja na lokalitetu Baba lokva.
Dr. sc. Tonči Burić, autor izložbe "Baba lokva : srednjovjekovno selo"
Ostaci sela su pronađeni 2007. godine. Gospodin Burić napominje da je to bila prava sreća, jer su srednjovjekovna sela u ovom dijelu Hrvatske slabo istražena. Selo se nalazilo u sjeverozapadnom kutu Kaštela, na predjelu koji se danas zove Plano. Bilo je smješteno u zavjetrini, ispod manjega brijega, u blizini jedne "baba-lokve", velike lokve koja je napajala stoku, a selo opskrbljivala vodom, i po kojoj je ono dobilo svoje ime.
Gospodin Burić smatra da je selo nastalo iz nekadašnjeg posjeda Bijaći, oko crkve sv. Marte. Prvi zapisi o njemu datiraju iz 13. stoljeća, a najstariji arheološki nalazi potječu iz 14. stoljeća. Smatra se da je selo brojalo između deset i trinaest kuća. Napušteno je koncem 16. stoljeća.
Na izložbi su prikazani rezultati istraživanja jedne nastambe s pomoćnim zgradama (vjerojatno su u pitanju gospodarski objekti poput staja, alatnice, peradarnika i sl.). Radi se o pravokutnoj poluzemunici veličine oko 30 metara kvadratnih. Zidana je suhozidnom tehnikom i dijelom je bila ukopana u liticu. Drvena krovna konstrukcija bila je prekrivena slamom. Ulaz u kuću se nalazio s istočne strane, a unutrašnjost je bila razdijeljena na tri dijela.
Prikaz kuće tipa poluzemunice
(preuzeto iz: BURIĆ, Tonči et. al, Baba lokva : kasnosrednjovjekovno naselje,
(preuzeto iz: BURIĆ, Tonči et. al, Baba lokva : kasnosrednjovjekovno naselje,
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – Split : Split. 2013., str. 7)
U sjevernom dijelu kuće pronađeno je razno keramičko stolno i kuhinjsko posuđe pa je moguće da se tu nalazila kuhinja. U južnom dijelu kuće pronađeni su ulomci amfora i žara. Po svemu sudeći, tu se nalazila sprema. Središnji dio kuće vjerojatno je služio za dnevne aktivnosti i spavanje. U takvoj je kući, doznali smo, moglo živjeti četvoro ili petoro ljudi.
Nedaleko od kuće pronađeni su ostaci velike zaravnate kamene površine; pretpostavlja se da bi to moglo biti gumno. Ako je tako, to je najstarije gumno u Hrvatskoj! Kao posebno zanimljiv nalaz, gospodin Burić je istaknuo malu kamenu sjekiru s otvorom za dršku. Sjekira je puno starija od naselja (datira iz prapovijesti), a vjerojatno je služila je kao amulet, za zaštitu kuće od groma. Takove su se sjekire mogle nositi i oko pasa, za osobnu zaštitu.
Na lokalitetu je pronađeno dosta keramičkog materijala. Prema tehnologiji izrade, keramiku dijelimo na finu i grubu. Gruba keramika je bila namijenjena kuhanju i čuvanju hrane. Fina (elitna) keramika, od koje je načinjeno stolno posuđe (vrčevi, tanjuri, zdjele), stizala je iz Venecije. Osim u Veneciji, proizvodila se i u drugim talijanskim i španjolskim gradovima. Bila je glazirana i ukrašena raznolikim motivima.
Ulomci fine i grube keramike
Par riječi o stalnome postavu
Kroz priču o selu Baba, naš voditelj je ponegdje ubacio detalje o povijesti muzeja, spomenuvši da je osnovan davne 1893. godine u Kninu, a da mu je od 1976. godine trajno sjedište u Splitu. Reprezentativno zdanje projektirao je arhitekt Mladen Kauzlarić, a svojom je tehnologijom i izgledom godinama je bilo uzor najpoznatijim muzejima današnjice. Budući da moje dvije kolegice iz Slavonije, Bernarda i Dora, još nisu imale priliku posjetiti muzej, zamolili smo gospodina Burića da nam pokaže (privremeni) stalni postav, koji uključuje zbirku nakita, oruđa, oružja i opreme. Na prvoj se etaži nalaze kameni spomenici, uglavnom dijelovi crkvenoga namještaja.
Obilazak smo započeli pored velikog plakata na kojemu se nalazi prikaz velike seobe naroda u kasnoantičkom razdoblju. U to je vrijeme, podsjetio nas je gospodin Burić, čitav teritorij današnje Hrvatske bio pod Rimskim carstvom. Već u 5. stoljeću na naše se tlo naseljavaju Goti. Iz toga su razdoblja sačuvani uglavnom kovani novac i oružje.
Gospodin Burić i studenti ispred plakata s prikazom velike seobe naroda
Dolazimo do prezentacije ninskih nalaza. Gospodin Burić napominje da se glavnina arheološkoga materijala iz Nina čuva u Arheološkom muzeju u Zadru. Nin je bio sjedište prvog hrvatskog biskupa. Naš voditelj pojašnjava da s dolaskom Franaka počinje proces pokrštavanja. Slavenska plemena prevladavaju i nakon pokrštavanja, samo što su prije Franaka ona još mnogobožačka, tj. u vjerskom smislu pripadaju poganskoj religiji Slavena. Pokazuje nam mačeve, bizantski novac i konjičku opremu. Skreće nam pažnju na karolinšku spatu, mač koji je služio za probadanje naprijatelja pa nije bio finog, izduženog oblika kao što su mačevi za mačevanje.
Nalazište čija je bogata zbirka zavrijedila istaknuto mjesto u muzejskome postavu je ona s nalazišta Crkvina u selu Biskupija pored Knina. Riječ je o ranosrednjovjekovnom groblju unutar kojega je otkriveno devet kneževskih grobova s nalazima oružja i luksuzne konjaničke opreme karolinške provenijencije, te nekoliko ogrlica. Sačuvani dijelovi konjaničke opreme doista su posebni. Pažnju nam plijene ostruge koje su služile za podbadanje konja tokom jahanja. Gospodin Burić nam kazuje da su ostruge kroz stoljeća su mijenjala oblik; u gotici su tako dobile dodatak u obliku kotačića. Spominje i to da je na mjestu ovoga groblja tijekom prve polovine 9. stoljeća podignuta bazilika posvećena sv. Mariji.
Karolinške ostruge
Ostruge s dodatkom u obliku kotačića
Zanimljive su nam bile makete romaničkih crkvi. Izdvojit ću one najpoznatije: Sv. Spas na vrelu Cetine, Sv. Križ u Ninu, Sv. Jure u Radunu te Sv. Trojica u Splitu.
Dolazimo do nalaza koji predstavljaju razdoblje nakon pokrštavanja slavenskoga življa. Poganski obredi su zabranjeni, a u grobnim se nalazima redovito pojavljuje nakit. Naušnice zauzimaju istaknuto mjesto. Naučili smo da se prema oblicima dijele na jednojagodne, dvojagodne, četverojagodne itd. Osim naušnica, među izlošcima se nalazi prstenje, ukosnice i ukrasne ogrlice. U grobovima su također pronađeni ulomci luksuznih keramičkih predmeta.
Bernarda Đurić ispred vitrine u kojoj su izložene jednojagodne zlatne naušnice
Polako dolazimo do kraja izložbe. Tu su edukativni panoi za djecu s ilustracijama značajnijih arheoloških nalaza i njihovim opisima. Tekst je pisan u u rimi, za lakše i zabavnije učenje. Panoe su osmislili i ilustrirali viša kustosica Nikolina Uroda i restaurator Dalibor Popovič.
Posjet Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika završili smo već tradicionalnim zajedničkim fotografiranjem s našim voditeljem. Profesorica Sunara nas je poredala ispred velikog prozora na drugoj etaži; gospodin Burić je u šali dometnuo da se muzejskim eksponatima teško natjecati s pogledom koji puca na morsku pučinu i otoke.
Zajednička fotografija s gospodinom Burićem
Puni znanja i lijepih dojmova zaputili smo se u kišni dan; pred nama su bile još neke falkutetske obaveze.
Nema komentara:
Objavi komentar