PIŠE Josip Nižetić
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: mr. sc. Nikolina Uroda, viša kustosica (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika)
Fotografije: S. M. Sunara
U Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika bio sam 2010. godine. Sudjelovao sam u radionici klesanja kamena koju je muzej organizirao u sklopu Međunarodnog dana muzeja. Sa mnom je bio još jedan učenik iz Klesarske škole Brač. Posjetiteljima smo pokazivali ručnu obradu kamena, onako kako se to radilo u davna vremena. Prezentirali smo izradu replika starohrvatskih pletera, izradu glava prema gipsanom modelu (prenošenje točaka kopirkom), izradu rozeta... Sve smo radili ručno, objašnjavajući pritom kojim se alatima služimo, kako se oni izrađuju, za što se koriste i kako su se s vremenom razvijali. Htjeli smo pokazati da se vještina klesanja sačuvala do današnjih dana te da još uvijek ima dobrih klesara.
Djelatnici muzeja tada su nas srdačno primili pa me jako obradovala vijest da ćemo u sklopu kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji obići stalni postav MHAS-a te posjetiti restauratorsku radionicu i odjel za dokumentaciju. Posjet je organizirala naša nastavnica Sagita Mirjam Sunara, a kroz muzej nas je provela mr. sc. Nikolina Uroda, viša kustosica.
Gospođica Uroda nas je dočekala pred ulazom u muzej. Ondje nam je održala kratko predavanje o povijesti MHAS-a i pokazala replike ostataka najvažnijih starohrvatskih crkvica na velikoj travnatoj površini istočno od muzejske zgrade. Nakon toga nas je provela kroz muzej.
Izložba "Crkvine – Cista Velika"
U prostoru namijenjenom povremenim izložbama trenutno su prezentirani rezultati istraživanja arheološkog lokaliteta Crkvine u naselju Cista Velika. Autor izložbe je kustos Ljubomir Gudelj.
Najstariji nalazi datiraju iz prapovijesti, a pronađeni su u nekadašnjoj krškoj lokvi. U razdoblju antike na ovome se mjestu grade profane zgrade. Na ruševinama antičkih građevina, pak, podignute su ranokršćanske i ranosrednjovjekovne sakralne građevine oko kojih su se vršili ukopi.
Zanimljiv je način na koji su na izložbi prezentirani pokretni nalazi. Kamene urne, primjerice, nisu rekonstruirane. Nedostajući dijelovi izvedeni su u gipsu, a kameni ulomci s njima su povezani tako da ih se nakon izložbe može lako odvojiti. Cilj je bio dočarati posjetiteljima kako je urna izvorno izgledala, bez zadiranja u izvorne fragmente. S druge strane, keramičko posuđe je rekonstruirano ako je za to bilo dovoljno podataka. Nadomješteni dijelovi, međutim, bojom se razlikuju od originala.
Zanimljivija od nalaza bila su objašnjenja i anegdote koje nam je gospođica Uroda ispričala. Objasnila nam je da riječ sarkofag na starogrčkom znači "jedač mesa". Novac koji se pronađe prilikom arheološkog istraživanja olakšava dataciju nalaza. Arheološka istraživanja nekoć su vodili svećenici, a osobito zaslužan bio je don Lovro Katić, arheolog i povjesničar. Poganske su predmete naši preci obilježavali znakom križa da bi ih "pokrstili".
Najviše mi se svidjela priča o cestama. S gradnjom pravih cesta započeli su Rimljani. Te su se ceste nastavile koristiti u ranom srednjem vijeku i tako sve do Napoleona, kada ponovo počinje ozbiljnija cestogradnja. Francuzi su koristili magarce za određivanje najkraće trase ceste; pustili bi magarca da sam dođe do nekog mjesta, a onda bi izgradili cestu po ruti kojom je magarac prošao.
Zanimljiv mi je bio i podatak da je nošenje hlača preuzeto od barbara u kasnoj antici, dakle u 4. ili 5. stoljeću.
Stalni postav
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika čuva vrijednu građu. Među kamenim spomenicima u prostranoj dvorani na prvome katu izdvaja se krstionica s natpisom u kojem se spominje knez Višeslav. Krsni je zdenac služio za pokrštavanje odraslih osoba uranjanjem. Zanimljiva mi je bila i kopija Bašćanske ploče, pisanoga spomenika opata Držihe iz Baške na otoku Krku (darovnica zemlje za gradnju crkve), kao i rekonstruirani sarkofag kraljice Jelene iz 10. stoljeća s nadgrobnim natpisom koji je bio razlomljen u stotinjak komada. Tekst natpisa rekonstruirao je don Frane Bulić.
Na kamenim spomenicima uočavaju se stare restauratorske intervencije. Kod nekih ciborija i oltarnih pregrada nedostajući dijelovi nadomješteni su betonom. To mi se nije svidjelo, jer smatram da kamen treba restaurirati istim materijalom, tj. kamenom.
Nakit, oružje i predmeti svakodnevne upotrebe izloženi su na drugome katu muzeja. Pored njih su crteži koji prikazuju izvorni izgled predmeta ili način na koji je predmet bio korišten. Tu nalazimo avarske matrice, novac koji su ljudi skrivali u nadi da će se jednom po njega vratiti, karolinške mačeve i ostruge iz grobova u Biskupiji i Koljanima, sljepoočničarke iz ženskih grobova s lokaliteta iz okolice Knina, čak i jednu malu pozlaćenu kadionicu koja je vjerojatno pripadala nekome misionaru i služila kao "putna" kadionica.
Zanimljivo je bilo vidjeti kako su pojedini predmeti izrađeni. Neke su ostruge, primjerice, ukrašene tehnikom tauširanja. Nikolina nam je objasnila da se radi o umetanju srebrnih niti u željezo.
Na drugome katu muzeja izložene su i gipsane makete sakralnih građevina.
Restauratorska radionica za kamen
U restauratorskoj radionici za kamen dočekao nas je muzejski restaurator Dalibor Popovič. Pokazao nam je kako se kamen buši, kako se radi s pneumatskim alatima te kako se spajaju razlomljeni kameni spomenici. Više je puta naglasio da trebamo čuvati svoje zdravlje i koristiti zaštitnu opremu. Na kraju su nam on i gospođica Uroda objasnili kako se dokumentira muzejska građa te pokazali obrazac u koji restauratori unose podatke o svojim zahvatima. Neki od nas okušali su se u radu s pneumatskim dlijetom i bušilicom za kamen.
Odjel za dokumentaciju
Rad odjela za dokumentaciju predstavile su nam Maja Marković i Nada Šimundić-Bendić. Pokazale su nam totalnu stanicu za geodetska mjerenja, instrument koji koriste za izradu nacrta arheoloških lokaliteta. Crtanje rade ručno (crtanje olovkom, tuširanje) ili kompjuterski (u AutoCAD-u i drugim programima). Nakon toga smo vidjeli crteže keramičkog posuđa. Istraživačima su osobito važni vertikalni presjeci predmeta.
Posao muzejskoga crtača, vidjeli smo, iziskuje mnogo strpljenja i truda.
Posjet muzeju zaključili smo zajedničkom fotografijom s višom kustosicom Nikolinom.
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Korektura: mr. sc. Nikolina Uroda, viša kustosica (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika)
Fotografije: S. M. Sunara
U Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika bio sam 2010. godine. Sudjelovao sam u radionici klesanja kamena koju je muzej organizirao u sklopu Međunarodnog dana muzeja. Sa mnom je bio još jedan učenik iz Klesarske škole Brač. Posjetiteljima smo pokazivali ručnu obradu kamena, onako kako se to radilo u davna vremena. Prezentirali smo izradu replika starohrvatskih pletera, izradu glava prema gipsanom modelu (prenošenje točaka kopirkom), izradu rozeta... Sve smo radili ručno, objašnjavajući pritom kojim se alatima služimo, kako se oni izrađuju, za što se koriste i kako su se s vremenom razvijali. Htjeli smo pokazati da se vještina klesanja sačuvala do današnjih dana te da još uvijek ima dobrih klesara.
Djelatnici muzeja tada su nas srdačno primili pa me jako obradovala vijest da ćemo u sklopu kolegija Metode istraživanja i dokumentiranja u konzervaciji-restauraciji obići stalni postav MHAS-a te posjetiti restauratorsku radionicu i odjel za dokumentaciju. Posjet je organizirala naša nastavnica Sagita Mirjam Sunara, a kroz muzej nas je provela mr. sc. Nikolina Uroda, viša kustosica.
Mr. sc. Nikolina Uroda
Gospođica Uroda nas je dočekala pred ulazom u muzej. Ondje nam je održala kratko predavanje o povijesti MHAS-a i pokazala replike ostataka najvažnijih starohrvatskih crkvica na velikoj travnatoj površini istočno od muzejske zgrade. Nakon toga nas je provela kroz muzej.
Izložba "Crkvine – Cista Velika"
U prostoru namijenjenom povremenim izložbama trenutno su prezentirani rezultati istraživanja arheološkog lokaliteta Crkvine u naselju Cista Velika. Autor izložbe je kustos Ljubomir Gudelj.
Najstariji nalazi datiraju iz prapovijesti, a pronađeni su u nekadašnjoj krškoj lokvi. U razdoblju antike na ovome se mjestu grade profane zgrade. Na ruševinama antičkih građevina, pak, podignute su ranokršćanske i ranosrednjovjekovne sakralne građevine oko kojih su se vršili ukopi.
Zanimljiv je način na koji su na izložbi prezentirani pokretni nalazi. Kamene urne, primjerice, nisu rekonstruirane. Nedostajući dijelovi izvedeni su u gipsu, a kameni ulomci s njima su povezani tako da ih se nakon izložbe može lako odvojiti. Cilj je bio dočarati posjetiteljima kako je urna izvorno izgledala, bez zadiranja u izvorne fragmente. S druge strane, keramičko posuđe je rekonstruirano ako je za to bilo dovoljno podataka. Nadomješteni dijelovi, međutim, bojom se razlikuju od originala.
Zanimljiv mi je bio i podatak da je nošenje hlača preuzeto od barbara u kasnoj antici, dakle u 4. ili 5. stoljeću.
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika čuva vrijednu građu. Među kamenim spomenicima u prostranoj dvorani na prvome katu izdvaja se krstionica s natpisom u kojem se spominje knez Višeslav. Krsni je zdenac služio za pokrštavanje odraslih osoba uranjanjem. Zanimljiva mi je bila i kopija Bašćanske ploče, pisanoga spomenika opata Držihe iz Baške na otoku Krku (darovnica zemlje za gradnju crkve), kao i rekonstruirani sarkofag kraljice Jelene iz 10. stoljeća s nadgrobnim natpisom koji je bio razlomljen u stotinjak komada. Tekst natpisa rekonstruirao je don Frane Bulić.
Na kamenim spomenicima uočavaju se stare restauratorske intervencije. Kod nekih ciborija i oltarnih pregrada nedostajući dijelovi nadomješteni su betonom. To mi se nije svidjelo, jer smatram da kamen treba restaurirati istim materijalom, tj. kamenom.
Nakit, oružje i predmeti svakodnevne upotrebe izloženi su na drugome katu muzeja. Pored njih su crteži koji prikazuju izvorni izgled predmeta ili način na koji je predmet bio korišten. Tu nalazimo avarske matrice, novac koji su ljudi skrivali u nadi da će se jednom po njega vratiti, karolinške mačeve i ostruge iz grobova u Biskupiji i Koljanima, sljepoočničarke iz ženskih grobova s lokaliteta iz okolice Knina, čak i jednu malu pozlaćenu kadionicu koja je vjerojatno pripadala nekome misionaru i služila kao "putna" kadionica.
Na drugome katu muzeja izložene su i gipsane makete sakralnih građevina.
Restauratorska radionica za kamen
U restauratorskoj radionici za kamen dočekao nas je muzejski restaurator Dalibor Popovič. Pokazao nam je kako se kamen buši, kako se radi s pneumatskim alatima te kako se spajaju razlomljeni kameni spomenici. Više je puta naglasio da trebamo čuvati svoje zdravlje i koristiti zaštitnu opremu. Na kraju su nam on i gospođica Uroda objasnili kako se dokumentira muzejska građa te pokazali obrazac u koji restauratori unose podatke o svojim zahvatima. Neki od nas okušali su se u radu s pneumatskim dlijetom i bušilicom za kamen.
Odjel za dokumentaciju
Rad odjela za dokumentaciju predstavile su nam Maja Marković i Nada Šimundić-Bendić. Pokazale su nam totalnu stanicu za geodetska mjerenja, instrument koji koriste za izradu nacrta arheoloških lokaliteta. Crtanje rade ručno (crtanje olovkom, tuširanje) ili kompjuterski (u AutoCAD-u i drugim programima). Nakon toga smo vidjeli crteže keramičkog posuđa. Istraživačima su osobito važni vertikalni presjeci predmeta.
Posao muzejskoga crtača, vidjeli smo, iziskuje mnogo strpljenja i truda.
