PIŠE Ana Marija Šćepanović
Ispravila, dopunila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Fotografije: Sagita Mirjam SunaraNakon kratkog uvodnog izlaganja u kojemu je spomenula dva primjera slikovnih rječnika za konzervatore-restauratore (Gettyjev Illustrated Glossary za opisivanje podnih mozaika i ICOMOS-ov Illustrated glossary on stone deterioration patterns), profesorica Sunara nam je podijelila fotokopije članka Richarda D. Bucka "Utvrđivanje i opisivanje stanja umjetnina" koji je, u prijevodu Vesne Bujan, 2000. godine objavljen u Vijestima muzealaca i konzervatora [1]. Na kraju tog teksta nalazi se mali rječnik pojmova za opis stanja štafelajnih slika i polikromiranih drvenih skulptura.
Opis umjetnine. Ukrasni okvir je pravokutnog oblika, dimenzija 45 x 60 cm (š x v). Prednja strana ukrašena je stiliziranim biljnim ornamentima izrađenim u kompu. Duž vanjskih rubova teče ukrasna traka od stiliziranog lovorovog lišća s bobicama. Unutarnji rubovi su jednostavno profilirani. Središnji je dio ukrašen stiliziranim palmetama i cvjetovima ljiljana na "nazubljenoj" podlozi. Površina je svjetlosmeđe boje. Istaknuti dijelovi ornamenata u središnjoj traci naglašeni su zlatnom bojom.
Detalj ukrasnog okvira koji se trenutno restaurira u radionici za štafelajne slike. Nedostajući dio ornamenta rekonstruiran je Aralditom
Izrada. Okvir je sastavljen od četiri drvene letvice koje se spajaju pod kutem od 45°. Letvice su široke 5 cm. Na spojevima letvica na poleđini okvira vide se tragovi sasušenog ljepila smeđe boje; vjerojatno je riječ o tutkalu. Spojevi su dodatno ojačani čavlićima. Na kompo je nanesena bijela preparacija i, preko nje, svijetlosmeđa boja. Na bočnim stranicama ukrasnog okvira okerasto-smeđa boja nanesena je izravno na drvo.
Zatečeno stanje. Umjetnina je u relativno dobrom stanju. U kutovima je došlo do razdvajanja letvica, vjerojatno zbog razlike u radu drveta. Na poleđini ukrasnog okvira, otprilike po sredini svake letvice, vide se rupice od zabijanja čavlića. Drvo je na tim mjestima raspuklo. Čavlići su vjerojatno pridržavali sliku u okviru. Kompo je ispucao. Veća oštećenja ornamenta uočavaju se u donjem lijevom kutu okvira: dva komadića ornamenta odlomila su se i otpala. Manje lakune uočavaju se i na drugim mjestima. Udubljenja na ornamentima ispunjena su prašinom. Na vanjskim bridovima letvica boja je pohabana (istrošena), a istaknuti dijelovi ornamenata izlizani su i sjajni. To je posljedica rukovanja. Stražnja strana ukrasnoga okvira onečišćena je prljavštinom. Duž unutarnjih rubova letvica vide se cjedine bijele preparacije.
Slika s prikazom Gospe
Opis umjetnine. Uljena slika na platnu (40,5 x 50,2 cm / š x v) prikazuje Gospu u molitvenom stavu. Slikar je prikazao samo gornji dio Gospinoga tijela. Glava joj je pognuta, pogled oboren, a ruke sklopljene u molitvi. Preko leđa joj je prebačen modri plašt, a ispod bijelog vela kojim je zaogrnuta proviruje crvena haljina. Pozadina je smeđe boje.
Zatečeno stanje. Platno je dobro napeto, premda se na licu slike vidi blagi fantom podokvira. Jedino strukturno oštećenja nalazi se lijevo od Gospine glave. Rubovi platna pravilno su odrezani. Slikani sloj je na cijeloj površini iskrakelirao. U donjem desnom kutu vide se manja oštećenja koja sežu do preparacije. Duž gornjeg desnog brida slike bojani je sloj pohaban (vidi se preparacija). Na velu i inkarnatu uočavaju se sitne mrljice smeđe boje. Iznad Gospine glave vidi se stari retuš koji je promijenio boju (potamnio je).
Objašnjenje pojmova koji su korišteni u tekstu (preuzeto iz: [1])
ispucalost (krakle) – eng. crackle
Okomita pukotina u sloju. Ispucalost je uobičajena na starim slikama, a može se naći i u laku, intarziji, keramičkim glazurama i u drugim slojevitim strukturama. Raspoznaju se dvije osnovne vrste kraklea:
jaz – eng. crevice, koji obično ima jedan uski otvor i zahvaća više od jednog sloja;
raskol – eng. rift, koji obično ima relativno široki otvor i zahvaća samo jedan sloj. Opisivanje ispucalosti iziskuje vrlo složeni rječnik.
istrošenost površine (trenjem, struganjem, habanjem) – eng. abrasion (rub, scrape, wear)
Vrsta osipavanja (erozije) – gubitak površinskog sloja za koji se pretpostavlja da nastaje zbog trenja na laku, boji ili osnovi na slici; na oblikovanom materijalu ili nosiocu crteža i grafika; na završnom sloju (politura, lak) namještaja, kipova ili drugih predmeta.
lakuna – eng. lacuna
Praznina na površini umjetnine gdje nedostaje dio oblikovnog materijala.
prašina – eng. dust
Slobodno ležeći talog nečisti sveobuhvatno raspodijeljen po površinama.
promjena boje – eng. discoloration
Promjene nijanse, izbljeđivanje ili tamnjenje boje ili pojedinog pigmenta. Često je nejednako raspodijeljena i, razumljivo, šteti skladu odnosa tonova.
Osušene kapljice ili mrlje stranog materijala.
raspuklina (uzduž vlakana drveta) – eng. check
Pukotina u drvetu duž vlakana drveta koja je kraća od dožine predmeta. Obično je posljedica ubrzanog sušenja drveta i nalazi se na izloženom kraju goda. U šperploči i drvetu koje se prebrzo sušilo raspukline se mogu pojaviti bilo gdje uzduž vlakana drveta kao posljedica stezanja površine.
razdvajanje (spoja) – eng. disjoin
Djelomično ili potpuno odvajanje spoja između dva dijela predmeta. Treba ga razlikovati od napukline, poderotine, raspukline i rascjepa.
- - -
[1] BUCK, Richard D., "Utvrđivanje i opisivanje stanja umjetnina" (uvod i prijevod: Vesna Bujan), Vijesti muzealaca i konzervatora, br. 3/4, ur. Želimir Laszlo, Zagreb : Hrvatsko muzejsko društvo, 2000.
Nema komentara:
Objavi komentar