PIŠU Anita Matić i Sagita Mirjam Sunara, doc. art.
"Tragovi prošlosti / Traces of the past", izložba o tzv. daljinskoj arheologiji, održana je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu od 26. siječnja do 29. veljače 2016. Izložbu su postavili slovenski partneri u projektu ArchaeoLandscapes Europe: Centar za zaštitnu arheologiju, Institut za zaštitu kulturne baštine Slovenije, Odjel za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i Institut za antropološke i prostorne studije Znanstveno-istraživačkog centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.
Krajem siječnja 2016. u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu otvorena je izložba "Tragovi prošlosti / Traces of the past". Izložba je nastala u okviru projekta Archaeolandscapes Europe (ArcLand), a priređena je s ciljem upoznavanja stručne i šire javnosti s visokotehnološkim metodama koje se koriste za prikupljanje arheoloških informacija.
Središnja tema izložbe bilo je daljinsko istraživanje i njegova primjena u arheologiji. Daljinsko istraživanje je znanost i tehnologija proučavanja tla iz veće udaljenosti (iz zraka ili svemira), bez fizičkog kontakta. Glavna područja daljinskih istraživanja su: zračna fotografija, lasersko skeniranje iz zraka, multispektralna fotografija i geofizička mjerenja. Kombiniranjem prikupljenih podataka mogu se bolje razumjeti arheološki ostaci, ali i razvoj povijesnih krajolika.
Prve zračne fotografije snimljene su već u 19. stoljeću. Početkom 20. stoljeća arheolozi su počeli koristiti zračne fotografije za proučavanje krajolika i nalazišta. Zračne fotografije se pohranjuju u posebne arhive, tako da budu dostupne svim istraživačima. Arhivi zračnih fotografija čuvaju i druge podatke, poput imena fotografa i podatka o mjestu snimanja.
Jedna od najvećih zbirki zračnih fotografija je National Collection of Aerial Photography (NCAP). Počeci te zbirke sežu u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, kada su se zračne fotografije snimale u vojne svrhe. Fotografije iz toga vremena predstavljaju dragocjeno vrelo podataka vojnim povjesničarima, a koriste se i u izradi računalnih igara.(!) Fotografije su se za vrijeme rata morale izrađivati u velikoj žurbi da bi se što prije isporučile obavještajcima, pa fotografski negativi i pozitivi često nisu bili dovoljno isprani ili dobro fiksirani. U to vrijeme nije se mnogo marilo za njihovo očuvanje, kao ni u godinama nakon rata. Pohranjeni u različitim spremištima, ne uvijek u idealnim uvjetima, ti su materijali postupno propadali. Danas se pozitivi digitaliziraju, no prije toga ih treba odrolati, izravnati u komori za ovlaživanje i očistiti. Fotografski filmovi čiste se na posebnom uređaju. Potom se krpaju razderana mjesta i odstranjuje selotejp. Oštećene kutije za pohranu zamjenjuju se novima. Više o tome pročitajte ovdje.
Vrijedno je spomenuti da Nacionalni muzej Irske čuva zbirku od pet tisuća fotografija značajnih irskih arheoloških nalazišta i krajolika. Autor tih fotografija je Leo Swan (1911. – 2001.), irski fotograf i arheolog.
Jedna od najsuvremenijih tehnika daljinskog istraživanja je lasersko skeniranje iz zraka: ALS (Airborne Laser Scanning), odnosno LiDAR (Light Detection and Ranging). LiDAR je moćna tehnika koja se koristi za detaljno mjerenje i dokumentiranje površine tla. Omogućuje vizualizaciju površine tla bez drveća, grmlja i ostale vegetacije. Takav, virtualno raskrčen krajolik, omogućava arheolozima bolje razumijevanje postojećih nalazišta i otkrivanje novih. Ljetos je, primjerice, The Guardian prenio vijest da su arheolozi u Kambodži ispod gustoga tapeta tropske šume primjenom LiDARA-a otkrili nekoliko gradova starih između 900 i 1400 godina. Neki od tih gradova veliki su kao Pnom Pen, prijestolnica Kambodže!
Multispektralni senzori istovremeno prikupljaju podatke u više različitih spektralnih kanala. Kombinacijom različitih spektara dobiva se fotografija nalik fotografiji u boji, tzv. multispektralna fotografija. Nosači za snimanje mogu biti različiti, od papirnatih zmajeva do satelita. Sateliti moraju imati kamere koje mogu uvećati Zemljinu površinu do razine vidljivosti arheoloških ostataka.
Pojam "geofizička istraživanja" odnosi se na neinvazivne metode uz pomoć kojih se prepoznaju i kartiraju tvorevine koje se nalaze ispod površine, bez fizičkih zahvata. Takva istraživanja su dugotrajna, a ishod je, zbog smetnji, često nemoguće predvidjeti. Što se mjeri? Magnetna svojstva (magnetometrija), električna otpornost i(li) odjek elektromagnetskih valova koje u tlo emitiraju georadarske antene (georadar).
Izložba "Tragovi prošlosti / Traces of the past" zorno je prikazala utjecaj tehnologije na razvoj arheoloških istraživanja te upozorila na važnost arheologije i očuvanja kulturne baštine. Za nadati se je da ćemo u Hrvatskoj vidjeti sve veću primjenu daljinskih istraživanja, i da će razmjena znanja i iskustava sa stručnjacima iz drugih zemalja biti sve snažnija.
"Tragovi prošlosti / Traces of the past", izložba o tzv. daljinskoj arheologiji, održana je u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu od 26. siječnja do 29. veljače 2016. Izložbu su postavili slovenski partneri u projektu ArchaeoLandscapes Europe: Centar za zaštitnu arheologiju, Institut za zaštitu kulturne baštine Slovenije, Odjel za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani i Institut za antropološke i prostorne studije Znanstveno-istraživačkog centra Slovenske akademije znanosti i umjetnosti.
Krajem siječnja 2016. u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu otvorena je izložba "Tragovi prošlosti / Traces of the past". Izložba je nastala u okviru projekta Archaeolandscapes Europe (ArcLand), a priređena je s ciljem upoznavanja stručne i šire javnosti s visokotehnološkim metodama koje se koriste za prikupljanje arheoloških informacija.
Središnja tema izložbe bilo je daljinsko istraživanje i njegova primjena u arheologiji. Daljinsko istraživanje je znanost i tehnologija proučavanja tla iz veće udaljenosti (iz zraka ili svemira), bez fizičkog kontakta. Glavna područja daljinskih istraživanja su: zračna fotografija, lasersko skeniranje iz zraka, multispektralna fotografija i geofizička mjerenja. Kombiniranjem prikupljenih podataka mogu se bolje razumjeti arheološki ostaci, ali i razvoj povijesnih krajolika.
Prve zračne fotografije snimljene su već u 19. stoljeću. Početkom 20. stoljeća arheolozi su počeli koristiti zračne fotografije za proučavanje krajolika i nalazišta. Zračne fotografije se pohranjuju u posebne arhive, tako da budu dostupne svim istraživačima. Arhivi zračnih fotografija čuvaju i druge podatke, poput imena fotografa i podatka o mjestu snimanja.
Jedna od najvećih zbirki zračnih fotografija je National Collection of Aerial Photography (NCAP). Počeci te zbirke sežu u vrijeme Drugoga svjetskoga rata, kada su se zračne fotografije snimale u vojne svrhe. Fotografije iz toga vremena predstavljaju dragocjeno vrelo podataka vojnim povjesničarima, a koriste se i u izradi računalnih igara.(!) Fotografije su se za vrijeme rata morale izrađivati u velikoj žurbi da bi se što prije isporučile obavještajcima, pa fotografski negativi i pozitivi često nisu bili dovoljno isprani ili dobro fiksirani. U to vrijeme nije se mnogo marilo za njihovo očuvanje, kao ni u godinama nakon rata. Pohranjeni u različitim spremištima, ne uvijek u idealnim uvjetima, ti su materijali postupno propadali. Danas se pozitivi digitaliziraju, no prije toga ih treba odrolati, izravnati u komori za ovlaživanje i očistiti. Fotografski filmovi čiste se na posebnom uređaju. Potom se krpaju razderana mjesta i odstranjuje selotejp. Oštećene kutije za pohranu zamjenjuju se novima. Više o tome pročitajte ovdje.
Vrijedno je spomenuti da Nacionalni muzej Irske čuva zbirku od pet tisuća fotografija značajnih irskih arheoloških nalazišta i krajolika. Autor tih fotografija je Leo Swan (1911. – 2001.), irski fotograf i arheolog.
Leo Swan, fotografija lokaliteta Monasterboice (Mainistir Bhuith) u okrugu Louth, Irska (izvor)
Jedna od najsuvremenijih tehnika daljinskog istraživanja je lasersko skeniranje iz zraka: ALS (Airborne Laser Scanning), odnosno LiDAR (Light Detection and Ranging). LiDAR je moćna tehnika koja se koristi za detaljno mjerenje i dokumentiranje površine tla. Omogućuje vizualizaciju površine tla bez drveća, grmlja i ostale vegetacije. Takav, virtualno raskrčen krajolik, omogućava arheolozima bolje razumijevanje postojećih nalazišta i otkrivanje novih. Ljetos je, primjerice, The Guardian prenio vijest da su arheolozi u Kambodži ispod gustoga tapeta tropske šume primjenom LiDARA-a otkrili nekoliko gradova starih između 900 i 1400 godina. Neki od tih gradova veliki su kao Pnom Pen, prijestolnica Kambodže!
LiDAR daje trodimenzionalni prikaz površine tla ispod vegetacije (preuzeto iz: Joshua Hammer, "The Lost City of Cambodia", Smithsonian.com, objavljeno u travnju 2016.)
Multispektralni senzori istovremeno prikupljaju podatke u više različitih spektralnih kanala. Kombinacijom različitih spektara dobiva se fotografija nalik fotografiji u boji, tzv. multispektralna fotografija. Nosači za snimanje mogu biti različiti, od papirnatih zmajeva do satelita. Sateliti moraju imati kamere koje mogu uvećati Zemljinu površinu do razine vidljivosti arheoloških ostataka.
Pojam "geofizička istraživanja" odnosi se na neinvazivne metode uz pomoć kojih se prepoznaju i kartiraju tvorevine koje se nalaze ispod površine, bez fizičkih zahvata. Takva istraživanja su dugotrajna, a ishod je, zbog smetnji, često nemoguće predvidjeti. Što se mjeri? Magnetna svojstva (magnetometrija), električna otpornost i(li) odjek elektromagnetskih valova koje u tlo emitiraju georadarske antene (georadar).
Izložba "Tragovi prošlosti / Traces of the past" zorno je prikazala utjecaj tehnologije na razvoj arheoloških istraživanja te upozorila na važnost arheologije i očuvanja kulturne baštine. Za nadati se je da ćemo u Hrvatskoj vidjeti sve veću primjenu daljinskih istraživanja, i da će razmjena znanja i iskustava sa stručnjacima iz drugih zemalja biti sve snažnija.