PIŠU Josipa Krolo i Dorotea Krstić
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Spajajući ugodno s korisnim, nadoknadu nastave iz kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji "odradili" smo kroz posjet drugom po redu Međunarodnom festivalu arheološkog filma (MFAF), koji je 8. i 9. studenoga održan u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Festival su otvorili dr. sc. Tomislav Šeparović, ravnatelj MHAS-a, i Lada Laura, direktorica festivala, najavivši da će se za tri festivalske nagrade i nagradu publike natjecati osamnaest filmova iz deset zemalja. O dobitnicima festivalskih nagrada odlučivao je stručni žiri u sastavu: dr. sc. Joško Belamarić, znanstveni suradnik Instituta za povijest umjetnosti, Lydie Joan, programska direktorica Međunarodnog festivala arheološkog filma u Besançonu, Mate Zekan, muzejski savjetnik MHAS-a, i Bruno Kragić, filmolog. Nagradu je predstavljala replika skulpture Hrvatski kralj Vaska Lipovca.
Mi smo odlučile dati kratki osvrt na tri filma koja su nam se najviše dopala. Slučajno ili ne, dva su filma dobila nagradu žirija, dok je treći osvojio nagradu publike.
Zaboravljeni robovi s otoka Tromelin
Ovaj film francuskog redatelja Thierryja Ragoberta pobjednik je 2. MFAF-a. Prikazuje arheološka istraživanja na negostoljubivom otočiću Tromelin u Indijskome oceanu, na kojemu su 1761. godine francuski mornari nakon brodoloma ostavili šezdesetak madagaskarskih robova. Nakon 15 godina, točnije 1776., s otočića je spašeno osam preživjelih robova: sedam žena i beba od 8 mjeseci.
Sredinom 18. stoljeća trgovina robljem bila je zabranjena u Francuskoj, no brodovi Istočno-indijske kompanije ipak su se bavili tim unosnim poslom. Brod Utile ukrcao je 1761. godine na Madagaskaru oko 150 robova i nastavio svoje putovanje prema Mauricijusu, gdje je robove trebalo prodati. Brod je, međutim, upao u oluju. U brodolomu je poginulo dvadesetak mornara i sedamdesetak robova; ostali su spas pronašli na malom koraljnom otoku Tromelinu. Tijekom prvih tjedana život je izgubila trećina robova, jer mornari nisu htjeli s njima dijeliti skromne zalihe vode. Robovi su Francuzima morali pomoći da od ostataka nasukanog broda izgrade splav. Nakon šest mjeseci, Francuzi su s tim plovilom napustili otok, obećavši robovima da će im poslati pomoć kada dođu na Mauricijus. Guverner Mauricijusa odbio im je poslati pomoć pa su robovi ostali na otoku idućih 15 godina, zaboravljeni od svih.
Arheološka istraživanja provedena na otoku omogućila su znanstvenicima da shvate kako su robovi uspjeli preživjeti u krajnje negostoljubivim uvjetima. Otkrili su da su robovi od komada koralja i "blokova" stvrdnutog pijeska izgradili sebi nastambe. Hranili su se pticama, kornjačama i školjkama. Jeli su iz bakrenih posuda spašenih s broda. Posude su bile više puta krpane; jedna od njih čak osam puta! Robovi su, naime, na sve načine pokušavali produžiti vijek predmetima koje su imali, jer nisu znali koliko će vremena provesti na otoku. Arheološka istraživanja na otočiću Tromelin još uvijek traju.
Kul Farah
Drugonagrađeni filma festivala priča je o čovjeku imenom Baliti koji je svoj život posvetio čuvanju kamenih reljefa, tj. ostataka elamitskog hrama Kul-Farah (Koul-Farah) u iranskoj pokrajini Kuzestan.
Prije četrdeset godina pastir Baliti sprijateljio se s francuskim arheologom Romanom Grishmanom, koji ga je naučio značenju i povijesti 3000 godina starih reljefa s prikazima vjerskih ceremonija i scena žrtvovanja. Za sebe kaže da je bio loš muž i otac, ali "kada brineš o ženi služiš samo jednoj osobi, a kada brineš o spomeniku služiš cijeloj naciji". Žali što nikoga nije briga za spomenike i tvrdi da država koja nije osigurala nikakvu zaštitu ne zaslužuje takve spomenike.
Radnja filma odvija se sporo, no takav je i ritam Balitijeva života. Dane provodi sam na planini, u skromnoj kolibici. Ponekad u mrkloj noći pucnjevima rastjeruje nenajavljene pridošlice. Kaže da bi mogao poginuti ili ubiti nekoga čuvajući spomenike.
Ovaj dokumentarno-eksperimentalni film režirala je iranska redateljica Mahvash Sheikholeslami. Snimanje je trajalo mjesec dana, a prethodilo mu je godinu dana istraživanja.
Dioklecijanovi podrumi
Scenarij i režiju znanstveno-dokumentarnog filma "Dioklecijanovi podrumi", koji je na MFAF-u osvojio nagradu publike, potpisuje Hrvoje Jelavić-Šako. Film govori o povijesti, istraživanju i obnovi supstrukcija antičke palače i srednjovjekovnoga grada.
Podrumske dvorane spadaju među najbolje sačuvane dijelove Dioklecijanove palače, no nije uvijek bilo tako. Ti su prostori tijekom stoljeća bili zatrpani otpadom srednjovjekovnoga grada, dok su dijelovi carskoga stana koji se nalaze iznad njih bili rušeni i predgrađivani. U 19. i 20. stoljeću brojni su se arhitekti, arheolozi i povjesničari umjetnosti zalagali za zaštitu i očuvanje Palače, od Vicka Andrića i don Frane Bulića do Ljuba Karamana i Cvita Fiskovića. Intenzivniji "zaštitarski" radovi i sustavna arheološka istraživanja započeli su nakon Drugog svjetskog rata.
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Plakat Drugog međunarodnog festivala arheološkog filma Split (preuzeto s web stranice Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu)
Spajajući ugodno s korisnim, nadoknadu nastave iz kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji "odradili" smo kroz posjet drugom po redu Međunarodnom festivalu arheološkog filma (MFAF), koji je 8. i 9. studenoga održan u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Festival su otvorili dr. sc. Tomislav Šeparović, ravnatelj MHAS-a, i Lada Laura, direktorica festivala, najavivši da će se za tri festivalske nagrade i nagradu publike natjecati osamnaest filmova iz deset zemalja. O dobitnicima festivalskih nagrada odlučivao je stručni žiri u sastavu: dr. sc. Joško Belamarić, znanstveni suradnik Instituta za povijest umjetnosti, Lydie Joan, programska direktorica Međunarodnog festivala arheološkog filma u Besançonu, Mate Zekan, muzejski savjetnik MHAS-a, i Bruno Kragić, filmolog. Nagradu je predstavljala replika skulpture Hrvatski kralj Vaska Lipovca.
Mi smo odlučile dati kratki osvrt na tri filma koja su nam se najviše dopala. Slučajno ili ne, dva su filma dobila nagradu žirija, dok je treći osvojio nagradu publike.
Festivalske nagrade (preuzeto s Facebook stranice MFAF-a)
Zaboravljeni robovi s otoka Tromelin
Ovaj film francuskog redatelja Thierryja Ragoberta pobjednik je 2. MFAF-a. Prikazuje arheološka istraživanja na negostoljubivom otočiću Tromelin u Indijskome oceanu, na kojemu su 1761. godine francuski mornari nakon brodoloma ostavili šezdesetak madagaskarskih robova. Nakon 15 godina, točnije 1776., s otočića je spašeno osam preživjelih robova: sedam žena i beba od 8 mjeseci.
Sredinom 18. stoljeća trgovina robljem bila je zabranjena u Francuskoj, no brodovi Istočno-indijske kompanije ipak su se bavili tim unosnim poslom. Brod Utile ukrcao je 1761. godine na Madagaskaru oko 150 robova i nastavio svoje putovanje prema Mauricijusu, gdje je robove trebalo prodati. Brod je, međutim, upao u oluju. U brodolomu je poginulo dvadesetak mornara i sedamdesetak robova; ostali su spas pronašli na malom koraljnom otoku Tromelinu. Tijekom prvih tjedana život je izgubila trećina robova, jer mornari nisu htjeli s njima dijeliti skromne zalihe vode. Robovi su Francuzima morali pomoći da od ostataka nasukanog broda izgrade splav. Nakon šest mjeseci, Francuzi su s tim plovilom napustili otok, obećavši robovima da će im poslati pomoć kada dođu na Mauricijus. Guverner Mauricijusa odbio im je poslati pomoć pa su robovi ostali na otoku idućih 15 godina, zaboravljeni od svih.
Arheološka istraživanja provedena na otoku omogućila su znanstvenicima da shvate kako su robovi uspjeli preživjeti u krajnje negostoljubivim uvjetima. Otkrili su da su robovi od komada koralja i "blokova" stvrdnutog pijeska izgradili sebi nastambe. Hranili su se pticama, kornjačama i školjkama. Jeli su iz bakrenih posuda spašenih s broda. Posude su bile više puta krpane; jedna od njih čak osam puta! Robovi su, naime, na sve načine pokušavali produžiti vijek predmetima koje su imali, jer nisu znali koliko će vremena provesti na otoku. Arheološka istraživanja na otočiću Tromelin još uvijek traju.
Kul Farah
Drugonagrađeni filma festivala priča je o čovjeku imenom Baliti koji je svoj život posvetio čuvanju kamenih reljefa, tj. ostataka elamitskog hrama Kul-Farah (Koul-Farah) u iranskoj pokrajini Kuzestan.
Prije četrdeset godina pastir Baliti sprijateljio se s francuskim arheologom Romanom Grishmanom, koji ga je naučio značenju i povijesti 3000 godina starih reljefa s prikazima vjerskih ceremonija i scena žrtvovanja. Za sebe kaže da je bio loš muž i otac, ali "kada brineš o ženi služiš samo jednoj osobi, a kada brineš o spomeniku služiš cijeloj naciji". Žali što nikoga nije briga za spomenike i tvrdi da država koja nije osigurala nikakvu zaštitu ne zaslužuje takve spomenike.
Radnja filma odvija se sporo, no takav je i ritam Balitijeva života. Dane provodi sam na planini, u skromnoj kolibici. Ponekad u mrkloj noći pucnjevima rastjeruje nenajavljene pridošlice. Kaže da bi mogao poginuti ili ubiti nekoga čuvajući spomenike.
Ovaj dokumentarno-eksperimentalni film režirala je iranska redateljica Mahvash Sheikholeslami. Snimanje je trajalo mjesec dana, a prethodilo mu je godinu dana istraživanja.
Prizor iz filma Kul Farah (preuzeto s web stranice Sheffield Doc/Fest-a)
Dioklecijanovi podrumi
Scenarij i režiju znanstveno-dokumentarnog filma "Dioklecijanovi podrumi", koji je na MFAF-u osvojio nagradu publike, potpisuje Hrvoje Jelavić-Šako. Film govori o povijesti, istraživanju i obnovi supstrukcija antičke palače i srednjovjekovnoga grada.
Podrumske dvorane spadaju među najbolje sačuvane dijelove Dioklecijanove palače, no nije uvijek bilo tako. Ti su prostori tijekom stoljeća bili zatrpani otpadom srednjovjekovnoga grada, dok su dijelovi carskoga stana koji se nalaze iznad njih bili rušeni i predgrađivani. U 19. i 20. stoljeću brojni su se arhitekti, arheolozi i povjesničari umjetnosti zalagali za zaštitu i očuvanje Palače, od Vicka Andrića i don Frane Bulića do Ljuba Karamana i Cvita Fiskovića. Intenzivniji "zaštitarski" radovi i sustavna arheološka istraživanja započeli su nakon Drugog svjetskog rata.
Nema komentara:
Objavi komentar